{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


INTERVJU
/
Trnka: Ne možemo imati povjerenja ni u politiku, a ni u pravosuđe Srbije

24.6.2015. u 20:54
91
166
Trnka: Ne možemo imati povjerenja ni u politiku, a ni u pravosuđe Srbije
91
Trnka: Ne možemo imati povjerenja ni u politiku, a ni u pravosuđe Srbije
Kasim Trnka, profesor ustavnog prava na više pravnih fakulteta u zemlji i nekadašnji sudija i predsjednik Ustavnog suda BiH, smatra kako je potrebno izvršiti pritisak na visokog predstavnika da dobije saglasnost da preduzme određene mjere, ali i na institucije Republike Srpske da se okanu negiranja postajanja bosanskog jezika.
Da li je u skladu s Ustavom BiH odluka Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske da se djeci bošnjačke etničke pripadnosti u svjedočanstva upiše "bošnjački" umjesto bosanskog jezika?

Legitimno pravo svakog naroda je da odredi kako će zvati svoj jezik. Bošnjaci su odlučili da se njihov jezik zove bosanski jezik i to je regulisano i Ustavom BiH i Ustavom Federacije BiH. Međutim politička struktura u RS neće da prihvati naziv bosanski jezik pa su u svoj Ustav unijeli formulu kojom kažu da su ravnopravni jezici kojim govore konstitutivni narodi, dakle izbjegli su da navedu bosanski jezik. Sugerišem roditeljima i političarima iz RS i FBiH da upotrijebe sva pravna sredstva da se to ne dozvoli, a postoje sva pravna sredstva i najuspješnije bi bilo da se obrate direktno Ustavnom sudu BiH i napadnu taj akt Ministarstva prosvjete i kulture RS koji je neustavan.

Zašto Ustavni sud BiH, zašto ne Ustavni sud Republike Srpske?

Zato što se Ustavni sud RS u nizu dosadašnjih odluka kompromitovao kada je riječ o zaštiti nacionalnih interesa Bošnjaka i Hrvata. Oni su svojim poslovnikom utvrdili odredbu koja je potpuno suprotna Ustavu, gdje kaže da je od sedam sudija u Ustavnom sudu koji odlučuju o vitalnom nacionalnom interesu, prema Ustavu potrebno dvoje, a oni kažu da su potrebne dvije trećine, što u prijevodu znači da nikada ne može proći bošnjački ili hrvatski vitalni nacionalni interes. Zato se treba obratiti Ustavnom sudu BiH koji će na najbolji način primijeniti odredbu Ustava BiH. Ovo nije prvi put da jadne ljude iz Kotorskog oni maltretiraju. Sistematski rade na tome da izvrše pritisak na bošnjačko stanovništvo u enklavi Kotorsko i ovo je jedan od oblika tog pritiska.

Koliko je realno da će entitet Republika Srpska poštovati odluku Ustavnog suda BiH?

Nažalost, u svakoj demokratskoj zemlji porazno je da se ne provode odluke ustavnog suda. Odluke ustavnih sudova se ne komentarišu nego se izvršavaju. Kod nas imamo praksu da se ne izvršavaju odluke, kako redovnih, tako ni ustavnih sudova. Ustavni sud BiH je objavio da više od 80 njegovih izričitih odluka nije provedeno.

Kako spriječiti takvu praksu?

U zakonodavstvu je predviđeno da je neprovođenje odluka Ustavnog suda krivično djelo. To znači da bi javni tužilac bio dužan pokrenuti postupak protiv onih osoba koje ne izvršavaju odluke ustavnih sudova. Nažalost, Tužilaštvo je do sada u nekoliko slučajeva preduzelo pripremne radnje, ali nikada niko nije sankcionisan. Mogu da kažem da sam kao član ekspertne grupe za reformu Ustava Federacije BiH pokušao sa drugim članovima naći rješenje za taj problem pa smo u Nacrtu Ustava FBiH, koji nije usvojen u Parlamentu FBiH, predložili nekoliko mehanizama koji bi omogućili provođenje odluka ustavnih i redovnih sudova. Predložili smo da se osobi za koju se utvrdi da ne provodi odluke sudova prvo vrši odbijanje određenog procenta od plate dok ne provede odluku suda ili ako ni nakon toga ne provodi, onda da joj se onemogući kandidovanje na javne funkcije do određenog mandatnog perioda. To su mogla biti dobra sredstva.

Jasno da je u slučaju osnovaca iz Kotorskog kod Doboja prekršen i Dejtonski mirovni sporazum. Stav OHR-a je deklarativan, ali jasan: službeni jezici u BiH su bosanski, hrvatski i srpski. Da li će visoki predstavnik reagovati na kršenje Mirovnog sporazuma?

U posljednje vrijeme to nije stvar samo visokog predstavnika nego Vijeća za provođenje mira gdje sjede ministri i ambasadori svih zemlja koje su učestvovale u zaključivanju Mirovnog sporazuma i one njemu daju instrukcije u vezi s potezima koje će povlačiti. Od 1996. do 1998., kada su bile na snazi bonske ovlasti, visoki predstavnik ih je često upotrebljavao pa je smjenjivao neke ljude, ukidao propise i slično. Nažalost, međunarodna zajednica je odustala od takvih mjera i visoki predstavnik, kao što možemo i vidjeti, već dugo se ne javlja nikakvom intervencijom. Ovo je jedan od primjera kako se krši Dejtonski mirovni sporazum i ovo je ustvari ugrožavanje i ljudskih i nacionalnih prava. Javnost i mediji bi trebali izvršiti pritisak na visokog predstavnika da dobije saglasnost svojih poslodavaca da preduzme određene mjere, ali i na institucije RS da se okanu negiranja postajanja bosanskog jezika.

Foto: Edin Hadžihasić/Klix.ba
Foto: Edin Hadžihasić/Klix.ba


Ni Ustav FBiH nije idealan s obzirom na to da je skoro pa nemoguće smijeniti predsjednika i potpredsjednike FBiH. U Federaciji imamo Demokratsku frontu koja nije dio parlamentarne većine, ali koja ima poziciju potpredsjednika FBiH. Da li je vrijeme i za promjene Ustava FBiH?

Davno su se stvorili uslovi da se naprave ustavne promjene i u FBiH. Američka ambasada je zatražila od grupe stručnjaka iz BiH da naprave prijedlog izmjena Ustava FBiH. To je bio kompletan nacrt novog teksta Ustava FBiH koji je temeljito pokušao da se riješi svih problematičnih situacija i spriječi dešavanje ovakvih zastoja. Kada je taj Nacrt došao u Parlament FBiH to je već bilo predizborno vrijeme i političke stranke nisu bile spremne da uđu u jedan tako veliki poduhvat pred same izbore. Oni i sada imaju mogućnost da uzmu taj Nacrt i da im posluži kao osnova, pa neka svako doda ono što misli da bi bilo korisno. Demokratska fronta je hermafrodit: malo jeste, a malo nije u vlasti. Mi smo zemlja čudesa.

Ko je kriv za stalne krize u državi?

Kriv je Ustav. On svakako ima nekih dobrih osobina, ali ima niz elemenata koji su perpetuirali krizu. Ako po Ustavu političke elite imaju zagarantovano mjesto u strukturi vlasti za Bošnjake, Hrvate i Srbe, onda one nemaju potrebu da se bore uopšte za glasove drugih. Naprimjer, Srbi za glasove Bošnjaka ili Bošnjaci za glasove Hrvata. Oni samo čuvaju svoje pozicije na vlasti i stalno na izborima ističu kandidate koji su prihvatljivi samo za tu nacionalnu zajednicu. U civilizovanom svijetu bilo bi normalno da se ističu kandidati koji su prihvatljivi i drugim nacionalnom grupama.

Međunarodno pravo prepoznaje državu BiH, a ne njene entitete kao subjekt međunarodnog prava. S druge strane u BiH imamo administrativno-teritorijalnu jedinicu, entitet Republika Srpska, koja ne priznaje odluke međunarodnih organizacija kao što je slučaj sa Evropskom unijom. Zašto svijet šuti o tome?

Ovo je ogledalo odnosa velikih sila u svijetu. Sve to što radi entitet RS ne može raditi bez podrške Srbije i Rusije. S druge strane velike sile bi putem Vijeća za implementaciju mira mogle izvršiti pritisak u takvim situacijama, ali opet sve one imaju svoje interese. Pola rješenja za situaciju u BiH je ustvari pitanje odnosa velikih sila u svijetu.

Kako komentarišete hapšenje Nasera Orića i zahtjev Srbije za njegovo izručenje?

Približava se dan kada će biti obilježena 20. godišnjica genocida u Srebrenici. Prema mom mišljenju, Srbija je napravila nekoliko poteza kako bi neutralizirala značaj srebreničke tragedije. S druge strane Srbija čini sve kako u Vijeću sigurnosti UN-a ne bi prošla Rezolucija o Srebrenici koju sponzoriše Velika Britanija. RS i Srbija su tražile od Rusije da stavi veto na usvajanje te rezolucije, dakle, na sve načine pokušavaju umanjiti činjenicu da se navršilo 20 godina od genocida u Srebrenici. To vodi zaoštravanju odnosa BiH i Srbije. Ključno je pitanje da li njihova potjernica uključuje ona djela koja su već raspravljena pred Međunarodnim tribunalom. Naši advokati moraju poduzeti sve da onemoguće da Naser Orić bude isporučen Srbiji, tim više što se jedan postupak protiv Nasera Orića vodi u BiH, što je on stalno prisutan i dostupan organima vlasti u BiH. Eventualnim izručenjem Srbiji poremetio bi se naš sudski postupak. Postoji mnogo argumenata da se zaustavi ekstradicija i mislim da su švicarske vlasti dosta lako izvršile to hapšenje i jasno je da rade traljavo.

Nijedna bh. instuticija nije imala zvaničan stav u vezi s hapšenjem Nasera Orića. Šta to govori o bh. organima vlasti?

Bošnjački član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović tražio je da se odgodi posjeta srbijanskog predsjednika Tomislava Nikolića i posjeta je odgođena. Ali je veoma bitno da svi organi vlasti u BiH, ali i mediji, ustanu protiv izručenja Nasera Orića. Ne zbog ličnosti Nasera Orića, nego zbog toga što je Naser Orić simbol srebreničke odbrane i stradanja ljudi u Srebrenici. Zbog toga sve treba učiniti da on ne dođe u ruke Srbije. Ne možemo imati povjerenja ni u politiku, a ni u pravosuđe Srbije. Nepostojanje zvaničnih stavova institucija je rezultat ustavnog uređenja BiH. Da bi se bilo koja odluka donijela morate imati saglasnost predstavnika sva tri konstitutivna naroda. Naravno, entitet RS i predstavnici političkih stranaka iz RS nikada neće pristati na to. Također mi je čudno da su se zastupnici HDZ-a BiH, kada je u Parlamentarnoj skupštini BiH bilo glasanje o Rezolucij o osudi genocida u Srebrenici, suzdržali od glasanja. Ne znam kako to oni mogu raditi, ako je više međunarodnih sudova utvrdilo da se desio genocid, oni su to samo morali potvrditi. Čudi me takav stav.

Zastupnici su žestoko kritikovali Tužilaštvo BiH. Najglasnija je bila Aleksandra Pandurević (SDS). Zastupnički dom Parlamentarne skupštine BiH nije usvojio Izvještaj Tužilaštva BiH za 2014. godinu. Da li to šalje poruku da državno Tužilaštvo nije funkcionalno?

Činjenica je da ima dosta slabosti u Tužilaštvu BiH, ali taj pritisak se dugo vremena vrši zbog navodne nacionalne pristrasnosti Tužilaštva BiH jer su uglavnom osuđivane osobe srpske nacionalnosti. Ali, ako postoji i tu neki debalans, onda je činjenica da i u životu postoji debalans. Recimo, razlika između vojnika Vojske Republike Srpske i vojnika Armije Republike BiH. Nekada postoje problemi sa Tužilaštvom BiH i tome smo svjedoci i u nizu korupcionih afera koja se najave na velika zvona, a na kraju se ispostavi kako su svi dobili oslobađajuće presude. Ako Tužilaštvo BiH nije imalo dovoljno dokaza onda nije trebalo hapsiti. Ja bih postavio čisto stručno pitanje odgovornosti tih tužilaca koji su pokrenuli optužnice, a da o tome nisu imali valjane dokaze.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: