Njegovi "Vitezovi s Prkosa" već godinama se "nose" sa "Nevesinjskim sokolovima" i titula prvaka putuje čas u Hercegovinu, čas pod Ozren.
"Sve je počelo kao seoska zabava. Oduvijek sam bio oduševljen narodnim takmičenjima u višeboju i moja ekipa ubrzo je postala prva u petrovačkoj okolini, ali za dalje nismo imali dovoljno snage. Tada sam počeo da odlazim na zborove, vašare i narodne olimpijade i da vrbujem najjače i najveće ljude. Godinama sam tražio savršenu ekipu, najjače među najjačima, one koji su spremni da treniraju tu snagu i da se takmiče sa sebi jednakima", priča Obradović.
Vrbovanje, kaže, u početku ide teško, jer su ljudi sumnjičavi prema ekipi koja nema značajno ime. Tek kada se tim proslavi, kada pobijedi na nekoliko važnijih takmičenja, onda ljudi počinju sami da pristižu. Tako je bilo i sa "Vitezovima s Prkosa".
"Vitezovi sa Prkosa su prošle godine savladali 12 godina nepobjedive Nevesinjske sokolove i to na njihovom terenu, u Nevesinju, na čuvenoj olimpijadi! I to smo ih dobili dva-nula, što kažu – glat, bez velikih problema. Do tada im niko nije mogao ni 'pera odbiti'. Nisam vjerovao da ćemo ih tako lako oboriti i spustiti na zemlju, a upravo se to desilo. Navlačenje nije čestitao ni počelo, a oni su bili na koljenima", kaže Obradović.
A ti Obradovićevi vitezovi zajedno su teški – 1.851 kilogram! Najteži među njima je Dušan Silni Marković sa 206 kila, a prate ga Vuk Rakita sa 180 i Goran Kojanović Mrvica sa 182 kile. Skupljeni sa svih krajeva RS-a, od Petrovca do Doboja, uoči svih većih takmičenja okupljaju se u Slatini, pored Banje Luke, vrijedno treniraju i - kraljevski se goste.
"Prošle godine smo na pripremama na janjskim otocima kod Šipova za doručak pojeli 20 kila roštilja i jedno janje. A za ručak narednog dana dva praseta i janje. Jedan obrok za Vitezove košta gotovo 1.000 maraka. Treba to, čovječe božiji, nahraniti. Pa ipak, u potezanju konopca kilaža nije najbitnija. Ponekad sitniš od 130 kilograma za ekipu može da bude važniji od 220 kilograma mišića. Šta ako kilogrami na tom grmalju nisu dobro raspoređeni? Ako mu je težište visoko? Ili prenisko? Ako ne može da se dobro uskladi sa ekipom? Onda samo smeta, džaba mu kilogrami", objašnjava Vuk Rakita, jedan od najkrupnijih „vitezova“, šipovački policajac koji je u aprilu prošle godine podigao „golf“ nakon stravične nesreće koja se dogodila na raskrsnici u mjestu Jezero.
Rade Stolić Strongmen, jer gotovo svi Obradovićevi vitezovi imaju nadimak, takmiči se u dvije discipline: u podizanju automobila i obaranju ruke. Iako nije najrkupniji među viteškom bratijom, Strongmen je, bez sumnje, najsnažniji, ali to ne može da pokaže, jer sva auta koja se nalaze u njegovoj blizini imaju plastične branike.
"Nema, bratac, od ovoga ništa! Ako se dohvatim ovih ivica, sve ću to poderati. A možda je i bolje da se ne prsim sada, pogotovo bez zagrijavanja, da me ne 'uhvati' u leđima. Kad bi me sad, kako narod kaže 'ušćaklo', pitanje je da li bih uspio da se oporavim do narednog takmičenja. Podižem ogromne težine, pa su onda i povrede velike, a proces liječenja dugotrajniji nego obično", priča Strongmen.
Pred svako važnije takmičenje Vitezovi su u strogom jednodnevnom karantinu: nema alkohola, duvana, jakih jela, a i na "one stvari" je stavljen veto.
"Sve to oslabi organizam i onda ekipa ne može da povuče kako treba kada je najvažnije. Povlačenje konopca nije samo takmičenje u snazi. To je više taktičko nadmudrivanje: kako ćete rasporediti članove ekipe, da li će najsnažniji biti naprijed ili nazad, da li će ići u čučanj, koliko će se tokom natezanja zasukati ili okrenuti ramena, u koju ćete stranu usmjeriti protivnike, ko će prvi potegnuti", ističe Mane Obradović.
Navijači ismijavaju Riceovu djevojku zbog izgleda, slomljena je obrisala sve fotografije
