Vesna Škare-Ožbolt: Ne bih dijelila Bosnu

Kako inače ocjenjujete razvoj političkog života u RH i demokratsko sazrijevanja u smislu promjene shvatanja ka tome da su političari tu da smislenom politikom građanima olakšaju život, a ne brinu se samo o vlastitim privilegijama? Da li vidite napredak ili se i dalje stvari svode na raspodjelu funkcija i njihovu zloupotrebu na ovaj ili onaj način?

Na žalost tu ne mogu baš potvrditi prvi dio vašeg pitanja. Hrvatska politika i dalje prolazi svoju tranziciju. Politički život sveo se na postojanje dvije stranke što je za tradicionalno povijesno podijeljeno hrvatsko društvo na desnicu i ljevicu loše. Naime u svakoj temi koja se otvori u Hrvatskoj mi završimo na podjeli iz Drugog svjetskog rata, na ustaše i partizane.

Osobno sam protiv takvih podjela. Ja mislim da je povratak u prošlost gubljenje vremena za naciju. To zastupam i kao predsjednica Demokratskog centra. Mi smo s ovakvom hrvatskom politikom i dalje s nogama u blatu. Lažna obećanja i demagogija koštale su Hrvatsku razvoja. Političari u Hrvatskoj nastupaju kao trgovci iluzijama. Čim ih izabereš, lijepa obećanja nestaju. Pravi izazov svakoj politici je kako ostvariti pomake na bolje a pri tome se ne pokondiriti.

Na žalost na Nušićevom modelu pokondirenosti grade se karijere u Hrvatskoj. Ova sadašnja vlast u Hrvatskoj dobila je mogućnost voditi zemlju na promjenama iz 2003. U početku je vlast bila kreativna i razvojna, a onda se počela kvariti kao voće koje dugo stoji... Zanimljivo je da je i tako urušena ipak ponovno ostala na vlasti i to zahvaljujući političkim trgovinama i slaboj oporbi. Smisao hrvatske politike ne smije biti konformizam, politička trgovina i čuvanje fotelja pod svaku cijenu... Dugoročno je to pogubno za naše društvo i razvoj

Koliko u političkom pogledu, a posljedično i na drugim poljima, prema Vašem mišljenju, RH može biti neka vrsta uzora zemljama regiona i jedan oslonac u tom zajedničkom regionalnom evropskom cilju?

Hrvatska je u mnogim stvarima odmakla u procesu približavanja Europskoj uniji, no ja sam očekivala puno više. Očekivala sam da će Hrvatska biti uzor u reformama, u razvoju demokracije svim drugim zemljama u regiji, no evo čini mi se da se događa suprotno da Hrvatska taj primat gubi ili da ga je već izgubila.

Bila sam ugodno iznenađena kada sam vidjela da BIH ima akcijski plan u borbi protiv maloljetničke delikvencije. Hrvatska ga još uvijek nema.Nemamo niti strategiju, a kamoli akcijski plan, a porast maloljetničke delikvencije rapidno raste. Ja sam kao ministrica pravosuđa pokušala uvesti zakon o oduzimanju imovinske koristi stečene kaznenim djelom.

Hrvatska vlada je moj prijedlog stavila u ladicu. Srbija ga je uvela i sada se nemilosrdno obračunava sa kriminalom i korupcijom. I tako bi vam mogla nabrajati u nedogled.Jedan od mojih političkih zalaganja bio je donošenje Zakona o transparentnosti u trošenju novaca javih i državnih službi. Građani moraju znati na što se troši njihov novac.No otpori tome su i dalje veliki.

Vjerujem da pozorno pratite i razvoj situacije u BiH. Kakvo stajalište zauzimate prema susjednoj zemlji, i kao privatna osoba, ali i predsjednica Demokratskog centra?

Hrvatska i BiH trebaju u ovim kriznim vremenima biti oslonjene više jedna na drugu koristeći sve svoje prednosti. te raditi na razvijanju dobrosusjedskih, a posebno ekonomskih odnosa. Ja ne pripadam onima koji bi dijelili Bosnu.Ja pripadam onima koji poštuju sva tri konstitutivna naroda. Pomogla bi Bosni u razvoju svih onih instituta gdje je Hrvatska daleko otišla naprijed. Na primjer, sigurno bi pomogla BIH na njenom putu ka EU da ne napravi greške koje smo mi uradili. Tu je iskustvo neprocjenjivo.

U BiH postoji dovoljan broj onih koji smatraju da je BiH neravnopravna u odnosu na RH u mnogim oblastima. Naprimjer, susjedna zemlja nam se miješa u politički život, patronizira ovdašnje Hrvate, iskorištava BiH kao pogodan teren za izvoz, a koči uvoz iz susjedstva itd. Da li Vi i u kojem pogledu stvari vidite na ovaj način?

Ne bi se miješala u ničiji politički život kao što ne bi dopustila da se itko miješa u hrvatski politički život. Ne odobravam patroniziranje Hrvata, ali smatram da Hrvati u BiH ne smiju izgubiti status naroda bez obzira na broj. Kad govorite o uvozu i izvozu, ja bih radije uvozila hranu iz BiH nego iz dalekih istočnih zemalja. Ponavljam i mislim da bi Hrvatska i BiH trebale u ovim kriznim vremenima biti više okrenute jedna drugoj jer to je najbolja zaštita od ovih teških vremena.

Odnosi između BiH i Hrvatske se čine dobrim, ali primjetno je da nema napretka u njima već da se stvari dešavaju stihijski. S obzirom da se radi o bliskim susjedima, snažno povezanim, kakva bi bila najzdravija pozicija obje zemlje u odnosu jedne naspram druge?

Partnerska, uz uvažavanje pa i koordinaciju. Ja bih barem dva puta godišnje održala zajedničku sjednicu vlade dviju zemalja, vidjela gdje se stvari mogu pomaknuti na bolje. Redovne sastanke resornih ministara, ali i predsjednika država .Jednostavno ne trebamo se bojati suradnje. Ne robujem kompleksima da će se tako obnoviti Jugoslavija, jer to više nije moguće. Samo jaki političari se ne boje suradnje.

Mislite li da je ispravna trenutna politika RH prema Hrvatima u BiH, koje se tretira kao hrvatsku dijasporu, iako oni nisu ovdje nikakva manjina već konstitutivni narod? Koliko je neka vrsta političkog mentorstva iz Zagreba uopšte dobra za normalizaciju političke scene u BiH?

Hrvatska politika uopće nema dobru i jasnu strategiju prema Hrvatima izvan Hrvatske. Da budemo načisto bez Hrvata izvan Hrvatske posebno onih koji su pomagali za vrijeme agresije Hrvatska bi se teškom mukom izvukla. To treba znati. Pozicija Hrvata u BiH je specifična. Doživjeli su agresiju zajedno sa Bošnjacima. Bilo je tu svega i svačega i tko zna kada će povijest sve raspetljati što se dogodilo na prostoru BiH. No jedno je sigurno, političko mentorstvo je loše. Hrvati u BIH nisu maloljetnici kojima treba staratelj iz Hrvatske. To ja zovem omalovažavanjem bh. Hrvata. Mislim da ta spoznaja sve više sazrijeva i među Hrvatima u BiH.

U raspravama kako urediti BiH hrvatsko vodstvo u našoj zemlji često promovira ideju nekog zasebnog entiteta. Mislite li da bi neka vrsta getoizacije umjesto pune integracije bila dobra za hrvatski narod ovdje?

Ja sam protiv bilo kakve getoizacije Hrvata ali i bilo koga drugog. Osnova svake priče o novom uređenju mora se zasnivati na tome da BiH mora ostati suverena država u međunarodnim okvirima, ali isto tako demokratska, i sekularna, a posebno i socijalna država.

Problemi evidentno postoje i oni su jako vidljivi. Dejtonski sporazum je okončao rat, ali nije stvorio najbolji model države koja će omogućiti razvoj. Mane Dejtona su sve vidljivije. Postoje puno slijepih ulica koji sprečavaju ustavne promjene. Svi ih žele, ali nitko nema petlje ozbiljno zagrebati jer je velika bojazan u kojem smjeru će otići ustavne promjene. Kada bi bilo odlučnosti I političke petlje trebalo bi napraviti novi Dejton. Osnova za to novi Dejton je da nema dijeljenja BiH. Mislim da su svi zasićeni kojekakvim kozmetičkim promjenama koje samo produžavaju sve lošije stanje, ali osnovno je pitanje može li Bosna usuglasiti svoj ustav sa europskim standardima?

Ovdje na pitanju novog Dejtona EU i SAD moraju biti usuglašene. Novi Dejton mora obuhvatiti sve one aktere iz starog Dejtona i na osnovu toga napraviti novi ustav koji bi predstavljao novi zamah u životu BIH.

To nosi rizik neuspjeha no i ovakvo stanje ima isto svoj rizik i kraj. Možda to evo ja kao ženski političar jače vidim, ali se za razliku od nekih to usuđujem i reći.

Za kraj, možete li nam reći da li ima realnih izgleda za optimizam kada je regija u pitanju, za njeno skoro integriranje u EU? Kako Vi procjenjujete trenutne procese, van svih deklarativnih obećanja?

Mislim da ćemo na ulazak u EU svi zajedno još čekati. Postoji nekoliko razloga a jedan od najvažnijih je stanje unutar same Europske unije. Vidjet ćemo kako će glasati Poljska, Irska i Češka Republika o proširenju, o tome izravno ovisi sudbina Hrvatske, a posredno i svih drugih u regiji.