BiH
0

U Hadžićima obavljena zajednička dženaza za šest ubijenih Bošnjaka

Anadolija
Zajednička dženaza za šest civila ubijenih tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, čija tijela su pronađena u Kasarni Žunovnica, klanjana je danas nakon džuma-namaza, u sarajevskom naselju Hadžići.

Danas su tako ukopani Almeid Hadžajlić (23), Nusret Smajić (51), Harun Zećiri (24), Esmir Mašić (24), Ferid Karavdić (27) i Sado Zulić (26).

Od 250 nestalih stanovnika Hadžića, još se traga za njih 90, starosti od 20 do 76 godina.

Suze i tuga na licima majki, sestara, braće i prijatelja još jednom dokazuje koliko su duboke rane agresije na BiH.

Dženazu-namaz je predvodio reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Huseina ef. Kavazović, koji je u obraćanju kazao da su ovi ljudi ''stradali braneći temelje domovine''.

“Svima su nam pokazali put, da za zemlju i narod, valja u određenom trenutku položiti i vlastiti život”, kazao je Kavazović i dodao da njihovo djelo neće biti zaboravljeno.

Foto: Anadolija
Foto: Anadolija

“Danas ovdje svjedočimo njihovom velikom djelu ali isto tako trebamo biti svjesni da i nas, koji smo ostali, čekaju sutra ista ovakva djela. Zemlja se mora braniti. Na nama je da slijedimo njihov put, da budemo borci, da budemo sinovi i kćeri ove zemlje”, kazao je Kavazović.

Neutješna je bila Vahida, majka 23-godišnjeg Almeida Hadžajlić Vahida.

“Tražila sam ga i našla... To se ne može opisati. Ako ništa drugo, mogu mu otići na mezar”, kazala je Vahida.

Prisjećajući se tog dana, 25. maja 1992. godine, Vahida kaže da umjesto da slavi “Dan mladosti”, ona prolijeva suze već 21 godinu.

“Sedam mjeseci sam čekala identifikaciju”, kazala je ona.

Fereida Nišić već 13 godina traga za bratom i za još 11 članova familije.

Foto: Anadolija
Foto: Anadolija

“Oca sam pronašla i ekshumirala 1996. godine. Postoje pretpostavke da moj brat i ostali Musići mogu biti u istoj grupi jer su 23. juna 1992. godine prozvani u Lukavici. Nakon što su ih poskidali, mučili su ih i odveli u nepoznatom pravcu. Kada su u tu sobu ušli preživjeli svjedoci, bilo je krvi do plafona”, kazala je Ferida.

Hajra Dahija, brišući suze, priča o bratu Smajić Nusretu i rođaku koje je danas ukopala.

“Nisam bila kući kada su ga odveli... Babo rahmetli je bio. Ja sam došla sutradan i zatekla krv pred garažom”, prisjeća se Hajra.

Kako kaže, pitala je oca šta se dogodilo, a on je odgovorio da su “tukli Nusreta, a zatim ga odveli prema ribnjaku, gdje su ga i ubili”.

Prema saznanjima, kaže Hajra, ubila ga je pripadnica Vojske Republike Srpske, jer je pokušao bježati.