BiH
3

Život u laži od porodilišta do groba: Interspolne osobe, najskriveniji članovi LGBTI zajednice

Piše: I. P.
LGBT je jedinstvena skraćenica koja označava populaciju naših sugrađana koji se identifikuju kao lezbejke, gay, biseksualci ili trans osobe. Peta populacija često je izostavljena, a riječ je o interspolnim osobama.

Za razliku od članova LGBT zajednice, roditelji interspolnih osoba prilikom samog rođenja djeteta, na jedan ili drugi način, dobijaju informaciju o njegovoj posebnosti. Karakteristika koju interspolne osobe svakako ne mogu birati veže se za identifikaciju spola.

Naime, prema definiciji Ujedinjenih nacija, interspolna osoba je ona koja posjeduje nekoliko varijacija bilo koje spolne karakteristike, uključujući hromosome, spolne ćelije, seksualne hormone ili genitalije koje se ne podudaraju sa tipičnim definicijama ženskog ili muškog tijela.

Iz definicije slijedi da prosječna interspolna osoba ne mora nužno biti član LGBT zajednice, zbog čega se u imenu značajnog dijela organizacija za zaštitu i proklamaciju LGBT osoba dodaje slovo "I", što je opet često kontroverzno iz razloga navedenog na početku paragrafa.

S druge strane, zbog sličnog tretmana populacija naših sugrađana čije su "nepoželjne" karakteristike vezane za spolnu orijentaciju i fluidni seksualni identitet, interspolne osobe svoj put ka jednakosti i prepoznavanju vide upravo kroz djelovanje LGBTI organizacija.

Prvi korak specifičnog ulaska interspolnih osoba u bh. društvo dešava se u prvim danima njihovog života. Prosti pregled dnevnih vijesti kako je u sarajevskoj ili banjalučkoj bolnici rođeno "sedam djevojčica i sedam dječaka" ukazuje na to da se podatak o bebama čiji je spol "neodređen" vrlo dobro krije.

Razlog tome je, svakako, tajnost podataka o pacijentu, jer se interspolnost shvata kao stanje, a ne kao eventualno treći spolni identitet.

"Protokol je takav da kada postoji sumnja na dvosmislenost genitalija, pacijent se prezentuje timu stručnjaka koji čine pedijatar neonatolog, pedijatar genetičar, pedijatar endokrinolog, ginekolog i dječiji hirurg", objašnjeno je za Klix.ba iz Univerzitetskog kliničkog centra Republike Srpske (UKCRS).

Pored seta medicinske obrade koju određuje ovaj tim, svako iz svoje oblasti, uvijek se jednoglasno traži i kariotip djeteta, što pripada oblasti genetike, objašnjeno je iz UKCRS-a.

Uzimajući u obzir da se takvi nalazi čekaju određeni vremenski period, novorođenče se otpušta iz klinike za ginekologiju i akušerstvo sa preporukama za praćenje od pedijatra genetičara i interesovanje za nalaz kariotipa.

Kada je riječ o Banjoj Luci, na godišnjem nivou zabilježi se jedan ili nijedan slučaj interspolnog djeteta.

"Klinika za ginekologiju i akušerstvo posjeduje evidenciju o bebama sa nejasno definisanim genitalijama. Kao i za sve druge pacijente medicinski podaci su tajni i ostaju dio istorije bolesti pacijenata i ne daju se na uvid bez saglasnosti pacijenta, u ovom slučaju roditelja novorođenčeta, što je i naša zakonska obaveza", zaključeno je iz UKCRS.

Prema podacima ankete sprovedene u Australiji, tek 19 posto interspolnih osoba željelo bi svoj identitet povezati sa trećim spolnim identitetom koji je trenutno omogućen samo u državama koje nemaju tzv. binarni način klasifikacije spolova (1 ili 0 - žensko ili muško).

Iz ovoga je evidentno da većina interspolnih osoba "bira" svoj spolni identitet na osnovu želje roditelja koja je izražena za vrijeme djetinjstva. Lako je pretpostaviti da u slučaju pogrešne odluke, tj. kada se roditelji odluče za spol koji zapravo nema hormonalnu ili bilo koju drugu prevagu, interspolna osoba, opet mimo svoje volje, dobija još jedan vid tereta, ovoga puta izražen kroz "nepoželjnu" seksualnu orijentaciju.

Australija je uzeta kao primjer jer je ona jedna od rijetkih država koje prepoznaju treći spol. Njemačka je učinila sličan korak postavši 2013. godine prva evropska zemlja koja roditeljima odobrava registraciju djeteta kao interspolne osobe.

Zakonodavstvo Bosne i Hercegovine interspolne osobe prepoznaje u svom Zakonu o zabrani diskriminacije. U julu 2016. godine, Parlament BiH usvojio je amandman na dotadašnji zakon identificirajući interspolne osobe kao populaciju koja iziskuje posebnu zaštitu. Ovim amandmanom BiH je postala prva država u ovom dijelu Evrope koja precizno zabranjuje diskriminaicju na osnovu "spolnih karakteristika".

I pored toga, populacija interspolnih osoba ostaje najskrivenija u LGBTI zajednici. Prema popisu stanovništva iz 2013. godine, evidencija njihovog brojčanog stanja je nemoguća zbog binarnog pristupa spolnosti. Ukoliko u obzir uzmemo podatak UKCRS-a o jednoj bebi godišnje, a koji pruža porodiljske usluge za blizu 200.000 građanki, na osnovu činjenice da u BiH živi blizu 3,5 miliona stanovnika možemo reći da svake godine dobijemo 17 ili 18 sugrađana sa interspolnim karakteristikama.

Njihov život je, prema dostupnim informacijama, obavijen velom tajne koju nameću društva pa i ona daleko naprednija od bosanskohercegovačkog. Svakako je potrebno istaći da je spolni identitet u jednu ruku znatno osjetljiviji od seksualne orijentacije i da čak i zapadne države tek ulaze u regulaciju problema sa kojima se susreću građani sa interspolnim karakteristikama.

Štaviše, u većini zapadnih država roditeljima je dozvoljeno odobrenje hirurškog zahvata kojim bi se "odredio" jedan od spolova, prilikom čega je šansa za pogrešan izbor 50:50. Malta i Čile su prve zemlje koje su ili zabranile takve zahvate ili suspendovale njihovu praksu.

Kada govorimo o zakonskoj regulaciji interspolnih osoba, BiH je ispred pojedinih država u kojima je čak legalizovan istospolni brak. Naime, Danska i Ujedinjeno Kraljevstvo ne prepoznaju posebnu zakonsku zaštitu interspolnih osoba.

Interspolne osobe su vjerovatno posljednja populacija koja će proći kroz sito i rešeto društvenog prihvatanja i pojačanog senzibiliteta, a početna borba za slovo "I" tek je zabilježila prve korake.

Tekst je nastao u saradnji sa Sarajevskim otvorenim centrom, u sklopu MATRA programa Ambasade Kraljevine Holandije.