Vaskrs u porodici Kljajić: Dan radosti, veselja i sreće
"Pripreme za obilježavanje Vaskrsa podrazumijevaju detaljno planiranje. U petak smo farbali jaja. Ove godine - 60. I to raznim tehnikama. Prije svih - decoupage tehnikom, koja podrazumijeva ukrašavanje salvetama. Farbali smo jaja i vrećicama od krompira, a djeca su skupljala travčice. Da, ove godine smo svi učestvovali u tom poslu", kaže Dejana Kljajić.
Ona kaže da je vaskršnja trpeza prilagođena djeci, pa će se na njoj naći meza, piletina na više načina, salate, sir, pita i kolači.
"Subota je dan kada se uradi najviše posla. Umorimo se, ali ništa nije teško. To je zaista lijep posao. Na Vaskrs se kucamo jajima i suprug nas svake godine pobijedi. Ima skrivenu taktiku i tehniku koja nas sve izluđuje", priča Dejana.
Suprug i otac Siniša kaže da Vaskrs redovno proslavljaju i da je to dio porodične tradicije koja je počela u djetinjstvu.
"To je predivan dan, kojem se najviše vesele djeca, pa onda i mi odrasli. Pamtim vaskršnje običaje kao dijete i tako učim i svoju djecu. Sada se Vaskrs vjerovatno slavi u manjem krugu porodice. Prije je taj krug bio širi, veći, ali i ovo je sasvim dovoljno. Za našom trpezom se okupi ženina i moja porodica, napravimo svečani ručak i proslavimo Vaskrs. Na selu se tradicionalniji običaji proslave Vaskrsa sigurno bolje čuvaju", smatra Siniša.
Baka Nevenka pamti i vrijeme kada se Vaskrsu nije pridavao toliko značaj, ali se, uprkos tome, proslavljao.
"Proslavljali smo ga u krugu porodice, kod moje majke, na selu. Imala nas je devetoro i svi smo za taj dan dolazili iz grada kod nje. Okupljali smo se tu svakog Vaskrsa. To je nešto najljepše, to je dan radosti, veselja i sreće, dan kada se okupljaju porodica i prijatelji", priča baka Nevenka.