{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Vještakinja Elmira Karahasanović govori u ime onih kojih više nema

27.9.2015. u 21:52
92
31
Vještakinja Elmira Karahasanović govori u ime onih kojih više nema
92
Elmira Karahasanović, šefica Odsjeka za biološka vještačenja Centra za forenziku pri Federalnoj upravi policije, vještakinja je biološke struke već 24 godine. Za sve te godine teškog rada na najstrašnijim i najmonstruoznijim zločinima koje čovjek može zamisliti jedna stvar se nikada nije promijenila, njena ljubav prema mjestu zločina.
Kako je između ostalog kazala u razgovoru za Klix.ba, kada je tamo, u tom carstvu dokaza, gotovo je sigurna da će stvar biti riješena.

Kako nam priča, prikupljanje i vještačenje bioloških tragova sa mjesta zločina nije nimalo lagan posao. S druge strane, veoma je važna karika u rasvjetljavanju počinjenog krivičnog djela. Upravo zbog toga iziskuje čovjeka cijelog i troši ga isto tako. Jer ono što radite cijeloga dana ne možete ostaviti na poslu, slika je to koja vas prati na svakom koraku. Posebno je teško raditi i utvrđivati identitet osumnjičenih za krivična djela kada u našoj zemlji nema baze podataka sa DNK-a profilima već se moraju vršiti komparacije dobivenih rezultata odnosno izolovanih profila, pojašnjava nam Elmira.

Govorimo umjesto onih kojih više nema



"Ovaj posao možete voljeti ili ne. Ako ga volite onda ste odlični u tome što radite. Ja zaista volim ovaj posao ma koliko on bio težak. Iako svaki slučaj koji mi se nađe na stolu, svaku kutiju sa dokazima koju otvorimo moramo proživjeti po dva puta, dok je analiziramo i na sudu. Mi ovdje dajemo sebe dok analiziramo svaku pojedinačnu stvar jer zapravo moja usta su tu da govore umjesto onih kojih više nema", kazala nam je Karahasanović. Kako ističe, nikada ne odustaje od svojih slučajeva sve dok ne sklopi cijelu sliku događaja koji zapravo istražuje.

Njenu dugogodišnju karijeru obilježili su mnogi veoma teški slučajevi, od ratnih zločina preko teških ubistava pa do silovanja i razbojništava... Svjedočenja na sudovima u BiH ali i Hagu te osuđujuće presude najbolji su pokazatelj rada Elmire i njenog tima. Neki od najstrašnijih zločina rasvjetljeni su nakon osam ili pak dvadeset i nešto godina i to isključivo zahvaljujući analizi bioloških tragova koji su rezultirali DNK-a profilima te na koncu doveli do krivca.

Osuđujuća presuda je kruna našeg posla



Jedan od takvih je brutalno ubistvo i silovanje Amine Šabanagić iz Sanskog Mosta koje je bilo nerasvijetljeno 8,5 godina. Nakon svih tih godina tim za biološka vještačenja na čelu sa Elmirom je na osnovu sačuvanog traga sperme sa Aminine odjeće uspio identifikovati ubicu i privesti ga pred lice pravde. Za silovanje i ubistvo djevojke Admir Kadribegović je kažnjen sa 35 godina zatvora.

"Ovaj slučaj je definitivno jedan od onih koji su obilježili moju karijeru. Ali uvijek sam posebno osjetljiva na sve one koji se odnose na djecu i starce. Teško je kada otvorite kutiju sa dokazima i vidite stvari tako malene da mogu u šaku stati. Odmah vam sve biva jasno", kazala nam je Elmira.

Odavno se, kako kaže, kada dobije kutiju sa dokazima, ne fokusira isključivo na naredbe Tužilaštva, već na onom što joj se dostavi traži tragove ne samo krvi, ako je tako precizirano, već bilo kakvog traga koji bi pomogao u sklapanju slagalice s ciljem nepobitnog utvrđivanja istine.

"Upravo nas je biljni trag doveo do rasvjetljavanja ubistva dvogodišnje Sare koje se dogodilo prije nekoliko godina. Iako su svi za ubistvo djevojčice čije je tijelo pronađeno u divljini sumnjičili njenog očuha, kasnije se zahvaljujući tragu polena smreke koje smo pronašli na njenoj majici ispostavilo kako je ubila njena majka ispod smreke koja se nalazi kod porodične kuće", priča nam Elmira.

Zbog slučajeva kao što je bio ovaj, važan je detaljan rad i predanost poslu koji se radi. Elmira se tako hvali svojim sjanim timom koji zajedno sa njom čini pet sjajnih žena. Sve rade kao jedna kada je to potrebno, a sati se ne broje. Ovih dana u Centru za forenziku vlada malo zatišje kada su u pitanju krivična djela. No, njihova svjedočenja na sudovima nikada ne prestaju. Elmira se u jednom te istom slučaju na sudski poziv znala odazvati i do sedam puta.

"Posebno je zadovoljstvo kada dođete na sud i prezentirate dokaze koji pokazuju svu istinu i ona biva potvrđena tokom postupka. Najveća sreća jeste zapravo konačna osuda zločina kojoj ste doprinijeli. To je kruna našega rada", kaže Elmira.

Proživljavanje patnji ponovo



Ipak, nije nimalo lagano pred Sudskim vijećem prezentirati ono što ste jednom već proživjeli analizirajući jednu po jednu stvar sa mjesta zločina.

"Jedan od takvih je bio slučaj ubistva dječaka Smaje Ćesira, bilo je to jedno od najbrutalnijih ubistava na kojima smo radili. I nije to bilo ubistvo u afektu, to je bilo zlostavljanje najstrašnije vrste. Čini mi se da nije bilo stvari u kući na kojoj kolegice nisu pronašle tragove mališana, od zavjese, kašika, odjeće, podova... Prezentirati sve sudu bilo je kao sve njegove patnje živjeti ponovo", priča nam Elmira.

Jednako teško je bilo i raditi na rasvjetljavanju ubistva novorođenčeta koje je prošle godine pronađeno u kontejneru u Vilsonovom šetalištu ili pak ubistvu četveromjesečnog dječaka koje se dogodilo u Švrakinom Selu te zbog kojeg se sudi Eldaru Leđenu. Tako prekinuti životi onih koji su tek došli na svije ne mogu nikada i nikoga ostaviti ravnodušnim.

No, sve tragične priče ne bivaju lako rasvjetljene. Jedna od takvih je i ubistvo Milice Lalić koje se dogodilo u Sarajevu. Naime, nakon što je njeno tijelo pronađeno u kadi u njenom stanu, njena smrt je proglašena prirodnom. Obducent je isto tako utvrdio da je smrt bila prirodna te je slučaj tako i zatvoren. No, sin nastradale u stanu je primjetio sumnjive tragove. Pozvao je policiju da izađe ponovo na teren, a slučaj su opet prihvatili vještaci FUP-a.

Po dolasku na mjesto događaja našli su mnoštvo dokaza, biološke tragove koji su pokazali da je nesretna žena najprije brutalno pretučena, a potom odvučena u kupatilo i ubačena u kadu gdje se ugušila. Sve zbog nekolicine zlata i penzije od par stotina KM. Tako, taman kada je ubica odahnuo zapravo je otkriven i procesuiran. Senad Čajić je za ovo ubistvo osuđen na 21 godinu zatvora.

Nerasvjetljeno ubistvo povratnika u Kraljevoj Sutjesci



Jedna od stravičnih priča naše realnosti koja čeka svoj epilog svakako je i ona koja se odnosi na ubistvo povratnika Nikole Crepulje (74) i Marice Kristić (79) u Kraljevoj Sutjesci. Naime, iako je zbog napada na njih uhapšen Arnes Delić, on je nakon suđenja oslobođen krivice zbog nedostatka dokaza. Iako je na mjestu zločina bilo mnogo bioloških tragova, vještaci FUP-a nisu vještačili pronađene tragove.

"Sada je taj slučaj na Vrhovnom sudu FBiH i samo oni mogu naložiti naša vještačenja. Ukoliko do toga dođe, još jednom ćemo dati sve od sebe kako bi istjerale pravdu", kazala je Elmira Karahasanović.

U međuvremenu, sjajne vještakinje čekaju neku novu kutiju, neki novi trag kako bi ispričale priču onih čiji se glas ne čuje.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: