{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Tomašica, dolina najsurovijih nadanja

A
14.12.2013. u 10:35
8
21
Tomašica, dolina najsurovijih nadanja
8
Blatnjavi puteljak do Tomašice, mjestašca udaljenog nešto više od 12 kilometara od Prijedora, grada na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine, završava na blagom uzvišenju iznad nekoliko manjih naselja, gdje su nekada svi građani tog područja živjeli zajedno.
Pitati za tačnu lokaciju masovne grobnice Tomašica u tom području nadomak Prijedora i nije najbolja ideja, jer je moguće čuti "da se gore nešto kopa, radi, i da to nije toliko kao što se priča".

Ne treba biti posebno vješt tragač da bi se lokaciju na kojoj je do sada ekshumirano 430 kompletnih ili djelimičnih tijela pronašlo, jer će, prije svega, svakog posjetitelja tog mjesta, do tačne lokacije iskopa voditi buka radnih mašina. Napravile su iste te mašine prava mala brda i doline na mjestu gdje su kopale u potrazi za tijelima, a u većini udubljenja, posebno u onom odakle su ekshumirana tijela 1992. ubijenih prijedorskih Bošnjaka i Hrvata, nakupila se voda, formirajući mala jezera blistavo plave boje, koja su ubrzo posjetitelji tog mjesta nazvali i "očima Tomašice".

Tomašica, iako se nalazi na blagom uzvišenju iznad okolnih naselja, nazvana je ubrzo i rudnikom, pa zatim i dolinom smrti, ali slike tragača, članova porodica ubijenih, nestalih, onih koji jednostavno žive u nadi da će pronaći kosti nekog svog, znak su da je to mjestašce danas "dolina najsurovijih nadanja".

Čovjek naslonjen na štaku, uprkos teškom terenu i nepovoljnim vremenskim uslovima dugo je stajao iznad jedne od iskopina na lokalitetu masovne grobnice Tomašica. Zatim mijenja mjesto. Okreće se. Teško odlazi do drugog uzvišenja iznad nove iskopine i tu dugo stoji, uprkos zimi i hladnoći.

Mujo Jakupović 1992. godine je bio privođen u policiju, ispitivan, mučen. Kako je rekao novinaru agencije Anadolija nije mu jasno kako je preživio. Valjda je, kako kaže, sve pitanje sudbine.

Nije Jakupović, kako kaže, izgubio nikoga, ali izgubio je sviju. Nije izgubio članove najuže porodice, ali jeste prijatelje, komšije...

Rođen i odrastao u okolici Prijedora Jakupović je tokom te 1992. godine uspio da živ napusti to područje, a sada obilazi Tomašicu i druge masovne grobnice ne bi li, kako kaže, pronašao nekoga od prijatelja, komšija, kojih nema već 21 godinu.

Ne zna da li je teže tragati za nestalima ili živjeti u neznanju. Nadanje da ćete pronaći kosti nekoga svoga najsurovije je nadanje, najtamnija nada koju čovjek može da osjeti.

Kazao je i da mnogi članovi porodica svoje bližnje prepoznaju po cipelama, nekom dijelu odjeće, budući da su većinom odvođeni na prepad i bez dokumenata.

Istražitelji već tri mjeseca rade na tom lokalitetu, a manje grupe članova porodica obilaze lokaciju redovno, tragajući za novim informacijama. Uglavnom odbijaju razgovarati sa novinarima, jer, kako kažu, postoji još grobnica za kojima se traga i ne žele zaplašiti one, koji bi možda čisteći svoju savjest mogli otkriti njihove lokacije.

Ekshumacije na lokalitetu masovne grobnice Tomašica počele su prije tri mjeseca, a pretpostavlja se da se u ovoj grobnici nalaze tijela blizu 1.000 Prijedorčana ubijenih na području te opštine u maju 1992. godine.

Trenutno se traga na prostoru od 4.000 kvadratnih metara. Istražitelji očekuju još oko 200 posmrtnih ostataka pod uvjetom da nije došlo do dislociranja na tercijarnu lokaciju. Do sada je na Tomašici identificirano oko 30 tijela. Također, od pronađenih tijela 275 su u kompletnom stanju.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: