"Zaštićena svjedokinja“ ispričala je kako je početkom ratnih dešavanja 1992. godine sa 17-godišnjom kćerkom živjela sama u stanu u Foči, koji je bio blizu MUP-a. U jednom od ulaza u njenu zgradu živio je, kao podstanar, optuženi Nikačević, policajac u MUP-u. Kada su 7. aprila 1992. počeli ratni sukobi i granatiranje Foče, ova svjedokinja se sa kćerkom počela kriti kod susjeda. Stanovi su pretresani pa je pobjegla kod susjetke Bošnjakinje, koja je imala kćerku i sina.
Prvu noć boravka kod susjetke došao je Nikačević, naoružan, u uniformi. Ispričao je da "paravojne formacije pljačkaju i siluju“. Zatražio je da s njom ode u njen stan navodno da bi joj sačuvao tehničku robu. Pretpostavljajući šta bi joj se moglo dogoditi, dala mu je ključeve stana da ide sam, ali je odbio.
Vidno potresena, ni jednog momenta svjedočenja ne gledajući u pravcu optuženog, pa ni u pravcu tužitelja i branitelja, nego samo u članove sudećeg vijeća, ova svjedokinja je ispričala kako ju je Nikačević na ulazu u njen stan "počeo domah dirati po tijelu“, nakon čega ga je molila da to ne čini.
"Uvukao me u kupatilo, uhvatio i skinuo mi donje rublje, a gornje rublje samo zavrnuo. Bila sma u šoku. To je nervni slom. Nageo me preko kade i tu me silovao. Kad sam se odupirala, psovao mi je Boga“, kazala je.
Potvrdila je da je optuženi nije tukao, ali je u toku desetak dana, koliko je boravila kod susjetke, često navraćao.
Naglasila je da o onome što joj se dogodilo nije nikome pričala, a, kako je kazala, niko je kada se vratila u susjetkin stan nije ni pitao šta se desilo.
"Niko me ništa nije pitao. To je poniženje stravično. Nije ni bilo potrebno da pričam, od sramote svoga djeteta“, riječi su "zaštićene svjedokinje“.
Sudećem vijeću je ispričala i to da joj je jednog dana kćerka susjetke kod koje je bila priznala da je i nju silovao Miodrag Nikačević.
U danima boravka u Foči "zaštićena svjedokinja“ je krila svoju kćerku kod srpskih porodica, a sama je bila izložena svakodnevnom maltretiranju i ponižavanju od paravojnih formacija. Uz pomoć susjeda Srba s kćerkom je prevezena u Crnu Goru, odatle je stigla u Trebinje, a zatim, nakon par dana, "zbog tamošnje loše situacije“, vratila se s kćerkom u Foču. Počesto je, kroz podrumske prostorije u zgradi gdje je stanovala, bježala u SUP, tražeći zaštitu. Optuženi je dolazio, ali ova svjedokinja tvrdi da je više nije dirao, "jer su oko nje uvijek bile komšinice“.
Foču je napustila 13. augusta 1992., a do tog datuma su i ona i susjetkina kćerka silovane od drugih osoba. Noć uoči odlaska autobusom prenoćila je kod porodice Nikačević, gdje je tada bila i supruga optuženog.
Prema riječima ove svjedokinje, silovane žene iz Foče prihvaćene su u Novom Pazaru i smještene u hotel. Liječene su u "privatnoj poliklinici kod braće Ganićeve supruge“. Tvrdi da joj je tu obavljen prekid trudnoće te da se sve vrijeme rata tu liječila, a nastavila u Sarajevu.
„I danas se liječim. Posjećujem ginekologa, radiologa, psihijatra... Liječena sam ginekološki od sepse. Imam oboljenja i fizički i psihički“, ispričala je prva svjedokinja optužbe na suđenju Miodragu Nikačeviću.
Pred početak svjedočenja "zaštićene svjedokinje" tužitelj Behaija Krnjić je upoznao sudeće vijeće o tome da su "u posljednje vrijeme svi svjedoci koji treba da budu saslušani u ovom predmetu izloženi jakim pritiscima od rodbine optuženog koja svakodnevno zove svjedoke, prijeti im i traži da izmijene iskaz. Te činjenice je, kazao je, dobio faksom od "Udruženja Žena-žrtva rata“.
"Razgovarao sam sa svjedocima koji treba da budu saslušani. U strahu su, njihovoj rodbini se prijeti, a i njihovoj imovini u Foči. Svjedoci traže zaštitne mjere, odnosno da se njihovi identiteti, fotografije i lični podaci ne objavljuju u medijima“, kazao je Krnjić.
Nakon što se tom zahtjevu svjedoka nije usprotivila ni odbrana, sudeće vijeće je prihvatilo ovaj prijedlog tužiteljstva.
Glavni pretres u krivičnom predmetu protiv Miodraga Nikačevića počeo je 29. aprila ove godine čitanjem optužnice koja ga tereti da je sredinom aprila 1992. naoružan i uniformiran ušao u stan Bošnjakinje navodeći da je došao po njene tehničke stvari, a onda je prisilio na seksualni odnos.
U toj optužnici je navedeno i to da je Nikačević sredinom jula 1992. došao u stan druge Bošnjakinje, koji se nalazi odmah preko puta njegovog stana, te tražio da njena kćerka dođe u njegov stan da bi ga navodno pospremila, zaprijetivši joj da će, ako ne dođe, plakati za bratom. Nakon što je kćerka pospremila njegov stan, optuženi ju je silovao.
Također se tereti da je 2. augusta 1992. s dvojicom pripadnika oružanih snaga RS-a naoružan učestvovao u odvođenju i nezakonitom zatvaranju jednog Bošnjaka u Kazneno-popravni dom "Foča“. Tog civila su navodno neutvrđenog dana neutvrđene osobe izvele iz KPD-a i on je na nepoznatoj lokaciji ubijen.
Utjecaj duhanskog dima na odjeću i čulo okusa: Šta su otkrili Stankica Stojanović i Eldar Resić
