Zamjena identiteta pozvanog svjedoka u slučaju Bundalo

“Služba je pogriješila i očito da nije gledala podnesak trećeoptuženog, nego drugooptuženog Neđe Zeljaje. Došlo je do zamjene identiteta i mi vam se izvinjavamo zbog toga”, kazao je Staniša Gluhajić, predsjedavajući Sudskog vijeća, svjedoku Laloviću.

Ratko Bundalo, Neđo Zeljaja i Đorđislav Aškraba terete se da su tokom 1992. i 1993. učestvovali u zločinima protiv čovječnosti počinjenim na području Kalinovika.

U optužnici se navodi da je Bundalo bio komandant Taktičke grupe Kalinovik, Zeljaja komandir Stanice javne bezbjednosti (SJB) u tom gradu, dok je Aškraba nadzirao “logor ‘Barutni magacin’”.

Odbrana drugooptuženog je u aprilu 2009. saslušala drugog Milana Lalovića, koji je kazao da je tokom 1992. zajedno sa Zeljajom bio angažovan na osiguranju “objekata od vitalnog značaja” u Kalinoviku.

Na suđenju za zločine na tom području održanom u julu 2008. Tužilaštvo BiH je saslušalo i Milana (Branka) Lalovića, koji je posvjedočio da je izvjestan period tokom 1992. bio angažovan na osiguranju muškaraca zatočenih u školi “Miladin Radojević”.

Odbrane Zeljaje i Aškrabe saslušale su i Mirka Bjelicu, zajedničkog svjedoka, koji je kazao da je tokom ljeta 1992. sudjelovao u razmjenama zarobljenika iz Kalinovika i Trnova, te ispričao kako je pokušavao da pronađe svog sina.

“S porodicom sam izbjegao iz Trnova 30. jula 1992. godine i u pokušaju bijega prema Kalinoviku poginuo je moj otac, a sin Nemanja je zarobljen. Po dolasku u Kalinovik javio sam se u policijsku stanicu i potom sam angažovan kao tehničko osoblje u razmjenama”, rekao je Bjelica.

Ovaj svjedok je kazao da su razmjene zarobljenika vršene na području Rogoja, na osnovu spiskova koje su dobivali “u policiji u Kalinoviku”.

“Te spiskove smo predavali dežurnom u ‘Barutnom magacinu’, nakon čega smo zarobljenike odvodili u međuzonu na Rogoj. Davali smo im štap i bijelo platno, te pismo koje su predavali drugoj strani”, objasnio je Bjelica.

Svjedok je kazao da ne zna ko mu je bio komandir u policiji u Kalinoviku, te da u “Barutnom magacinu” nije viđao trećeoptuženog Aškrabu.

“Imao sam tada velike gubitke jer mi je i majka umrla u Kalinoviku, a sin od 14 godina bio je zarobljen u Trnovu pod kontrolom Armije BiH.

On je razmijenjen sredinom septembra 1992., nakon čega sam s porodicom napustio to područje”, istakao je Bjelica.

U optužnici se navodi da su tokom ljeta 1992. u nekoliko navrata vršene razmjene žena, djece i muškaraca na području Rogoja.

Nastavak suđenja zakazan je za 18. maj.