Kako je utvrdilo Vijeće Suda Bosne i Hercegovine okrivljeni Todorović i Radić su u svojstvu pripadnika VRS-a 20. maja 1992. s još četiri pripadnika te vojske (kao saučesnici) sudjelovali u progonu bošnjačkog stanovništva na političkoj, etničkoj, kulturnoj i vjerskoj osnovi.
Okrivljeni su spomenutog dana s još četvoricom vojnika VRS-a među kojima je bio i Novak Stjepanović sudjelovali u hapšenju 14 civila bošnjačke nacionalnosti koji su se skrivali u kamenolomu nedaleko od njihovog sela Borkovac kod Bratunca.
Prema izreci presude, grupu zarobljenika su potom poveli prema selu, a neko od pripadnika VRS-a je hicem iz vatrenog oružja usmrtio civila Mahu Alića, nakon čega su i ostali članovi grupe pristupili mučenju uhapšenih civila i oduzimanju njihovog novca i dragocjenosti.
Potom su, kako se u presudi navodi, civili odvedeni do obližnjeg potoka i postrojeni, nakon čega je hicima iz vatrenog oružja ubijeno sedam civila.
Tijela ubijenih su pokopana u masovnu grobnicu u blizini kuće porodice Sulejmanović, što je potvrđeno iskazima saslušanih svjedoka.
Sud smatra da je iskazima svjedoka odbrane, a i optužbe potvrđen činjenični supstrat optužnice i elementi bića krivičnog djela.
U kontekstu postojanja širokog sistematičnog napada i progona bošnjačkog stanovništva s područja Bratunca Sud je imao u vidu činjenice koje je Haški tribunal (ICTY) utvrdio u predmetima Kunarac, Krnojelac, Krajišnik i drugima.
Kako je u obrazloženju presude navedeno, činjenični opis potkrijepljen je svjedočenjima ljudi koji su preživjeli strijeljanje i koji su potvrdili identitet okrivljenih, prepoznajući ih kao komšije s kojima su išli u školu, radili i svakodnevno se susretali.
Sud je donio rješenje kojim se okrivljenima produžava pritvor do pravomoćnosti prvostepene presude, odnosno isteka izrečene sankcije.
Utjecaj duhanskog dima na odjeću i čulo okusa: Šta su otkrili Stankica Stojanović i Eldar Resić
