{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Ubistva Srebreničana u Zvorniku još u fazi istrage

S
11.7.2011. u 12:51
0
2
Ubistva Srebreničana u Zvorniku još u fazi istrage
0
Ubistva Srebreničana u Zvorniku još u fazi istrage
Milorad Trbić
Iako je prošlo 16 godina od počinjenja genocida nad Srebreničanima u julu 1995, za ubistva više od 1.700 zarobljenih muškaraca u blizini Zvornika na Sudu BiH u Sarajevu osuđen je jedino Milorad Trbić, bivši pomoćnik načelnika za bezbjednost Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS).
Prema presudi Trbiću, koji je osuđen na 30 godina zatvora, za pogubljenja tih Srebreničana odgovorni su i drugi pripadnici Zvorničke brigade, a u Tužilaštvu BiH kažu da provode istrage protiv više osoba, ali ne žele govoriti o detaljima.

Članovi porodica ubijenih u zvorničkim mjestima Orahovac, Petkovci i Kozluk prisjećaju se rastanka sa svojim najbližim i sretni su što zločini ne zastarijevaju, jer im to ulijeva nadu da će počinioci zločina kad-tad biti kažnjeni.

Ubistva muškaraca u Zvorniku započela su 14. jula 1995. godine. Masovno strijeljanje u Orahovcu zaštićeni svjedok A-26 uspio je preživjeti.

“Počeli su pucati... Ljudi su počeli padati, i ja sam pao s njima... Neko je rekao: ‘Trebamo ih dokrajčiti’”, ispričao je svjedok A-26 tokom svjedočenja pred Haškim tribunalom.

Svjedok A-26 je uspio pobjeći. Vidio je mrtve ljude na livadi, nedaleko od mjesta s kojeg je pobjegao.

“Tijela su ležala po cijeloj livadi. Ne znam koliko je bilo tijela. Ljudi – tijela koja su ležala tu na zemlji bila su okrenuta na leđa ili na stomak, ali su bila ispružena”, kazao je svjedok A-26.

Ovo strijeljanje preživio je i svjedok A-47, o čemu je svjedočio pred Haškim sudom.

Pojedinačno ubijanje

“Čuli smo vatru iz automatskog oružja. Tog momenta su svi popadali. Oni koji su još uvijek davali znake života, bili su pojedinačno ubijani…”, rekao je svjedok A-47.

Prije ova dva strijeljanja, kako se navodi u presudi Suda BiH, Trbić je zajedno s pripadnicima Vojne policije Zvorničke brigade, radi “obuzdavanja i kontrolisanja” ostalih, ubio 20 zarobljenika u školi u Orahovcu.

Prema presudi, pripadnici Četvrtog bataljona i Vojne policije Zvorničke brigade, kao i drugih jedinica VRS-a, obezbjeđivali su zarobljenike u školi, odakle su ih kamionima prevozili do mjesta pogubljenja.

Kako stoji u presudi, Trbić je 2004. godine haškim istražiocima rekao da je radio na organizaciji ovih pogubljenja, te da je dva puta bio na stratištu, gdje je aktivno učestvovao u ubistvima. Na mjestu pogubljenja, kako je kazao, vidio je Dragu Nikolića, tadašnjeg načelnika bezbjednosti Zvorničke brigade, te nekoliko vojnika koji nisu pripadali toj jedinici.

Haško vijeće je u presudi utvrdilo da je Nikolić, koji je osuđen na 35 godina zatvora, lično sudjelovao u odvođenju zarobljenika na mjesto strijeljanja. Nikolić je, prema presudi, pripadnicima Četvrtog bataljona ponudio nove uniforme kao poticaj da bi učestvovali u pogubljenju u Orahovcu, što su oni i učinili.

Sličan scenarij egzekucije bio i je kod brane u mjestu Petkovci, u noći sa 14. na 15. juli 1995. godine, kada je, prema presudama, ubijeno najmanje 179 muškaraca, dovedenih iz tamošnje škole.

Sjedok A-29, koji je tada imao 17 godina, bio je zatvoren u školi u Petkovcima, ispred koje je vidio 10 do 15 mrtvih tijela.

Govoreći o ubistvima što su uslijedila pored brane u Petkovcima, koja se naziva i “crvena brana”, preživjeli zaštićeni svjedok je rekao da je vidio redove mrtvih ljudi na zemlji.

“Mogli ste osjetiti mrtve... Nastavio sam ležati dok vojnici i kamioni nisu otišli”, kazao je svjedok, istaknuvši da je ipak uspio pobjeći na teritoriju pod kontrolom Armije BiH (ABiH).

Majka čiji je sin ubijen na brani u Petkovcima, u izjavi za BIRN – Justice Report je rekla da je posjetila mjesto pogubljenja, te se pitala da li je jedna od čahura koje je pronašla ubila njenog sina.

Kada Hotić će 11. jula ove godine ukopati posmrtne ostatke sina Samira, koji je pronađen prošle godine u grobnici Liplje kod Zvornika, a koja se dovodi u vezu s primarnom grobnicom u Petkovcima.

Posljednji put Hotić je sina vidjela nakon pada Srebrenice u julu 1995. godine. Na putu prema Potočarima, muškarci, među kojima i njen sin, odvojili su se kod benzinske pumpe i krenuli kroz šumu u pravcu Tuzle.

“Pozvala sam sina kad je otišao desetak metara. On se okrenuo i rekla sam mu ‘sretno’. Mahnuo mi rukom i ode. To je zadnji put kada sam ga vidjela”, rekla je Hotić.

Trbić je tokom razgovora s haškim istražiocima govorio o organizovanju i nadgledanju sprovođenja zarobljenika iz škole u Petkovcima do stratišta na brani.

Kao egzekutore Trbić je tada naveo grupu srpskih vojnika iz Višegrada i pripadnike Vojne policije Zvorničke brigade.

Strah iz očiju

U Kozluku, u blizini Zvornika, 15. jula 1995. ubijeno je oko 500 Srebreničana koji su prethodno bili zatvoreni u školi u selu Ročevići. Koliko je poznato, ovo strijeljanje niko nije preživio.

Zumra Šehomerović iz Srebrenice ukopala je u julu 2009. godine u Potočarima posmrtne ostatke supruga Omera, koji je ubijen u Kozluku.

Nakon pada Srebrenice 11. jula 1995. godine, Zumra Šehomerović je zajedno sa suprugom Omerom otišla u Potočare, u bazu Ujedinjenih nacija (UN).

Dok su čekali da se konvojem prebace na teritoriju pod kontrolom ABiH, njenog muža su odvojili srpski vojnici.

“Bio je zamišljen i svjestan svega toga šta ga čeka. Više puta sam pogledala u njegove oči, koje nisu imale sjaja, već strah...”, prisjetila se Šehomerović, istaknuvši da je tada zadnji put vidjela muža.

Trbić je haškim istražiteljima priznao da je u dva navrata išao u Kozluk i ubio najmanje pet zarobljenika u školi u Ročeviću. Uz njega, prema presudi Suda BiH, za ubijanja u Kozluku odgovorni su i drugi pripadnici Zvorničke brigade.

Pred Haškim tribunalom je o ubistvima u Kozluku govorio zaštićeni svjedok PW-174, koji je rekao da je bio prisutan dok je trajalo pogubljenje jedne grupe zarobljenika.

“Iz kamiona ubacivani su u rupu oko koje je bilo između 40 i 50 vojnika i vojnih policajaca. Neko mi je dao pušku. Ispalio sam rafal, ali se nadam da nikoga nisam ubio”, kazao je svjedok, dodavši da je tada imao 16 godina.

Osim Trbića, koji je prvobitno bio optužen pred Haškim tribunalom, ali je ustupljen pravosuđu BiH na daljnje procesuiranje, niko nije odgovarao na Sudu BiH za ubistva u Orahovcu, Petkovcima i Kozluku.

“Sretna sam da zločin ne zastarijeva i da će zločinci kad-tad biti osuđeni”, rekla je Šehomerović.

Zbog aktivnog učešća u organizaciji i operaciji pogubljenja Srebreničana, pred Haškim tribunalom su osuđeni pripadnici Glavnog štaba VRS-a, Drinskog korpusa i Zvorničke brigade.

Ljubišu Bearu, nekadašnjeg načelnika za bezbjednost Glavnog štaba VRS-a, i Vujadina Popovića, bivšeg pomoćnika načelnika za bezbjednost Drinskog korpusa VRS-a, Haški sud je 2010. godine prvostepenom presudom proglasio krivima za genocid u Srebrenici i osudio na doživotne kazne zatvora.

Zbog pomaganja i podržavanja genocida, Haški sud je Dragu Nikolića, načelnika za bezbjednost Zvorničke brigade, prvostepenom presudom osudio na 35 godina, piše BIRN - Justice Report.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: