Razgovarao: Asim Bešlija
Gdine Komšiću, najprije da se osvrnemo na nedavni dogovor trojice stranačkih lidera. Sa mnogo strana, čak i iz sjedišta EU, ocijenjen je u najmanju ruku pozitivno, ponegdje i sa ocjenama 'historijski'. Vjerujete li i kao građanin i kao državni dužnosnik da slijedi neka promjena?
Ne vjerujem da je riječ o bilo kakvom “istorijskom” dogovoru. Prije će biti da je u pitanju još jedan, u nizu sličnih, praznih i neprovodivih dogovora. Što je zapravo, u ovom slučaju, dobro po BiH. Loše bi bilo da se ovakav dogovor, sudeći bar po onome što se zna o njemu, provede. Pitanje imovine, popisa, Brčko distrikta, fiskalnog vijeća, onako kako su zamišljena da se rješavaju ovim dogovorom, su katastrofalna po BiH. A kada se u tom dogovoru spominje reforma Ustava BiH, zapravo nije navedeno ništa, izuzev da će se sadašnji ustav mijenjati amandmanima, dakle dogradnja postojećeg ustava, a ne donošenje novog, znači apsolutno ništa. I kada malo pogledate, tako da kažem, iza ovog dogovora, možete zaključiti da je jedini dobitnik iz tog “druženja u posavskoj ravnici” Milorad Dodik. Nametnuo je svoje stavove ostaloj dvojici sagovornika, uspio je da “se opere” pred međunarodnom zajednicom i pokaže kao političar sa kojim se može postići dogovor (strance svakako baš i briga za sadržaj i interese BiH). I zaista, samo Milorad Dodik može biti zadovoljan svim tim što se dešavalo. Čović je došao tu ne bi li se i on pokazao konstruktivnim, i ne bi li nešto dobio za svoj projekt federalizacije BiH. Mudar i lukav kakav jeste izveo je to maestralno, nigdje otvoreno ne spominjući federalizaciju, mada sve ono što je dogovoreno, npr. oko podjele državne imovine, zapravo vodi toj federalizaciji. I u svemu tome jedino mi nije jasan Tihić! Pretpostavljam da je Tihić “malo ponesen“ izbornim rezultatom na lokalnim izborima, a „dobro poguran“ od strane nekih predstavnika međunarodne zajednice, ponavljam nekih, ne svih, a zapravo iskorišten od tih istih, i sve se to dešava pred sjednicu PIC-a, pomislio da je došlo vrijeme da on nastupi kao lider Bošnjaka, čovjek kompromisa u očima međunarodne zajednice, itd. pristao na sve to što se zove dogovor iz Odžaka. I, po meni, napravio katastrofalnu političku grešku. Pazite, sada ne govorim o sadržaju dogovora koji je sam po sebi neprecizan, loš, nego o političkim namjerama, prevarama i posljedicama svega toga.
Pobjednik je Dodik
Tihić je pomogao Dodiku da se „opere“, i to upravo u trenutku kada je ta tzv. međunarodna zajednica, napokon, Dodika identifikovala onako kako on to i zaslužuje, ponovo je dao „vjetar u leđa“ njegovom najvećem političkom protivniku Silajdžiću, u trenutku kada je Silajdžić doživio pravi politički debakl na lokalnim izborima, i dao mu dodatnu argumentaciju da u Tihića „upire prstom“ i proglašava ga odgovornim kao koalicionog partnera za sve ono što je Silajdžić neosnovano obećavao kada je pobijedio na izborima za člana Predsjedništa (a i Tihiću je bilo jasno da je Silajdžić davao nemoguća obećanja) i što, naravno, nije realizovao. Dakle, nije više problem u nerealnim Siladžićevim obećanjima, nego u Tihiću koji je omeo realizaciju nemogućeg. Također je moguće kako je Tihić imao namjeru da u realizaciji ovog dogovora, razvlačenjem, drugačijim tumačenjem, procedurama, itd. „izvrda“ sve što je dogovorio u Odžaku, ali to ga ne opravdava. I umalo da zaboravim, Tihić je ovim potezom jako pomogao Lajčaku da još jednom opravda svoj rad pred svojim šefovima, kao uspješan, mada je situacija u zemlji sve lošija. Ali Lajčak kaže da on svakako sa tim nema ništa, mislim sa tom lošom situacijom. Kako će sve ovo reflektovati na Tihićev položaj u SDA, nemam pojma, ali to je svakako njegov problem i nikog drugog. I da zaključim, ne vjerujem da slijedi bilo kakva promjena. Još dvije godine, do općih izbora, gledaćemo slične stvari. A volio bih da griješim u zaključku!
Bilo je i ocjena da je ovo konačan dogovor o podjeli ove zemlje. Vjerujete li u takve scenarije?
Moguće je da su neki od učesnika i podstrekača sastanka imali namjeru da ovim lagano aktiviraju tu priču. Međutim, sve je to u domenu špekulacija. Čak i neke nove mape koje su počele da kruže nakon tog sastanka, priče o „funkcionalnijoj Federaciji BiH“, itd. Sigurno ima luđaka koji misle da i to mogu izvesti, i da mogu istinske Bosance i Hercegovce umoriti svojim djelovanjem i politikama, natjerati nas da odustanemo od BiH. BiH je nemoguće podijeliti, a svaki pokušaj bilo kakvog dijeljenja okončao bi se sukobom.
Da li je uopšte ispravno, prema Vašem mišljenju, ovakva krupna politička pitanja i probleme rješavati na neformalnim sastancima, po kafanama i restoranima u idiličnim selima, van sistema?
U našoj zemlji manji je problem gdje se lideri političkih stranaka nalaze i kao nešto dogovaraju. Veći je problem u tome da se prava moć, politička moć, nalazi u rukama lidera stranaka a ne u institucijama države. I iz tog razloga, institucije države, uvjetno rečeno nisu bitne, one predstavljaju samo transmisiju volja šefova političkih stranaka. Zapravo ovom zemljom ne upravljaju i ne vladaju institucije i pojedinci koji su izabrani na pojedine funkcije, oni ne donose ključne odluke. Ovom zemljom upravljaju i vladaju šefovi političkih stranaka koje formiraju vlast i koji na taj način dezavuišu institucije. Međunarodna zajednica je prihvatila tu logiku, logiku koju ne bi baš u potpunosti prihvatali u svojim zemljama, i ona podstiče takvu nakaradnu logiku upravljanja zemljom. Pa pogledajte sa kim Lajčak razgovara. On razgovara samo sa šefovima političkih stranaka u vlasti. I onda se sve zajedno pitamo zašto niko ne poštuje i ne uvažava institucije države. Zato što u njima nema ni moći ni kapaciteta za donošenje ključnih odluka.
Iz perspektive prosječnog građanina ove zemlje nekako je teško vjerovati da će se neka trojka, četvorka ili petorka ikada dogovoriti o tome da svi skupa krenemo naprijed. U ovoj zamršenoj priči teško je vidjeti izlaz. Vidite li ga Vi?
Vidim. U politici, u demokratskim zemljama, a uz sve mane mi smo ipak demokratska zemlja, izlaz iz loše situacije je uvijek u izborima i glasanju ljudi. Izborima na kojima bi ljudi, bar teoretski, trebali da sklone lošu vlast a da izaberu bolju. Zašto se to kod nas uvijek ne dešava, je malo kompleksnije pitanje i traži više vremena i prostora za odgovor.
Kada vam se građani požale na neizdrživost stanja u kakvom se nalazimo, kako ih ohrabrujete, ako uopšte imate riječi ohrabrenja?
Govorim im da glasaju, da je to prava šansa da se stvari mijenjaju, da svojim glasom, bez obzira koliko im se to čini malo, ipak mnogo mogu promjeniti. Govorim im da ne daju podršku onima koji su ih, iz bilo kojeg razloga, razočarali, prevarili, davali im lažna obećanja itd. Govorim im da nije bitno kako se ko zove, nego šta i kako radi. Kažem i još da je jedan od glavnih problema ove zemlje, nerad. Kažem im da podrže policiju i pravosuđe protiv kriminalaca. Sve to kažem onima koji hoće da me čuju i saslušaju. Ne preostaje mi puno nego da im govorim i da se potrudim da radim najbolje što znam i umijem i živim onako kako to i govorim ljudima da je ispravno. Nekada i ovo pomaže.
Kakva je trenutna situacija u odnosima među članovima Predsjedništva BiH, s Vaše tačke gledišta? Gledano očima javnosti kao da ništa ne funkcionira i svako od članova Predsjedništva ima svoj svijet i svoju politiku.
Ne znam zašto je ljudima trebalo dvije godine da to zaključe. Pa to govorim otkako sam došao na ovu funkciju. Tri čovjeka, tri različite ličnosti, tri različite političke ideje, tri koncepta funkcionisanja i organizacije države, sve je različito. Svakako se moglo očekivati da će doći do nesuglasica na svakom iole krupnijem političkom pitanju. Posebna je stvar što niko od nas trojice, pretpostavljam, a i dosadašnje iskustvo mi daje za pravo, nije primitivac, pa da se sve te različitosti odraze i na međusobne personalne i ljudske odnose u Predsjedništvu. I tako vam je bilo sa svakim sazivom Predsjedništava, i tako će biti sa svakim budućim Predsjedništvom. To je još jedan od razloga zašto treba ukinuti instituciju Predsjedništva BiH, a uvesti ono što je normalno, instituciju Predsjednika države, jednog Predsjednika.
Gdine Komšiću, Vi ste član Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda. Možete li nam reći šta Vi istinski vjerujete da je najpotrebnije Hrvatima u BiH? Jesu li to neka nova teritorijalna razdvajanja, zasebni sistemi, poseban TV kanal, i daljnja getoizacija?
Hrvatima u BiH treba jedinstvena i jaka država BiH. Treba im jednakost na svakom dijelu BiH, bez obzira da li su, u tom dijelu BiH, većina ili manjina. Kao što to treba i drugim narodima, a Hrvatima kao najmalobrojinijem treba još i više. Nije izlaz za Hrvate nikakva federalizacija, jer se uvijek postavlja pitanje šta sa onim Hrvatima koji ne žive u dijelovima BiH gdje su Hrvati većina. Ili, da li zagovornici federalizacije BiH među Hrvatima smatraju da Posavinu treba ostaviti u RS-u? Ako to ne smatraju, neka mi otkriju tajnu kako ubijediti RS da odustane od Posavine. Baš bih i to volio da vidim! Ili kako se misle dogovoriti sa Bošnjacima gdje je ta granica federalne jedinice u Srednjoj Bosni i Hercegovini? Ili, kome tada pripada Mostar? Ako pridada Hrvatima u toj federalnoj jedinici, baš me interesuje kako će u to ubijediti Bošnjake i Srbe u Mostaru? Dakle, niti Hrvatima, kao ni Bošnjacima i Srbima, ali i onima koji to nisu, suštinski i pragmatčno ne odgovara zatvaranje, podjela, getoizacija, dijeljenje. Znam da ovo što kažem i nije baš većinsko mišljenje među hrvatskim političarima u BiH. Ali neka razmisle sa kakvim izazovima se susreću kada zagovaraju federalizaciju BiH i neka samo pomisle da bi se mogli naći pred nemogućim zadatkom, kao i Silajdžić sa ukidanjem RS-a. Zašto onda narodu obećavati nemoguće i u suštini loše rješenje upravo za narod u koji se „“zaklinju““ (namjerno su dupli navodnici).
Šta smatrate vlastitim najvećim doprinosom poboljšanju pozicije hrvatskog naroda u BiH, čak i u situaciji iako nemate ovlasti da uradite dosta toga praktičnog?
Kada govorimo o nadležnostima koje mi daje Ustav BiH na ovoj poziciji, onda rad na rasvjetljavanju ratnih zločina počinjenih nad Hrvatima! A mislim da je generalno, privođenje optuženih za ratne zločine i rasvjetljavanje počinjenih ratnih zločina, bez obzira o kome je riječ, od suštinske važnosti za BiH, jer u suprotnom to je sjeme zla za BiH i buduće generacije.
Poboljšanje imidža BiH u svijetu a time i njenih naroda, čini se da je jedna od ključnih stvari za opšti napredak. U tom kontekstu, imate li informacije kakve su šanse naše zemlje da dobije mjesto nestalnog člana Vijeća sigurnosti UN-a?
Naša zemlja ima velike šanse da postane nestalna članica Vijeća sigurnosti UN-a. Ali ni to se neće desiti samo od sebe. Potrebno je više rada na samoj kandidaturi, ali treba i više novca i materijalnih sredstava da bi se došlo do toga. Samo od sebe neće moći. Potrebno je pojačati misiju u UN-u, kadrovski i materijalno. Očekivati je i neke „domaće“ opstrukcije te kandidature, ali mislim da ćemo uspjeti. Veliki su nam izgledi da budemo nestalna članica Vijeća sigurnosti UN-a. I sigurno je da će to značajno utjecati na pozitivnu sliku o BiH u svijetu.
Možete li se osvrnuti na Vaš rad u Predsjedništvu i reći nam šta smatrate dobro urađenim u proteklom dijelu vašeg mandata, te šta smatrate prioritetnim kako za Vas kao člana Predsjedništva tako i za državu BiH u njegovom nastavku?
Do sada je Predsjedništvo dobro radilo kada je riječ o intergraciji BiH u NATO savez. Dosta se uradilo i dobro se uradilo. Međutim i tu počinjemo zapinjati. Riječ je prije svega o pitanju nepokretne vojne imovine, na čemu NATO insistira, a to treba posmatrati u svjetlu već spomenutog dogovora iz Odžaka, odnosno pitanja državne imovine generalno. Dolazimo do koncepcijskih razlika što se može negativno odraziti i na put BiH ka NATO-u. Također, aktuelno Vijeće ministara, kroz budžet, neće da ispoštuje zahtjeve NATO-a kada je riječ o izdvajanjima za sektor odbrane, tako da će i to vrlo brzo postati problem. Mislim da je u ovome i odgovor na drugi dio vašeg pitanja, Predsjedništvo, kao organ isključivo zadužen za pitanja odbrane, mora riješiti i ove probleme, kako bi BiH što prije postala zemlja članica NATO saveza, i to je sigurno jedan od prioriteta u budućem radu.
Za kraj, prenesite nam vaše utiske kao jednog od rijetkih političara-bloggera. Vi imate otvoren blog na www.blogger.ba i živu komunikaciju sa građanima.
Nažalost, neko vrijeme već ne pišem na blogu. Jedan od razloga bili su lokalni izbori i to sam, nadam se, objasnio čitaocima bloga. Nakon toga bilo je nekih aktivnosti u BiH i van zemlje koje su me, tako da kažem, odvojile od pisanja. Ali pisaću ponovo. Za mene je to izuzetno korisno iskustvo. Pomaže mi da saznam i vidim mnogo više nego što bih vidio i saznao sjedeći u kabinetu u Predsjedništvu. A nadam se da je i čitaocima zanimljivo.
Nevjerovatna statistika sarajevskog derbija, ovoliki broj prekršaja nije zapamćen
