{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Wesley Clark: Okrenuli smo leđa svojoj rukotvorini

4.5.2012. u 11:43
80
73
Wesley Clark: Okrenuli smo leđa svojoj rukotvorini
80
Wesley Clark: Okrenuli smo leđa svojoj rukotvorini
Penzionisani general NATO-a Wesley Clark (Foto: AFP)
Penzionisani američki general savezničkih NATO snaga za Evropu Wesley K. Clark koautor je teksta koji je objavljen u The New York Timesu. Osim Clarka, koautorica teksta je i Swanee Hunt, bivša ambasadorica SAD-a u Austriji. U tekstu govore o propustima koje je međunarodna zajednica napravila za vrijeme agresije na BiH, ali i o današanjem teškom vremenu u kojem se naša zemlja nalazi.
"U Mostaru, prelijepi Stari most iz vremena Otomanskog carstva, preživio je dva svjetska rata i zemljotrese. Nakon granatiranja 1993. godine, most star 427 godina je srušen. Građani tog grada ostali su na dvije strane obale. Etnička podjela nije bila uzrok. Ona je bila samo efekt.

Rat je u cijeloj zemlji podijelio građane na tri etničke skupine; bosanski Srbi, bosanski Hrvati i bosanski Muslimani (Bošnjaci). Dvadeset godina nakon rata i 17 godina nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma, mir preovladava u tom gradu", napisali su Hunt i Clark na početku teksta o BiH.

"Ali, sada, kompromisi koje smo napravili kako bi zaustavili ubijanje izgledaju neadekvatno i vrijeme je da ih počnemo popravljati", piše u NY Timesu.

"Najvažnije je zaustaviti ubijanje"

Mostar je još uvijek razdvojen. U zapadnom dijelu žive većinom Hrvati dok su na suprotnoj strani Bošnjaci. To je jedan grad u kojem postoje dva odvojena univerziteta, dvije pošte, zdravstvene institucije i telefonske mreže. Političke institucije koje bi trebale raditi na ujedinjavanju su neefikasne. Na svim nivoima vlasti vlada nepotizam, djeca idu u škole koje rade po odvojenim planovima i programima, ekonomski razvoj stagnira... Građani su ljuti i osjećaju se nemoćnima.

U međuvremenu, međunarodna zajednica okrenula je leđa svojoj rukotvorini.

Daytonski sporazum zaustavo je najveće krvoproliće u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Zaraćene strane okupljene su pod veliki pritiskom i inicijativom koja je došla izvana, uključujući i vojne napade te obećanja da će im se pomoći u ekonomskom smislu. Dogovor je osigurao izbore i postavljena je neobična politička struktura, koja jednostavno nije bila savršena. To smo znali i tada.

Ali, bila je jedina moguća, kao što je Richard C. Holbrooke kasnije izjavio, najvažnije je bilo zaustaviti ubijanje. U retrospektivi, možemo vidjeti neke od poteškoća u BiH koje su nastale našom greškom. Da smo ranije imali volju imenovati Srbe kao primarne agresore, NATO snage su mogle brže intervenisati i spasiti hiljade života.

SAD, EU i NATO moraju pomoći sada

Sada, međunarodna zajednica snosi dio odgovornosti kako se BiH ne bi vratila u period nasilja. Moramo pomoći Bosancima da naprave bolji politički sistem tako da on promoviše nacinalno jedinstvo, efektivne odluke i demokratsko učešće.

Tri poteza bi napravila veliku razliku. Prvo, SAD i vlasti evropskih zemalja moraju pomoći BiH da se promijeni Ustav u čijem pravljenju smo učestvovali. Nakon izmjene Ustava, BiH bi trebala biti nagrađena članstvom u EU. Nakon svega, Srbiji je dat status kandidata, a Hrvatska će postati punopravna članica naredne godine.

Evropa bi, također, trebala više novčano pomoći reforme u finansijskom i tehničkom smislu kako bi se uspostavilo pluralističko društvo i osigurao status kandidata za BiH. Treće, NATO treba ponuditi toj zemlji put da se pridruži alijansi; imat će priliku to uraditi na sastanku kasnije ovog mjeseca na samitu u Chicagu.

Na kraju teksta Clark i Hunt pišu o Kadi Hotić, heroini koja je preživjela rat. Proteklog juna sahranila je tri male kosti, jedine koje je pronašla od svog sina koji je ubijen u masakru 1995. godine.

"Možda ćemo jednog dana moći zatvoriti priču o ratu i krenuti naprijed ka putu pomirenja. Svi su patili. Kad su ti ljudi ubili mog sina, ubili su sebe. Opraštam im i tako živim", kaže Hotić.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: