Ugljenmonoksid je češći ubica od otvorene vatre i požara
U posljednjih nekoliko godina, ugljenmonoksid odnio je mnogo života u Bosni i Hercegovini. Jučer su od ovog tihog ubice u Sloveniji stradala tri mladića, dok je u Sarajevu čitava porodica evakuirana iz kuće. Kako nam je kazao Ismet Tucak, v. d. komandanta Profesionalne vatrogasne brigade Kantona Sarajevo, ugljenmonoksid je najveći neprijatelj vatrogasaca i ljudi u zatvorenom prostoru koji je zahvaćen požarom.
"Ako spavate u prostoriji u kojoj ima ugljenmonoksida, smrt je gotovo neizbježna. Ugljenmonoksid je češći ubica od vatre. U posljednjih 50 godina samo je jedan vatrogasc nastradao usred trovanja ovim tihim ubicom", kaže Tucak te dodaje kako su vatrogasci Brigade na čijem je čelu danas opremljeni izolacionim aparatima za zaštitu disajnih puteva.
Provjeravajte instalacije
"Dim je strašno opasan i čak 95 smrtnih slučajeva uzrokovano je trovanjem i gubitkom orijentacije u prostoru zahvaćenom vatrom", pojašnjava Ismet Tucak.
Izvršni direktor sektora razvoja Sarajevogasa Mehmedalija Sijarić savjetuje građanima da otvore za odvod i dovod održavaju vrlo urendim, čistim i propusnim.
"Mi provjeravamo gasne instalacije do mjerno-regulacionog centra. Tu još uvijek nema sagorijevanja. Unutarnje gasne instalacije su nadležnost vlasnika stana i ako su dobro napravljene, treba ih održavati", kaže Sijarić.
U normalnim uvjetima rada, kaže, ne može doći do pojave ugljenmonoksida. Međutim, kada su vani visoke temperature, dolazi do konverzije u kombi-bojlerima.
Kontrolirajte dimnjake
"Protok plina je otežan i još ako je zatvorena prostorija u kojoj se osobe kupaju, dolazi do vraćanja plinova", dodao je Sijarić.
U firmi Dimnjačar kažu kako, nažalost, ljudi ne djeluju preventivno kada je u pitanju sprečavanje pojave ugljenmonoksida u njihovim domovima.
"Kad se trovanje desi, onda zove pola grada. I tako iz godine u godinu", kaže dimnjačar Medžid Habibović.
Dodaje kako provjeravanje i mjerenje količine ugljenmonoksida košta 20 maraka i preporučuje kontrolu dimnjaka minimalno jednom godišnje kako bi se spriječile eventulane fatalne posljedice po ljude.
