{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Tragičan Slavicin život: Ostala je sama i bolesna, ali nalazi snagu da se nasmije i piše

15.5.2013. u 09:56
0
Tragičan Slavicin život: Ostala je sama i bolesna, ali nalazi snagu da se nasmije i piše
0
Slavica Josipović, 35-godišnjakinja iz sela Brežani kod Srebrenice, preživjela je brojne tragedije u životu - izgubila je dvojicu braće i roditelje, teško se razboljela i završila na hemodijalizi, no uprkos svemu pronalazi snage da se svakog dana nasmije, svima pokloni lijepu riječ i u kutku svoje sobe piše pjesme.
Koliko je čovjek sposoban boli da podnese, a da se i nakon toga iz srca nasmije - Slavica vrlo dobro zna. Preživjela je brojne tragedije i danas živi sama i bolesna, daleko od ljudi koje poznaje.

"Rođena sam 1978. godine u Tuzli, ali sam iz sela Brežani. Nažalost, danas sam daleko od svoje rodbine, komšija i prijatelja, jer zbog bolesti živim u jednom mjestu kod Lazarevca, odakle idem tri puta sedmično na dijalizu. Živim sama u jednoj sobici prastare barake i tu pišem pjesme. Do sada sam objavila dvije zbirke svojih autobiografskih stihova. Pišem o majci, braći, članovima moje porodice, bolesti...", ispričala je Slavica.

Slavica se s bolešću bori više od 18 godina.

"Sve je počelo oticanjem nogu, ruku, malaksalošću i bolovima. Kada sam otišla ljekarima rekli su mi da mi moraju odstraniti desni bubreg. Nakon toga, odstranili su mi i mokraćnu bešiku, a od aprila 1996. godine sam na hemodijalizi. Sada radim pripreme za transplantaciju bubrega u septembru", ispričala je Slavica.

No, bolest nije najveća tragedija koja ju je zadesila. Jedan brat joj je poginuo 1992. godine, kada je imao 14 godina, a drugi je stradao u saobraćajnoj nesreći. Njena majka je preminula prije tri godine i Slavica je ostala sama.

"Mnogo mi je teško i bolno, ali valjda je sudbina tako htjela. Na hemodijalizi provodim po četiri sata, tri puta sedmično. Nakon toga, iscrpljena se vraćam u baraku, sama. Nemam s kim ni riječi da progovorim", kazala je.

Životnu snagu pronalazi u pisanju.

"Imam dar od Boga za pisanje poezije. Pišem tužne, vesele i ljubavne pjesme. Uglavnom, sve su autobiografske. Moja prva zbirka se zove 'Pjesme moje duše', a druga 'Suze jedne djevojke'", kazala je.

U Srebrenici ima tetku Radojku, koja, iako ima dosta godina i na plećima brigu o teško oboljelom suprugu, smogne snage i upornosti da u ova teška vremena, kada ljudi nemaju novca ni za hranu, proda priličan broj Slavicinih knjiga po cijeni od 10 KM.

"Iako i sami teško žive, ljudi u Srebrenicu su spremni pomoći drugima i ne pitajući o kome je riječ, ili koje je vjere osoba koja traži pomoć", istakla je Radojka, dodavši da kod Srebreničana uvijek nailazi na solidarnost i razumijevanje, bez obzira na vjeru i naciju.

Tridesetpetogodišnja Slavica se nada transplantaciji bubrega, jer je na listi čekanja. Obavlja medicinske pripreme i iako se nada najboljem, istakla je da uvijek postoji rizik, jer su joj jedan bubreg i mokraćna bešika odstranjeni, a drugi bubreg ne funkcioniše.

"Moja jedina želja je da ozdravim", kazala je, dodavši da ne traži nikakvu humanitarnu pomoć, već se nada da će novac zaraditi prodajući svoje knjige.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: