Zaboravljeni heroj bez ulice: Odana počast Goranu Čengiću, čovjeku koji je volio ljude i Sarajevo
Ubio ih je obojicu. Za razliku od mnogih, Goran nije ustuknuo, već je ostao i borio se za svoje principe i ideale te vjerovao da smo svi jednaki. Poginuo je kao heroj, čovjek velikog srca i dobar komšija. Danas je na Gradskom groblju Bare obilježeno sjećanje na njega, njegov život i njegovo djelo. Učenici Prve gimnazije, koju je Goran pohađao, i Druge gimnazije govorili su o njemu iako nisu bili ni rođeni kada je on ubijen.
"Ova mladost će govoriti, mi ćemo zašutjeti. Mi smo govorili i govorili, niko nas nije čuo. Goranovog imena u gradu nema zabilježenog. Ovi učenici su uzeli dio našeg posla i nadam se da ćete ih čuti i da će ih čuti svi zvaničnici vladinih i nevladinih organizacija", kazali su članovi Društva prijatelja Grada Sarajeva.
Goran Čengić rođen je 1946. godine. Odrastao je u Sarajevu i živio je za njega. Bio je istaknuti rukometaš RK Bosna, RK Mlada Bosna i RK Crvena zvezda. Sa samo 17 godina je igrao za ekipu RK Bosna u finalu Kupa Jugoslavije 1963. godine kada su nakon pobjede nad bjelovarskim Partizanom osvojili ovu prestižnu titulu. Volio je slikati i fotografisati.
"On je prije svega heroj Sarajeva koji je svojim djelima pokazao pravi duh ovog grada i prave ljudske vrijednosti u najtežim trenucima. Ne razmišljajući o nevažnim stvarima koje su tih godina postale važne, jer je Goran bio odgajan u duhu antifašističkih ideala, prije svega u duhu slobode i jednakosti za sve ljude, koje su njegovali njegovi roditelji Nataša Zimonjić Čengić i Ferid Fićo Čengić. Toliko je neizgovorenih riječi koje mu grad nije poklonio, a trebao je", rekla je učenica Prve gimnazije.
Njegovoj porodici godinama je obećavana ulica. Nikada je nije dobio. Ali, postoji rukometni turnir koji nosi njegovo ime i podsjeća kako trebamo biti dobri ljudi i pomoći drugima. Nevladina organizacija Gariwo snimila je dokumentarni film o Goranu, a posthumno je dobio nagradu Duško Kondor za građansku hrabrost i "Graham Bamford" koje dodjeljuje Skupština Grada Sarajeva.
"On je dio historije ovoga grada. Neko o kome bismo trebali učiti kada spominjemo 1992. godinu, neko iz čijeg primjera trebamo učiti. On je heroj bez ulice, zaboravljeni heroj, još jedna osoba koju naš grad, naša država i svijet nisu znali ispoštovati i odati joj počast. Zato smo mi tu, da se sjetimo i napomenemo druge", rekla je jedna učenica.
Posebno je sve dotakla priča o Goranu i džemperu, jer je Goran tada bio učenik osnovne škole i već pokazao kojim putem će ići - putem dobrote. Naime, u njegov razred je došao učenik po čijem načinu odijevanja se moglo zaključiti da mu porodica nije u dobroj finansijskoj situaciji. Kada je došao kući, Goran je od majke tražio da mu da stari džemper, ne da bi ga poklonio, već da bi ga obukao i solidarisao se sa svojim drugom poručivši mu da nije sam.
"Goran Čengić - to je ime neopjevanog heroja ovoga grada. On je najprije bio sin prvog poslijeratnog gradonačelnika Sarajeva, onda heroj u školskoj klupi, heroj u reprezentaciji i naposlijetku je završio svoj život kao heroj komšiluka i svog rodnog grada", kazao je učenik Prve gimnazije.
Njegovi saigrači govorili su da je Goran uvijek bio smiren, da je bio dobričina i pouzdan igrač.
"U vremenu straha i sklanjanja svega što može donijeti nelagodu, brigu, opasnost... Goran Čengić nas je naučio svojim riječima i činom da postoji nešto što je važnije od najvećeg dara koji nam je dat - života. Naš grad godinama šuti o njegovom odlasku, vjerovatno stideći se što nije mogao da ga zaštiti", kazali su učenici Druge gimnazije u svom obraćanju.
Danas je na gradskom groblju Bare bilo vrlo malo ljudi. Prisutni su istakli kako se nadaju da su loši vremenski uvjeti razlog tome.
"Nadam se da je vrijeme uzrok tome da nema mnogo više ljudi. Mi nastojimo upoznati učenike s likom i djelom Gorana Čengića. Nažalost, malo se zna o njemu. Čovjek je iz našeg grada, žrtva je žrtva i pravednost je identična i na ovoj i na onoj strani. Mislim da su vlasti krive što se ne zna ko je on. Imamo mogućnost da ulicu ili trg nazovemo po njemu, a i druge načine da mu odamo počast, ali i medije, jer je to način da se upoznamo", rekla je profesorica Belma Kurtanović iz Prve gimnazije.
Tijelo Gorana Čengića bačeno je u potok. Iz potoka je izvađeno i sahranjeno u nepoznatu grobnicu. Pronađeno je 1999. godine. Goran možda neće dobiti ulicu, trg, spomenik ili neko drugo obilježje, ali njegova dobrota nadživjet će sve to, sve generacije i nas, a njegova duša vječno će lebdjeti nad Sarajevom i čuvati ga kao pravi heroj.
Dolazi li Bolt u Sarajevo? Glavni Uberov konkurent traži vozače u glavnom gradu BiH
