{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Žrtva Tuzlanske kapije ne može uraditi korekciju proteze jer nema ovjerenu knjižicu

21.8.2013. u 21:30
175
49
Žrtva Tuzlanske kapije ne može uraditi korekciju proteze jer nema ovjerenu knjižicu
175
Žrtva Tuzlanske kapije ne može uraditi korekciju proteze jer nema ovjerenu knjižicu
Život Adnana Pirića iz Tuzle u potpunosti se promijenio 25. maja 1995. godine kada je u granatiranju grada s položaja tadašnje Vojske RS, na planini Ozren, ostao bez noge. U masakru na Kapiji, podsjetimo, poginula je 71 osoba, dok je oko dvije stotine teže ili lakše ranjeno.
Pirić je do kobnog 25. maja bio perspektivni golman RK Zrinjski iz Tuzle, učenik III razreda Hemijske škole, mladić koji je odrastao u naselju Sjenjak... U masakru je ostao bez noge, postao je civilna žrtva rata sa 70 posto invaliditeta.

Liječio se u Norveškoj, a danas žali što u toj skandinavskoj zemlji nije i ostao. Pitali smo ga zašto je to tako.

"Uskoro trebam raditi korekciju proteze, ali nemam ovjerenu zdravstvenu knjižicu. Od 2007. godine zaposlen sam u Fabrici deterdženata Dita. No, znate i sami da radnici Dite nisu dobili 21 lični dohodak, dok nam doprinosi nisu uplaćeni za proteklih 47 mjeseci“, počinje svoju priču Adnan Pirić, otac dvoje maloljetne djece.

Nedavno je bio u Ministarstvu za socijalni rad, gdje su rekli kako mu ne mogu pomoći.

"Pokušao sam im objasniti kako ratni vojni invalidi koji su zaposleni, a kojim poslodavci nisu izmirivali doprinose imaju ovjerene zdravstvene knjižice. Pitao sam ih onda zašto ja kao civilna žrtva rata ne mogu, ali nisu mi dali odgovarajući odgovor. Potom sam sekretarici resornog ministra Samira Ništovića rekao kako ću štrajkovati glađu, a ona mi je samo odgovorila 'Štrajkuj'“, govori Pirić.

Kaže kako mu za korekciju proteze treba 200 KM i da novac u ovom trenutku nije problem.

"Mogu se 'stisnuti' i platiti, ali zašto da plaćam kada imam pravo na besplatno liječenje. Uskoro ću morati raditi novu protezu koja košta i do 10.000 KM. Šta će biti sa mnom, ali i svim ostalim u sličnom položaju ako ovakav odnos potraje i ako sve što nam je potrebno budemo plaćali iz svojih džepova“, pita se Pirić.

On je prije Dite radio u Poliolhemu. Ima pravosnažnu presudu o isplati 15.000 KM, ali trenutno ne može naplatiti taj novac od poljske kompanije koja je svojevremeno privatizovala tuzlansko preduzeće. Također, ima i prvostepenu presudu Općinskog suda protiv Republike Srpske po kojoj mu vlasti tog entiteta trebaju platiti 150.000 KM odštete.

"Slučaj će vjerovatno završiti na Vrhovnom sudu. Nema veze, neka se čeka 30 godina, neka moja djeca imaju koristi od toga“, govori on.

Zbog posljednjih dešavanja Adnan Pirić je sve bliži odluci da se s porodicom odseli iz BiH i da se, kako kaže, nikada više ne vrati.

"Mnogi su govorili da sam budala kada sam se krajem 1996. godine vratio iz Norveške u BiH. Vjerovao sam da ću dočekati bolja vremena, zasnovao sam porodicu, počeo raditi... Ali, šta imam? Duguje mi Poliolhem, Dita, RS..., a oni koji mogu riješiti pitanje mog besplatnog liječenja to ne žele da urade. Znam da mogu, jer mi je u prošlosti direktorica Zavoda zdravstvenog osiguranja Šehzada Salihbašić izlazila u susret. Ako je mogla ona mogu i oni, ali neće“, kaže Adnan Pirić na kraju razgovora za Klix.ba.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: