Nakon 14 godina od nestanka
0

Tragična sudbina Avde Palića

Sarajevo-x.com
Avdo Palić
Avdo Palić
Ni 14 godina nakon tragičnog pada UN-ove zaštićene enklave Žepa još uvijek nije poznata sudbina pukovnika ARBiH i glavno-komandujućeg odbrane tog malog gradića, Avde Palića.

I na već pomalo zaboravljenu tragičnu sudbinu heroja odbrane Žepe i BiH podsjetio je poslanik Predstavničkog doma PSBiH Remzija Kadrić.

On je uputio poziv visokom predstavniku i Evropskoj komisiji u BiH da se aktivinije uključe u rješavanje ovog slučaja.

Sramotna je činjenica da se ni nakon 14 godina od njegovog nestanka stvari gotovo ne pomiču sa mrtve tačke, a još je sramotnije da se mora zahtijevati i moliti nadležne domaće i strane institucije kako bi uradile ono što se od njih očekuje i podrazumjeva. Avdo Palić je rođen 4.aprila 1958. godine u mjestu Krivća kod Han Pijeska. Do početka agresije na BiH radio je kao nastavnik u srednjoj školi u Vlasenici.

Sa svojom suprugom Esmom za Bajram 1992. godine odlazi u Žepu u posjetu rodbini. U međuvremenu počinje rat, a Palić ostaje u Žepi i organizuje odbranu koja pruža žestok otpor nadmoćnijem, brojnijem i bolje naoružanom neprijatelju naredne tri i pol godine. U julu 1995. godine, u bezizlaznoj situaciji, Palić sjeda za isti sto sa ratnim zločincem Ratkom Mladićem kako bi ženama, starcima, djeci, bolesnim i ranjenim obezbijedio siguran izlazak iz "zaštićene enklave".

Stanovnici Žepe, uključujući i njegovu suprugu Esmu i dvoje djece, enklavu su napustili u konvoju, a on je ostao u Žepi držeći se obećanja datog stanovnicima da će svi iz grada izaći prije njega.

Avdu Palića su u prisustvu plavih šljemova, uhapsili Mladićevi vojnici i otada mu se gubi svaki trag.

Abdurahman Malkić i Sado Ramić su zadnje osobe koje su vidjele živog Avdu Palića krajem augusta 1995. godine u zločinačkom zatvoru u Bijeljini.

Tada počinje višegodišnja bezuspješna potraga supruge Esme za nestalim mužem o čemu je snimljen i dokumentarni film "Esma".

O tome šta proživljava Esma najbolje dočarava njeno svjedočenje pred Haškim tribunalom iz 2007. godine u procesu protiv Milana Gvere i Radivoja Miletića koji su optuženi za zločine i progon stanovništva iz Žepe u julu 1995. godine.

"Poslije progona i deportacije iz Žepe moj život je uništen jednostavno. Osim dvije bebe, nisam imala ništa. Imala sam zarobljenog muža kojeg sam morala tražiti. Znala sam da je živ. Godinama sam vodila borbu da ga oslobodim. Dvanaest godina će biti u julu kako je zarobljen, a ja ništa ne znam šta se zaista s njim desilo. I nemam šta da kažem kakve su posljedice. Osim da živim u mraku, stalnim patnjama… Ja živim život koji mi je odredio Mladić, a ne koji sam ja birala. Mladić je odabrao da me protjera, Mladić je zarobio moga muža, Mladić je učinio da ja sa 28 godina ostanem sa dvoje djece. To je život koji nije moj izbor. I mislim da ne treba govoriti o posljedicama, to je previše. Zato bih vas zamolila za pauzu", kazala je Esma Palić.

Treba napomenuti da Amnesty International godinama skreće pažnju na činjenicu da entitet Republika Srpska "kontinuirano blokira rješavanje ovog slučaja i odbija obznaniti sudbinu pukovnika Palića".