{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Tužilaštvo BiH pri kraju dokaznog postupka

F
12.12.2008. u 16:02
0
0
Tužilaštvo BiH pri kraju dokaznog postupka
0
Tužilaštvo BiH pri kraju dokaznog postupka
Tužilaštvo BiH pri kraju je dokaznog postupka kojim je pokušalo dokazati krivicu Momira Savića za zločine počinjene na području Višegrada 1992.
Tokom protekla četiri mjeseca, Tužilaštvo BiH je dokazivalo krivičnu odgovornost Momira Savića, nekadašnjeg komandira III čete Višegradske brigade Vojske RS-a (VRS), za zločine u Višegradu.

Tužilaštvo je saslušalo oko 30 svjedoka i jednog vještaka te ima namjeru saslušati još dva svjedoka koja su prethodno svjedočila u Haškom tribunalu uz zaštitne mjere.

Dok se čeka na tačne informacije o tome koje su zaštitne mjere imali ti svjedoci, Odbrana će predstaviti plan dokaza.

Savića Tužilaštvo BiH tereti da je, zajedno s još nekoliko srpskih vojnika, 23. maja 1992. u selu Drinsko iz kuća izveo deset Bošnjaka, koje su prvo ispitivali i tukli, a potom odveli u obližnju šumu zvanu Pušin do, gdje su ih ubili.

Prema nalazu Vede Tuce, vještaka sudske medicine kojeg je Tužilaštvo saslušalo, na lokaciji Pušin do, u blizini sela Drinsko, općina Višegrad, ekshumirana su i identificirana tijela deset osoba, čija se ubistva optužnicom stavljaju Saviću na teret.

"Želim da Momir Savić odgovara što je ubio mog muža Ramiza i ostale ljude. Ukoliko ih on nije ubio, neka kaže ko je. Ali, ja znam da ih je odveo, jer sam to vidjela. Za mene, on je pobio porodicu koja sada boluje zauvijek", kazala je Hasiba Mešanović, svjedokinja Tužilaštva BiH.

O odvođenju njihovih najmilijih govorilo je nekoliko svjedoka, među kojima su bile Ramiza Mustafić koja je izgubila dva brata i supruga te Medina Gušo, kojoj su ubijena dva sina. Za njihovu smrt obje optužuju Momira Savića.

Neki od svjedoka Tužilaštva BiH su ispričali da su prije odvođenja ove grupe "bili na sastanku" u naselju Drinsko koji je organizirao optuženi Savić.

"Momir Savić nas je pozvao na sastanak kod groblja Drinsko. Oko 30-40 Bošnjaka se okupilo, a on nam je rekao da moramo napustiti naše selo do 11 ili 12 sati te da poslije toga nikome ne garantuje da će ostati živ", kazao je svjedok Mirsad Hubić.

Svjedok Medo Tabaković je pojasnio da je Savić rekao kako neće moći zaštititi mještane Drinskog jer će biti "klanja i ubijanja" te da "znamo gdje trebamo ići i da nema više zajedničkog života".

Iz Drinskog je 24. maja 1992. izbjegla i Fatima Mujakić koja je, sa porodicom i dijelom mještana, otišla u naselje Dušće, a potom u Bikavac, koji su kasnije također morali napustiti.

"Kada smo 27. maja 1992. iz Bikavca krenuli kroz šumu prema rijeci Lim, na mostu nas je sačekala vojska u šarenim uniformama. Tu su potom autima došli Momir i Dragan Savić te Leka Tešević. Potrpali su nas u kamion i ponovo vratili u Drinsko", kazala je Mujakić.

Svjedokinja Hajrija Kos u sudnici se prisjetila boravka kod porodice u višegradskom naselju Dušće, gdje ih je svakodnevno "obilazio" optuženi.

"Moja porodica ga je poznavala, ja nisam. Bio je nizak, puniji čovjek, naoružan. S mnogo vojnika je dolazio. Uvijek su tražili muškarce, oružje, pare i zlato. Momir je nama čak i kašike brojao, da vidi ko sve boravi tu. Dolazio je u svako doba dana i noći", ispričala je Kos.

Prema njenom iskazu, Savić je došao u kuću 13. jula 1992. u kombiju punom vojnika, te s još dva vozila, tražeći muškarce. Istog dana svjedokinja je s mužem otišla u selo Okruglo. Narednog dana, kako je čula, u naselje Dušće je došao izvjesni Milan, koji je ubio njenog oca, odveo majku, sestru i njenu djecu, za čiju sudbinu ni danas ne zna.

Optuženog je u naselju Dušće vidjela i svjedokinja Šuhra Gušo, kada je "njegova vojska razdvajala žene i muškarce". Žene su, kako je ispričala svjedokinja, odvedene u Višegrad, dok se muškarcima nakon odvođenja izgubio svaki trag.

Svjedokinja Suada Logavija je kazala da je bila u koloni civila koji su iz naselja Dušće krenuli prema Višegradu. Tada je, kako je rekla, vidjela optuženog kako razgovara sa Zoranom Tešerićem zvanim Leka i nakon toga je "izdvojeno pet muškaraca, koji su kasnije ubijeni". Među odvojenim muškarcima, pojasnila je, bio je njen otac Nezir Delija i brat Ahmet.

Oca je identificirala i trebao bi uskoro biti sahranjen, dok za brata još ništa ne zna.

Vještak Vedo Tuco, kojeg je pozvalo Tužilaštvo BiH, kazao je da je bio prisutan na ekshumaciji u selu Dušće 2005. kada su pronađena tijela triju muškaraca te da je učestvovao u laboratorijskoj obradi posmrtnih ostataka.

"Lično sam vadio uzorke koji su slati na DNK analizu te mogu reći da smo dobili povratne informacije i sada znamo da se radi o osobama po imenima Delija Nezir, Demir Osman i Ćosić Sadik", rekao je Tuco i dodao da se kod ovih osoba nije moglo doći do zaključka o uzroku smrti.

Tokom dokaznog postupka Tužilaštva BiH, Savića su spominjali i svjedoci koji su bili zatočeni u Sekretarijatu unutrašnjih poslova (SUP) u Višegradu.

Jedan od njih je i Ramiz Gušo, koji je kazao da je optuženi bio prisutan kada su ga "ispitivali i udarali pesnicom".

"Od svih ljudi koji su tu bili zatočeni samo je nas četvero preživjelo. Strašno su premlaćivali zatvorenike. Mene je jedan prijatelj Srbin, čije ime ne želim kazati zbog njegove bezbjednosti, krajem aprila 1992. spasio iz zatočeništva", rekao je Gušo.

Nekoliko svjedoka Tužilaštva BiH je tokom saslušanja nazvalo Savića "vojvodom" dok je Behrudin Gušo kazao da je optuženi bio na čelu jedinice koju su činili dobrovoljci.

"Momir je bio crn, srednjeg rasta i čvrsto građen. Od nekog Legionara i Seke, koji su pripadali njegovoj jedinici, saznao sam da je on bio starješina", kazao je Bahrudin Gušo.

Objašnjavajući šta znači "vojvoda", Hasan Hubić je kazao da je Savić bio "glavni u formaciji", ali nije mogao precizirati kojoj je jedinici pripadao.

Prema optužnici, Savić je prvo bio pripadnik paravojne formacije, a potom komandir III čete Višegradske brigade VRS. Svjedoci Tužilaštva su optužili Savića i za ubistvo Suada Kurtića u Donjoj Strmici, općina Višegrad.

Šaban Ćato, koji je 1992. imao 22 godine, ispričao je da je bio sa Suadom Kurtićem kada ih je vojska povela kao živi štit u "pretresanje sela" te da su bili prisiljeni da ulaze u kuće svojih komšija kako bi tražili oružje.

"Došao je i Momir Savić, u crnom kombinezonu, imao je snajper, automatsku pušku i palicu. Ispitivao nas je i palicom je počeo tući Suada. Mene su poveli njegovi vojnici dalje, ali vidio sam da je Savić uzeo snajper i ubio ga. Govorio je vojnicima da ubiju i mene", prisjetio se Ćato, koji je u sudnici prepoznao optuženog.

Maltretiranje ovog svjedoka te ubistvo Suada Kurtića, počinjeno 25. maja 1992. u mjestu Donja Strmica, općina Rudo, stavlja se na teret Momiru Saviću u jednoj od osam tačaka optužnice.

Osim ovoga, Saviću se na teret stavlja i da je silovao jednu žensku osobu u periodu od juna do septembra 1992.

Tokom dokazivanja tog navoda optužnice javnost je sa suđenja bila isključena, javio je danas BIRN-Justice Report.

Komentari (0)
Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: