{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Žene rudari u Brezi: Osmi mart je dan kada ne silazimo u jamu

A
8.3.2014. u 09:54
210
39
Žene rudari u Brezi: Osmi mart je dan kada ne silazimo u jamu
210
U jamama rudnika mrkog uglja u Brezi, gradiću 30-ak kilometara udaljenom od Sarajeva, radi između 700 i 800 muškaraca i sedam hrabrih žena. One, kao i žene cijeloga svijeta, danas obilježavaju svoj dan, Međunarodni dan žena. No, ono što ih čini značajno drugačijim od većine žena na svijetu je njihov posao u rudniku. 
Stanovnici Breze žive i umiru kao rudari. Ovo zanimanje se prenosi s koljena na koljeno, s generacije na generaciju. Svaka porodica ima najmanje jednog rudara, a to zanimanje je prilično popularno u ovom, kako kažu stanovnici, rudarskom gradu.

Ekipa Agencije Anadolija (AA) posjetila je ove bosanske heroine, koje svakodnevno silaze u jamu duboku i do 400 metara.

Osim posla kojim se bave, zajedničko ovim ženama je i da su sve rođene 1965. godine. Pripadaju prvoj generaciji kojoj je Rudnik mrkog uglja Breza u lokalnoj rudarsko-tehničkoj školi podijelio stipendije, pa su u rudare tad krenule i djevojčice.

Bilo ih je 22, a mnoge su posao našle u rudniku Breza. Neke od njih su već u penziji, dok će neke za godinu ili dvije.

Šljem, rudarska lampa na njemu i čizme svakodnevnica su za ove žene. 

Šemsa Hadžo je među ženama koje pripadaju prvoj generaciji žena rudara u brezanskom radniku. U rudniku radi od 1984. godine.

“Nas žena, rudarskih tehničara, u rudniku ima sedam. Sve silazimo u jamu. Ja svaki dan u jami provodim osam sati”, pojasnila je Hadžo.

Ona radi kao izdavač eksplozivnih sredstava, ali nakon toga silazi u jamu.

“Što se tiče posla, žene rudari ne zaostaju za svojim kolegama. Sigurno bolje i savjesnije radimo posao od njih. Mi žene se možda malo više bojimo i zbog toga poslove obavljamo odgovornije i bolje od muškaraca”, pojašnjava Hadžo.

Kolege im često pomažu



Njen suprug je, također, penziju zaradio kao električar u jami. Kako kaže, i djever, njegov sin i još mnogi članovi njene familije rade u ovom rudniku.

“Breza je rudarski grad i trenutno bi svi došli da rade ovdje. Nakon što ja za dvije-tri godine odem u penziju, voljela bih da na moje mjesto dođe žena”, kazala je Hadžo tokom razgovora sa ekipom AA.

Hodajući kroz mračne, zagušljive hodnike, nekoliko stotina metara ispod zemlje, Hadžo pojašnjava da punih 30 godina silazi u jamu sa svojim radnim kolegama. Kaže da sa kolegama ima odličan odnos te da joj veoma često znaju i pomagati.

Kao djevojčica, sa 18 godina, u rudnik je došla i Almedina Kaljun (48). Rudnik i posao rudara je zavoljela još kao dijete dok se igrala u blizini rudnika.

“Ja sam dijete sa sela, rođeno u blizini rudnika. Kao dijete sam se igrala oko ograde rudnika i logično je bilo da radim tu jer su u njemu radili  moj djed, pradjed, otac, suprug, brat, a sada radi i sin”, pojasnila je Kaljun.

Kako kaže, zašto ići negdje dalje kad imaš posao pred vratima.

“Taj posao se zavoli od djetinjstva, otac je donosio platu, nikada nije bilo priče o rudniku kao teškom i strašnom poslu, uvijek je o njemu pričano sa ljubavlju”, pojašnjava Kaljun.

Za nju je silazak u jamu, kako kaže, isto kao doći kući i otići u kupovinu.

“Strah nisam imala nikad. Posao koji radimo Šemsa i ja, prije nas su radili muškarci. Prvi put u historiji rudnika taj posao rade žene. Ja sam inače normirac, neko ko normira posao rudarima, ko prati njihov rad i priprema planove za idući mjesec”, pojasnila je Kaljun.

Govoreći o Danu žena, 8. martu, ona dodaje da je taj dan svaki put poseban dan u rudniku.

“Taj dan ne idemo u jamu, lijepo se obučemo, upravnik nam pripremi doručak, kafu te nas članovi uprave vode na ručak. Dobijemo cvijeće, poklone i naravno da se osjećamo posebno”, ističe jedna od bosanskih heroina.

Kad bi mogle ponovo birati, odabrale isti posao



Dodaje da se osjeća ponosno što radi u rudniku sa ovim ljudima.

“Kada bi se ponovo vratila na onih 18 godina, opet bih radila isti posao”, poručila je na kraju razgovora.

Upravnik pogona “Sretno” u rudniku Breza Nermin Hasanspahić kazao je za AA da je rudnik organizovan u pet radnih jedinica, a od toga su tri proizvodne, odnosno one rade na eksploataciji uglja.

Kako kaže, pogon “Sretno” zapošljava oko 320 radnika, a u tri proizvodne smjene radi po 50-tak radnika.

Rudnik mrkog uglja u Brezi smješten je 20 kilometara sjeverozapadno od glavnog grada Bosne i Hercegovine, Sarajeva, a počeo je sa radom 1907. godine kada je na ovom lokalitetu otvoren prvi kop.

Rudnik ima oko 1.250 uposlenika, a u okviru rudnika rade dvije jame, “Sretno” i “Kamenica”.

Priču završavamo rudarskim pozdravom "Sretno“. Njega koriste svi rudari. To je, kako nam poručiše, više od pozdrava, jer je u njemu sadržana želja svih rudara – da živi napuste jamu.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: