BiH
160

Tužna priča o osmogodišnjoj Mirsadi iz Tuzle: Voljela bih imati život kao i ostale djevojčice

Piše: A. K.
Osmogodišnja Mirsada Hrustić iz Tuzle od svog rođenja živi sa djedom i nanom, Šemsom i Hazimom Katanić. Oca nikad nije upoznala, a majka joj je nakon višemjesečne borbe s karcinomom preminula u januaru ove godine.

"Nakon rođenja Mirsade naša kćerka se odlučila udati, a mi smo smatrali da je najbolje da djevojčica ostane kod nas. U narednih nekoliko godina njena majka je rodila još dva puta, tako da Mirsada ima i dvije polusestre sa kojima je u kontaktu", kaže na početku razgovora djed Šemso.

Mirsada pohađa drugi razred Osnovne škole Miladije. Trudi se biti odlična učenica, a kako nam kaže, najviše voli crtati i pisati.

Voljela bi, ističe ona, imati svoju sobu, kao što imaju i sve njene školske drugarice. Međutim, njeni djed i nana to joj trenutno ne mogu priuštiti.

Naime, njih troje žive u dijelu trošne kuće u tuzlanskom naselju Kužići bez ikakvih novčanih primanja. Preživljavaju dan za danom.

Šemso, nekadašnji uposlenik Rudnika lignita Bukinje, prije godinu dana ispunio je uslove za penzionisanje. Do danas nije dobio rješenje o penzionisanju.

"Do sada sam imao dvije operacije kičme, a da sam samo zdraviji, vjerujte, da bih rado obavljao bilo kakav fizički posao. Problem nam predstavlja i Mirsadino školovanje. Novca nemamo, a kada dođe vrijeme za kupovinu školskih knjiga moramo se obratiti njenoj učiteljici ili eventualno čekati pomoć dobrih ljudi", priča nam Šemso.

Mirsada je 19. aprila napunila osam godina. Za razliku od školskih drugara, za rođendan velike poklone, nažalost, nije dobila.

Ova skromna djevojčica tog dana imala je samo jednu želju - počastiti drugare s kojima ide skupa u razred.

"Tog dana u novčaniku sam imao 25 KM koje sam joj dao kako bi kupila sokove i čokoladice svojim drugarima. Iako joj je želja bila da ih počasti tortom, to joj supruga i ja nismo mogli priuštiti", tužnim glasom govori nam Šemso.

Netom pred naš dolazak u domu ove porodice suze i zebnju su donekle zamijenili osmjesi. Na njhova vrata pokucali su dobri ljudi, a koje smo i zatekli prilikom naše posjete.

Pune torbe osnovnih životnih namirnica osigurat će potrebe ove porodice za naredni period.

Na kraju naše posjete, Mirsadu prekidamo u igri s polusestrom koja joj je došla u posjetu. Na upit ima li još nekih želja stidljivo i kratko odgovara: "Voljela bih imati život kao i sve ostale djevojčice."

Ovu porodicu možete posjetiti u tuzlanskom naselju Kužići ili kontaktirati na broj 061 688 371.