Dragana Tomašević, književnica, govorila je o detaljima iz života mis Irbi, imućne unuke jednog lorda i kćerke admirala, koja je udobni život nakon studija u Engleskoj zamijenila putovanjima na kojima se zaustavila u Bosni. S velikim darom za saosjećanje i solidarnost, osjetila je probleme dalekih ljudi kao svoje, a mogla je život provesti u komforu i luksuzu, navela je Tomašević.
“Kada sam došla u Bosnu, vidjela sam jedan dobar i srcem velik narod; nesreća tog naroda i patnje njegovih sinova pobudile su u meni osjećaj milosrđa i ja sam odlučila da svoj život posvetim radu da se ublaže te patnje i umanje te nesreće”, zapisala je mis Irbi.
Njen put iz Engleske nakon studija s najboljom prijateljicom Georginom Mjur Mekenzi, nije započeo na jug, što je bio tadašnji običaj imućnih porodica, već na sjever, u želji da napiše knjigu o posjećenim predjelima. Put nije nimalo ličio na zamišljenu avanturu, putnice su bile i hapšene, ali je obilovao zanimljivostima i tada je nastala njihova prva knjiga "Preko Karpata".
Nakon jednogodišnje pauze, krenule su na novo, sudbinsko putovanje, kako ga je nazvala mis Irbi, jer joj je u Pragu jedan istoričar predložio da ode u turski dio, u živopisnu Bosnu, pa se mis Irbi prvi put obrela u Sarajevu 1863. godine. Uslijedila je nova knjiga " Putovanje po slovenskim zemljama Turske u Evropi" i objavljena u Beogradu, a njeno drugo izdanje kasnije u Londonu, dopunjeno s tri cjeline o Bosni.
Mis Irbi dobro je na putu naučila naš jezik i zajedno s prijateljicom naročito se zanimala za status žene u posjećenim krajevima, gdje je odlučila pomoći opismenjavanju i obrazovanju. Tako je 1866. otvorila u Sarajevu školu za žensku hrišćansku djecu, ali su je pohađale djevojčice svih vjera, navodno i unuka Topal Osman-paše, a mis Irbi uvela besplatno školovanje za siromašnu djecu i bila izložena velikom lokalnom otporu zbog svog rada.
"Fra Grgo Martić je držao propovijed u crkvi protiv nje, inače protestantkinje, napadali su je i pravoslavci", rekla je večeras Dragana Tomašević.
Novo poglavlje u životu mis Irbi u krajevima, za nju egzotičnim, nastalo je kada je 1875. buknuo ustanak i kada je ona zatvorila svoju školu u Sarajevu te otišla pomagati izbjeglicama. Gotovo su nezamislivi energija i napori koje je tada učinila u Slavoniji i Dalmaciji, gdje je otvorila 22 škole, uspijevajući dobavljati novčanu pomoć iz Engleske iz najviših krugova. Mnogi ljudi, zahvaljujući njoj, uspjeli su nekako preživljavati, a štićenici njenih škola nazivani su novom nadom Bosne, rekla je Tomašević.
Mis Irbi, čije ime nosi jedna od centralnih sarajevskih ulica, bila je inspiracija mnogim umjetnicma: Ivi Andriću, Aleksi Šantiću i drugim autorima zapisa o njoj te svojim štićenicima. Najnoviju knjigu "Susret sa Mis Irbi "o Adelini Paulini, uz čije se ime velikim slovima piše i pridjev Plemenita, napisao je Joshua Irbi, mlad čovjek koji je gostovao večeras u "Prosvjeti".
On je iz Sjedinjenih Američkih Država došao zimi 1990. godine prvi put u Sarajevo kao student u Hrvatskoj i otada nije zaboravo taj grad, u kojem je i zaprosio vjerenicu Amerikanku 2003. godine, a deset godina nakon prve zimske posjete prvi put čuo o Adelini, otkrivši da su u rodbinskim vezama. Večerašnji program u sarajevskom sjedištu "Prosvjete" imao je i prigodni muzički dio sa sopranisticom Jelenom Čamur, u klavirskoj pratnji Nevene Čeklić. Moderatorica je bila Tatjana Žarković-Tafro.
Mis Adelina Paulina Irbi rođena je 1833. godine u Bojlend Holu u Norfolku, u Engleskoj. Njen otac admiral Frederik Pol Irbi bio je drugi sin lorda Bostona. Umrla je 1911. godine i po sopstvenoj želji sahranjena na Koševskom groblju u Sarajevu. Njen grob posjetile su jučer članice Aktiva žena "Mis Irbi" i ""Prosvjete".
U Muzeju Stare pravoslavne crkve u Sarajevu, 12. decembra 2004. godine, obilježena je stotinusedamdeseta godišnjica od rođenja dobrotvorke Engleskinje.
"Punih pedeset godina radila je ta plemenita žena u najvećoj skromnosti i tišini, neumorno i predano na polju prosvjećivanja srpskog naroda, na ublažavanju bola i patnji slabih i nemoćnih, ne žaleći ni truda ni materijalnih žrtava, pa ni samu sebe, samo da bi što više pomogla i što više dobra učinila“, rekao je tada mitropolit dabrobosanski Nikolaj. A Ivo Andrić je zapisao: "Irbi je bila najplemenitija i najistaknutija Engleskinja".
