Kada je počela agresija, ovaj istinski umjetnik, glumac Narodnog pozoriša, u kome je s podjednakom predanošću radio komediju i tragediju, ostao je s porodicom da pod kišom granata svojim svakodnevnim odlascima na probe i izvođenjem predstava prkosi i na taj način porazi neprijatelja.
Kako je saopćeno iz Pres-službe KS-a, njegova zrelost kao glumca izražavala se u njegovoj moći da osluškuje scenu te da u svakom trenutku zna šta se dešava i kako treba nastaviti.
Izvanrednim talentom, bojom glasa, pokretima, mimikom lica Vlajko Šparavalo je dijelio svoje uloge jednu od druge, bježeći od šablona koji je postajao gotovo neizbježan u manjim pozorištima gdje se glumci biraju prema ulogama pa ih poslije nekog vremena uopće više ne možemo razlikovati od predstave do predstave.
Glumio je u predstavama "Karantin“, "Ženidba i udadba“, "Bremenska sloboda“, "Kako Musa dere jarca“ i mnogim drugim, koje su po mišljenima kritičara bile među najljepšim ikad viđenim u pozorištu.
Posljednju značajnu ulogu ostvario je u drami Ante Šoljana "Galilejevo uzašašće“, koja je prvi i posljedni put izvedena 8. juna 1993. godine na sceni Kamernog teatra 55.
Glumac Šparavalo svoje famozne uloge nije ostvario samo na daskama pozorišta, nego i u filmovima i televizijskim serijama, kao što su "Sarajevski atentat“, "Sjeverno od sunca“, "Azra“, "Praški student“, "Sarajevske priče“, "Šarm birokratije“, "Daleko nebo“ i drugi.