BiH
0

Tragičan Slavicin život: Ostala je sama i bolesna, ali nalazi snagu da se nasmije i piše

Piše: Marinko Sekulić
Slavica Josipović (Foto: Marinko Sekulić)
Slavica Josipović, 35-godišnjakinja iz sela Brežani kod Srebrenice, preživjela je brojne tragedije u životu - izgubila je dvojicu braće i roditelje, teško se razboljela i završila na hemodijalizi, no uprkos svemu pronalazi snage da se svakog dana nasmije, svima pokloni lijepu riječ i u kutku svoje sobe piše pjesme.

Koliko je čovjek sposoban boli da podnese, a da se i nakon toga iz srca nasmije - Slavica vrlo dobro zna. Preživjela je brojne tragedije i danas živi sama i bolesna, daleko od ljudi koje poznaje.

"Rođena sam 1978. godine u Tuzli, ali sam iz sela Brežani. Nažalost, danas sam daleko od svoje rodbine, komšija i prijatelja, jer zbog bolesti živim u jednom mjestu kod Lazarevca, odakle idem tri puta sedmično na dijalizu. Živim sama u jednoj sobici prastare barake i tu pišem pjesme. Do sada sam objavila dvije zbirke svojih autobiografskih stihova. Pišem o majci, braći, članovima moje porodice, bolesti...", ispričala je Slavica.

Slavica se s bolešću bori više od 18 godina.

"Sve je počelo oticanjem nogu, ruku, malaksalošću i bolovima. Kada sam otišla ljekarima rekli su mi da mi moraju odstraniti desni bubreg. Nakon toga, odstranili su mi i mokraćnu bešiku, a od aprila 1996. godine sam na hemodijalizi. Sada radim pripreme za transplantaciju bubrega u septembru", ispričala je Slavica.

No, bolest nije najveća tragedija koja ju je zadesila. Jedan brat joj je poginuo 1992. godine, kada je imao 14 godina, a drugi je stradao u saobraćajnoj nesreći. Njena majka je preminula prije tri godine i Slavica je ostala sama.

"Mnogo mi je teško i bolno, ali valjda je sudbina tako htjela. Na hemodijalizi provodim po četiri sata, tri puta sedmično. Nakon toga, iscrpljena se vraćam u baraku, sama. Nemam s kim ni riječi da progovorim", kazala je.

Životnu snagu pronalazi u pisanju.

"Imam dar od Boga za pisanje poezije. Pišem tužne, vesele i ljubavne pjesme. Uglavnom, sve su autobiografske. Moja prva zbirka se zove 'Pjesme moje duše', a druga 'Suze jedne djevojke'", kazala je.

U Srebrenici ima tetku Radojku, koja, iako ima dosta godina i na plećima brigu o teško oboljelom suprugu, smogne snage i upornosti da u ova teška vremena, kada ljudi nemaju novca ni za hranu, proda priličan broj Slavicinih knjiga po cijeni od 10 KM.

"Iako i sami teško žive, ljudi u Srebrenicu su spremni pomoći drugima i ne pitajući o kome je riječ, ili koje je vjere osoba koja traži pomoć", istakla je Radojka, dodavši da kod Srebreničana uvijek nailazi na solidarnost i razumijevanje, bez obzira na vjeru i naciju.

Tridesetpetogodišnja Slavica se nada transplantaciji bubrega, jer je na listi čekanja. Obavlja medicinske pripreme i iako se nada najboljem, istakla je da uvijek postoji rizik, jer su joj jedan bubreg i mokraćna bešika odstranjeni, a drugi bubreg ne funkcioniše.

"Moja jedina želja je da ozdravim", kazala je, dodavši da ne traži nikakvu humanitarnu pomoć, već se nada da će novac zaraditi prodajući svoje knjige.