Stoljeće i po bio je prijestolnica
6

U Travniku je stolovalo 77 vezira, a među prvima je imao struju

Piše: Nedžad Jamaković
Foto: F. K./Klix.ba
Ulaz u Stari grad u Travniku (Foto: Feđa Krvavac/Klix)
Nakon Jajca i Konjica, portal Klix.ba vas vodi u vezirski grad. Travnik je grad koji je najviše dobio na metafori, a najviše izgubio na realnosti. Tu nam je rečenicu travničkog književnika Muharema Bazdulja citirao Enes Škrgo, kustos Memorijalnog muzeja - rodne kuće Ive Andrića u Travniku, s kojim smo razgovarali o historiji i današnjici nekadašnjeg vezirskog grada.

Ta rečenica, kako je istakao naš sagovornik, ukazuje na to da današnji Travnik nema ništa zajedničko sa slavnim danima svoje prošlosti. Krenimo redom. Iako su susreti sa historijom ovdje počeli veoma davno, još u mlađem kamenom dobu, Travnik, barem prema pisanim dokumentima, postoji više od 500 godina. Prvi se put spominje 1463. godine u Trogirskom izvještaju koji se danas čuva u Muzeju u Zadru.

U tom dokumentu se navodi da su Turci, pored nekih drugih bosanskih gradova, zauzeli i Travnik te se navodi da je i prije dolaska Turaka u podnožju grada već postojalo manje predgrađe s trgom. Treba naglasiti da su bosanski kraljevi u 15. stoljeću izgradili današnji Stari grad u Travniku, odnosno tvrđavu koja je bila namijenjena za zaštitu kraljevskog grada Jajca. Sve vrijeme je ovo bio vojni objekt, a onda je '60-ih godina prošlog stoljeća postao zaštićeni spomenik i dobio turističku vrijednost. U njegovoj kuli danas su izložene dvije stalne postavke, etnografska i dokumentarna, o historiji Travnika, dok je u kazamatu prekoputa također izložbeni prostor i u njemu je trenutno postavljena izložba o restauraciji tvrđave u posljednjih 10 godina.

Veziri su se enormno bogatili

Poslije 1463. godine, sljedeći historijski bitni događaji su se desili tek krajem 17. stoljeća. Nakon što je Eugen Savojski 1697. godine spalio Sarajevo, bosanski vezir Halil-paša Ćoso je prenio vezirsku stolicu u Travnik. Tako je ovaj grad od 1699. godine, uz dva manja prekida, u narednih 150 godina, do 1850. godine, bio sjedište bosanskih namjesnika, a u tom je periodu u Travniku stolovalo 77 bosanskih vezira. Razlog što su se tako brzo smjenjivali jeste, kako se navodi, njihovo brzo i enormno bogaćenje. To je, dakako, najvažnije razdoblje u historiji Travnika i vrijeme u kojem je ovaj grad bio središte bosanskog pašaluka. U to vrijeme se grade i prvi javni objekti, izgrađeno je, između ostalog, 14 džamija i dvije sahat-kule i ti su objekti sačuvani do danas. Od beznačajnog trga ispod srednjovjekovne tvrđave Travnik se razvija u jedno od najvažnijih naselja Bosne.

Valja istaći da je Husein-beg Gradaščević početkom 1831. zauzeo Travnik i zahtijevao od sultana da prekine provođenje reformi. Husein-kapetan je potom, u julu 1831. godine, pobijedio sultanovu vojsku kod Lipljana (Kosovo) i proglasio se bosanskim vezirom. Njegova pobuna je ugušena u vojnom porazu bosanske vojske 1832. Posljedice ove pobune su bile višestruko štetne i opasne. Prije svega zato što su se Bošnjaci pobunili protiv osmanlijske vlasti. Osmanlijama se, prema predajama, tada na raspolaganje stavila Srbija Miloša Obrenovića, koji je odbio Gradaščevićev poziv za zajednički boj protiv Osmanlija, zbog čega je sultan kasnije nagradio Obrenovića Račevinom, Jadrom i Starim Vlahom. U gušenju pobune su Turci "okrenuli" Hercegovinu Ali-paše Rizvanbegovića i od tada se Hercegovina na svaki način, pa i politički, suprotstavlja Bosni i postaje poseban vilajet. Od dolaska Austro-Ugarske, imenu Bosna je dodato ime Hercegovina pa kompletna zemlja dobija jedinstveno ime Bosna i Hercegovina. Turska je kao kaznu Bosni u periodu od 1832. do 1850. godine uništila bosansku političku i državotvornu elitu: age, begove, ajane i kapetane - od čega se Bosna nikada nije oporavila. Nakon što je vezirska stolica 1850. vraćena u Sarajevo, grad podno Vlašića polako počinje gubiti na značaju.

Međutim, početkom 19. stoljeća u Travniku su otvoreni i prvi konzulati (Francuske i Austrije) i Travnik postaje i diplomatsko sjedište. U to vrijeme Turska je već oslabljena imperija te Austrija, Rusija i Francuska pretenduju na njene teritorije. To je u Bosni realizirano tako što je po dogovoru velikih sila na Berlinskom kongresu 1878. Austro-Ugarska monarhija dobila pravo da okupira Bosnu i Hercegovinu. Dolaskom Monarhije na području Travnika je izgrađena željeznička pruga, industrijski pogoni, fabrika duhana (1893), koja je kasnije premještena u Sarajevo, fabrika šibica (1901), hidroelektrana (1906), zahvaljujući kojoj je Travnik prije mnogih gradova na prostoru bivše Jugoslavije dobio električnu energiju... Podižu se također stambene zgrade, škole, bolnica... i dešavaju se promjene u svim sferama života, a te promjene su ostale vidljive i do danas.

Pred Općinom spomenik Titu

Danas, stotinu godina kasnije, Travnik je administrativno središte Srednjobosanskog kantona. Općina je tek prije nekoliko dana usvojila grb i zastavu, a tek nedavno je usvojen i Dan Općine, 21. marta, što je posljedica posljednjih ratnih događaja i složenih odnosa koji su uslijedili na ovom području. Pred zgradom Općine je prije nekoliko godina podignut spomenik Josipu Brozu Titu, a nedavno je nedaleko od tog mjesta podignut i spomenik travničkom kratkokljunom golubu, "golubu prosperiteta Travnika i BiH". U Općini, a i od kustosa Enesa Škrge dobijamo potvrdu da obrazovani i mladi ljudi rijetko imaju priliku raditi u svom gradu, zbog čega ostaju živjeti u Sarajevu, Zagrebu, ili Beču, ovisno o tome gdje studiraju. "Nejasno mi je kako vlasti ne pokušaju vratiti te mlade i obrazovane ljude u Travnik. Ne moraju im dati posao, ali zašto ih barem ne angažuju kao savjetnike i ljude s vezama na nekim značajnim projektima", pita se Škrgo, dodajući kako je Travnik već duže grad koji nema nikakvih dodirnih tačaka sa svojim slavnim danima iz prošlosti. Travnik je, međutim, zbog svojih prirodnih ljepota, ali i kulturno-historijskih spomenika, izuzetno atraktivno turističko odredište.

Tu je Memorijalni muzej - rodna kuća Ive Andrića, koju godišnje, prema nekim procjenama, posjeti 5.000 turista. Interesantan je i Zavičajni muzej u Travniku, uz već spomenuti Stari grad, koji je nezaobilazan za turiste. Jedini je to grad u BiH sa dvije sačuvane sahat-kule, a mnogi Travničani su nam potvrdili da je jedno od najljepših mjesta Plava voda, zbog prekrasnog ambijenta koji pruža potok Šumeće. Mnogi putnici namjernici su tu popili čuvenu Lutvinu kahvu, u restoranu koji nosi to ime. Danas su tu još dva ugostiteljska objekta, restoran Plava voda i konoba Plava voda, koja je i zimi izuzetno posjećena zbog prelijepo uređenog enterijera, u bosanskom stilu. Huk vode će vam zasigurno "ostati u ušima" danima nakon što odete iz ovog prelijepog grada sa slavnom prošlošću.