Vetlesen je u izjavi za Fenu istakao da genocid i način kako je on izvršen, govori da je izvršen kolektivno, "ali pojedinačnim počiniocima je rečeno da neće biti smatrani odgovornim za bilo šta što budu činili tokom tog genocida".
"Osnovni problem koji se javlja je taj grupni identitet, odnosno, pripadnost grupi i to je taj uslov koji stvara strašni sukob. Jer pripadnost grupi određuje ko je prijatelj, a ko je neprijatelj, tako da pojedinac sam za sebe ne predstavlja nikakvu razliku i nikakav bitan element", rekao je on.
Generalno, pojasnio je, forma koja se javlja je u samoj logici, jer genocid predstavlja izvršenje jednog kolektivnog čina, i to je u sukobu sa osnovnim elementom koji zahtijeva sama pravda, moralnost.
"Odgovornost za počinjenje ratnog zločina, bez obzira da li se radi o zločinu silovanja, mučenja, ubistva, leži na pojedincu. Pojedinac treba da bude i pravno i moralno odgovoran za svoje postupke. To je ta osnovna sukobljenost, genocid, kao kolektivno izvršenje i pravda koja zahtijeva pojedinačnu odgovornost", istakao je Vetlesen.
Komentirajući Dejtonski sporazum za BiH, profesor Vetlesen je kazao da je taj sporazum bio samo jedan kompromis koji je u to vrijeme mogao biti donesen i to je bio jednostavan način izlaska iz tadašnje situacije u novembru 1995. godine.
Amerikanci su tražili simetričan model, kaže on, jer su bili uvjereni da ukoliko uvjere tri lidera da mogu da preuzmu dio podijeljene odgovornosti za zločine da će to biti rješenje te "nisu nikada htjeli asimetriju, nisu nikada htjeli da kažu da je jedna strana većim dijelom ili isključivo odgovorna za počinjenje ratnih zločina".
"To su uradili tada, a ono što se pokazalo je da je to jako loš model jer danas vidimo da je došlo do zamrzavanja odnosa i zamrzavanja snaga, što je trenutno na terenu, a što u stvari ne odgovara historijskim činjenicama", zaključio je filozof i sociolog Arne Johan Vetlesen.
