Tradicija
0

Vašar u Puračiću od 1825. godine

Sarajevo-x.com
Puračić je čaršija koja se u pisanim dokumentima pominje još 1249. godine. Bio je na "carskom putu" Tuzla-Visoko-Carigrad, pa se razvio u trgovinsko zanatsko središte. Dolaskom Austro-Ugarske intezivnije se razvija ovaj kraj, pa i Puračić.

Iz tih davnih vremena ostala su dva običaja po kojima je Puračić i danas prepoznatljiv. Naime 1824. godine, kažu sredinom oktobra, četvrtak je bio, prvi put je održana pijaca. Otvorio ju je Husein kapetan Gradaščević. Od tada je četvrtkom u Puračiću pazarni dan, a specifičnost ove pijace je što ima i dio za prodaju stoke. Godinu kasnije, u znak obilježavanja godišnjice pijace, održao se prvi vašar. Kako je tada bilo i danas je ostalo da su vašarski dani 12., 13. i 14. oktobar. Tradicija je bila samo prekinuta tokom posljednjeg rata ‘92-’95. godine.

Svake godine tokom trajanja vašara kroz Puračku čaršiju prodefiluje stotine hiljada ljudi. Manifestacija je to koja se posjećuje redovno iz godine u godinu.

I ove godine, uobičajena ponuda na vašaru. Dok su se nekada na tezgama nudili svila i kadifa, danas je to standardni izbor kao i na pijaci samo što je ponuda mnogo veća. Nema vašara bez bijele i tahan halve, orašnica, šećerne vate i drugih slastica. Poseban šmek vašaru u Puračiću daje miris jagnjećeg pečenja. Ali bruceloza učini svoje, pa se na vašaru može vidjeti mnogo više ćevapa i pečenih pilića, a tek poneki ražanj mami uzdahe za nekim prošlim vremenima kada je sa svih strana dimilo i mirisalo na jagnjetinu.

Prošla su vremena i kada su se ispod vašarskih šatri bogatstva trošila. Naravno i danas ima lola i bekrija, samo je opet više onih koji ispred šatri posmatraju i slušaju svoje omiljene izvornjake.

Neizostavan dio vašara je i prostor gdje je smješten zabavni park sa ringišpilima, autodromima, balerinom, ludom daskom i drugim zanimacijama.

U svom vašarskom šarenilu primjetni su i brojni prosjaci koji sa svih strana pružaju ruku i traže svoju nafaku. Pa i ova djevojčica s tom namjerom ostavljena je sama na trotoaru. Još nevješta, ne dosađuje i ne traži, već samo razgleda prolaznike, pa opet neko joj, pogledavši je onako tužnu i samu, pruži pola marke, marku.

Na kraju kada se sve ovo završi, u srijedu ujutro, komunalci će imati pune ruke posla, jer čaršija mora da se očisti kako bi opet u četvrtak bila pijaca, kao i daleke 1824. godine.

(Objavljeno ljubaznošću kolega sa RTV Lukavac)