{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


U četvrtak sahrana generala Ekrema Durića

F
5.3.2014. u 10:18
46
9
U četvrtak sahrana generala Ekrema Durića
46
U četvrtak sahrana generala Ekrema Durića
Foto: Arhiv/Klix.ba
Ekrem Durić, general u penziji, nosilac Partizanske spomenice 1941., učesnik Bitke na Neretvi, pripadnik Prve proleterske brigade i član Glavnog odbora Saveza antifašista i boraca narodnooslobodilačkog rata u Bosni i Hercegovini (SABNOR BiH), bit će sahranjen sutra u 14 sati na sarajevskom gradskom groblju Lav.
Ekrem Durić je rođen 9. februara 1925. godine u Bosanskom Petrovcu. Potječe iz ugledne kadijske familije porijeklom iz Foče. Njegov otac, Smail-efendija, službovao je kao kadija u Bosanskom Petrovcu i Gračanici.

Tokom Drugog svjetskog rata, svi iz obitelji Durić, braća- Ahmet i Nusret i sestre - Lejla i Bahrija, bili su na strani NOP-a.

Durić je završio osnovnu školu u Gračanici i šest razreda Šerijatske gimnazije u Sarajevu, odakle je otišao u Prvu proletersku brigadu.

Prošao je čitav ratni put brigade, borio se na svim ratištima, širom jugoslavenskog prostora, osim Makedonije, kraj rata dočekao je sa svojim jedinicama u Sloveniji. Bio je komesar bataljona u Prvoj proleterskoj, omladinski i skojevski rukovodilac Prve proleterske divizije.

U mirnodopskom periodu, od 1945. do 1985. godine vršio je razne visoke vojno-političke i diplomatske funkcije, između ostalih, dužnost komandanta brigade, načelnika štaba divizije, načelnika Glavnog štaba TOBiH i vojnog izaslanika za Francusku i zemlje Beneluksa. Po završetku rata završio je višu partijsku školu, od 1950. do 1952. godine višu vojnu akademiju, od 1955. godine visoku ratnu školu u Parizu.

Tokom svoje vojne karijere stekao je čin generala. Bio je ambasador SFRJ u SR Vijetnamu, poslanik u Narodnoj skupštini BiH za općinu Gračanica i član Savjeta Republike.

Jedan je iz grupe generala bivše JNA, koji su se u ljeto 1992. godine javno izjasnili protiv agresije na Bosnu i Hercegovinu i stavili na raspolaganje tadašnjoj vladi svoje iskustvo, ugled i znanje u organizaciji odbrane Sarajeva i države Bosne i Hercegovine.

Odlikovan je s više domaćih i dva strana odlikovanja. Nosilac je "Partizanske spomenice 1941. godine".

U posljednjem intervjuu za Agenciju FENA, u maju prošle godine a u povodu obilježavanja 70 godina od Bitke na Neretvi, Durić je kazao da je to bila najteža i najhumanija bitka u Drugom svjetskom ratu.

"Četvrta neprijateljska ofanziva i njena završna i najteža etapa, Bitka na Neretvi najsudbonosnije su operacije koje je vodila narodnooslobodilačka vojska. Bitka za ranjenike najhumanija je bitka u Drugom svjetskom ratu, tu se rješavala sudbina narodnooslobodilačke borbe", rekao je general Durić.

Bitka na Neretvi odvijala se od 20. februara do 31. marta, bolje rečeno sve do 20. aprila i do izbijanja partizanskih jedinica na liniju Kalinovik - Nevesinje, tj. liniju dubljeg mostobrana. Glavna operativna grupa za deset dana oslobodila je Prozor i deset drugih mjesta osim Konjica i ovladala komunikacijama u dolini Neretve od Drežnice do Ivan-sedla.

"Pored ostalog imali smo zarobljenih 65 kamiona kojima smo planirali prevesti ranjenike", rekao je Durić koji je s Prvom proleterskom brigadom bio na Ivan-planini, koja je imala zadatak osloboditi Konjic, ali jake njemačke i talijanske snage uz pomoć avijacije, ustaša i četnika u samom gradu, nisu dozvolile da se izvrši ovaj zadatak krajem februara.

Glavna operativna grupa sa četiri hiljade ranjenika našla se u okruženju, na uskom i slabo prohodnom prostoru. U kritičnom momentu 28.februara u Gračanici Vrhovni štab odlučio je da se izvrši pregrupisavanje snaga, da se poruše svi mostovi na Neretvi, izvrši protuudar prema Gornjem Vakufu koji je zauzet 5. marta.

"Tako je neprijatelj zavaran, misleći da odustajemo od forsiranja Neretve", rekao je Durić.

Među prvima improvizovani most u Jablanici prešli su borci Prve i Druge proleterske i Druge dalmatinske brigade. Prebacivanje ranjenika počelo je osmog na deveti mart.

"Zbog slabe propusne moći podignutog mosta i neprekidnog djejstva neprijateljske avijacije i artiljerije, prebacivanje se odvijalo sporo, sa znatnim gubicima. S ranjenicima smo prešli preko Idbra, Ljubine, Bijele i Prenja na Borke i Boračko jezero, gdje smo se konsolidovali jednu sedmicu dana", priča Durić.

Josip Broz Tito je Fazliju Alikalfića poslao u Bjelimiće gdje je postojala jaka ustaško-muslimanska milicija da im kaže "da nas ne napadaju, uzećemo nešto hrane i platiti, te nisu smjeli da nas napadnu, prošli smo bezbjedno dalje".

Pobjedama kod Glavatičeva, Kalinovika i Nevesinja nad italijanskim i četničkim snagama završila se Bitka na Neretvi, koja je vođena pod vanredno teškim okolnostima.

"U Visokoj ratnoj školi u Francuskoj od 1955. do 1957. godine proučavali smo ovu bitku. Jedan njemački oficir, učesnik Bitke na Neretvi, polaznik ove ratne škole rekao je da bi se svaka vojska predala u situaciji okruženja i napada iz vazduha, osim Titovih partizana. Nikada nije čuo da jedna vojska tako brani svoje ranjene i bolesne", ispričao je svoje sjećanje general Ekrem Durić u posljednjem intervjuu za Fenu.

Durić je preminuo 2. marta u Sarajevu u 89. godini.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: