Ovaj biser izgrađen od kamena nalazi se na samom ušću Gabelskog potoka u rijeku Drinu, na njenoj desnoj obali u mjestu zvanom Kožetin, udaljen od Ustikoline svega četiri kilometara nizvodno.
Nekada je bio dio puta "Via Drinae" koji je povezivao ove krajeve s Jadranskim morem. Most je sačuvan u izvornom obliku, ali ga, zbog lošeg stanja, mogu koristiti samo pješaci.
"Most je rađen od klesanog kamena s jednim lukom, širine 3,3 metra, a raspon luka je 5,5 metara, dok je visina mosta iznad korita potoka 5,8 metara. Prema načinu gradnje, obrade kamena i starosti predstavlja spomenik od neprocjenjive važnosti. Sagrađen je na strmom terenu i njegova sadašnja dužina iznosi blizu 10 metara. Izgrađen je od blokova lomljenog kamena različitih dimenzija. Temeljen je direktno na priobalnim stijenama iznad potoka. Svod mosta je polukružan i urađen od grubo obrađenih, ali prilično pravilnih komada krečnjaka", podsjeća Eldin Baljević, predsjednik Udruženja "Kulturna baština" BPK Goražde, čiji su članovi čistili područje oko mosta.
Gornja površina mosta je gotovo horizontalna. U svodu mosta su tragovi krečnog maltera koji je upotrijebljen kao vezivno sredstvo prilikom njegove gradnje.
"Bočni zidovi izgledaju kao da su kameni blokovi redani nasuho. To je malo vjerovatno i pretpostavlja se da je razlog za ovakav izgled bočnih zidova njihova dugogodišnja izloženost nepovoljnim atmosferskim utjecajima, odnosno kiši koja je tokom vremena isprala krečni malter", pojašnjava Baljević.
Na Rimskom mostu ne mogu se vidjeti dekoracije ili natpisi, a većim dijelom je prekriven mahovinom.
"Tek kada se uradi zaštita i očiste svi dijelovi kamenog mosta možemo govoriti da li most ima ili nema dekoracije. U gruboj građevinskoj tehnici vidljiva je samo sekundarna kamena plastika koja je izražena isticanjem završnog reda ploča postavljenih oko 10 cm preko čeonog zida. Na mostu nema ograde, niti ima elemenata na osnovu kojih bi se mogla utvrditi moguća rekonstrukcija ranijeg izgleda", ističe Baljević.
S druge strane, prema načinu na koji je most izveden, građevinskom materijalu i vezivu koje je upotrijebljeno te rustikalnosti koju most posjeduje i vremenu njegove gradnje može se smjestiti u kasni srednji vijek.
"Naravno, ne odbacuje se ni narodna tradicija u ovom slučaju, a starost druma na kojem je most sagrađen, a koji je vodio iz Foče i na ovom mjestu presjekao potok pri njegovom ušću u Drinu, procjenjuje se na otprilike 2.000 godina. Morfologija terena i trasa tog drevnog puta ukazuju na činjenicu da je most na ovom mjestu mogao postojati još u rimskom periodu", kaže Baljević.
Činjenica je da su se mostovi boljeg kvaliteta i veće trajnosti gradili na svim važnijim trgovačkim putevima.
"Kamen kao građevinski materijal, prema svojim bitnim karakteristikama i oblikovnim mogućnostima, korišten je u različitim epohama razvoja ljudske civilizacije. Prilikom izgradnje mostova konfiguracija terena i širina rijeke u znatnoj mjeri utječu na izbor lokacije gdje će se podići most i imaju vrlo važnu ulogu u određivanju njegovog oblika", pojašnjava Baljević.
S obzirom da je ovaj most sačuvan u izvornom obliku i svjedoči u našoj bogatoj historiji, ne smije se dozvoliti njegovo propadanje. Zapravo, još 2005. godine, kada je uvršten na listu nacionalnih spomenika naše zemlje, Vlada FBiH donijela je odluku da Most u Kožetini treba biti zaštićen, te da se trebaju izvršiti konzervacija, restauracija i prezentacija te niz drugih radnji.
