Prema navodima optužnice, Trbić je u periodu od 11. jula do 1. novembra 1995. godine bio pomoćnik načelnika za bezbjednost Zvorničke brigade VRS-a, te odgovorna osoba za rukovođenje četom Vojne policije. U optužnici se takođe navodi da je Trbić 13. i 14. jula 1995. godine “kontrolisao izlazak civila Bošnjaka iz enklave” učestvujući u organizaciji prevoza, zatvaranja i obezbjeđenja civila koji su autobusima i kamionima prevezeni iz Bratunca do mjesta zatvaranja u školama na području Zvornika.
Lazar Ristić, je od 1. do 18. jula 1995. godine obavljao dužnost komandanta IV bataljona u Zvorničkoj brigadi. Kako je ispričao, 14. jula 1995. godine nazvao ga je Milorad Trbić i zatražio da pošalje desetak vojnika “da pomognu u obezbjeđivanju škole jer su zarobljenici htjeli da provale školu”. U toku dana, jedan od vojnika koje je poslao nazvao ga je i rekao: “Šta da radimo, tjeraju nas da strijeljamo?!”
Kako je kazao, Ristić je otišao na lice mjesta, gdje je vidio kako trojica iz Vojne policije, među kojima je bio i Trbić, ulaze u kamion.
“Moja prva konstatacija je bila da oni bježe u pravcu Zvornika, tj. prema sjedištu brigade. Krivo mi je bilo kad sam vidio da Trbić bježi a tražio je od mene pomoć”, prijestio se Ristić.
Ristić tvrdi da sa vojnicima koje je poslao nije razgovarao o tome šta su radili, ali je zaključio da su bili angažovani na obezbjeđenju. Čim je došao, tražili su da ih pusti da idu kućama, što je on odobrio. Na pitanje kako to da nisu razgovarali o naredbi za strijeljanje, svjedok je odgovorio: “Smatrao sam da su možda slagali jer hoće da idu kući. Možda ih niko nije ni tjerao na strijeljanje.”
Ristić je, kako je ispričao, i sam napustio školsko dvorište. “Vidio sam da je opšti haos, ja tu ništa nisam mogao preduzeti”, objasnio je.
Drugi svjedok Tužilaštva, Tanacko Tanić, u vrijeme ovih događaja bio je blagajnik u komandi Zvorničke brigade, ali je pozvan “da uzme pušku” i dođe do škole u Orahovcu jer “zarobljenici bježe”.
“Kad sam stigao, kod koša sam vidio dva leša. Kod ulaznih vrata fiskulturne sale nalazila se kamara garderobe i jedna štaka. U dvorištu je bilo 50-ak vojnika. Iz fiskulturne sale čuo se žamor, kao kad se priđe košnici”, ispričao je Tanić.
Tanić je ispričao i kako mu je neko “ponudio automat” i rekao da “ide da strijelja”, što je, tvrdi, odbio i, sa Goranom Bogdanovićem i Čedom Jovićem, pripadnicima Vojne policije, otišao na put pored škole, “kako bi sprečavali dolazak civila na igralište”. Dok su tu bili, slušali su rafale iz okoline. Vidio je i kako su zarobljenici iz fiskulturne sale odvoženi manjim kamionom.
“Znali smo da strijeljaju, da nema govora o razmjeni. Kad sam vidio da među zarobljenima ima i djece, bilo mi je krivo što makar njih ne izdvoje. Kakvi smo to mi veliki Srbi i junaci kad strijeljamo djecu...”, rekao je Tanić.
Suđenje se nastavlja 12. decembra 2007. godine, kada će biti ispitana još dva svjedoka Tužilaštva.
Dolazi li Bolt u Sarajevo? Glavni Uberov konkurent traži vozače u glavnom gradu BiH
