Do objave sporazuma Čović-Ljubić bilo je vrlo jednostavno komentirati život bh. Hrvata u nepremostivoj i neodrživoj BiH. Sada, nakon ovog sporazuma, to postaje zahtijevnije, ali još jednostavnije. Očito je da su Hrvati dio svega zahvaljujući politici koje se vodila u njihovo ime i još uvijek se, nažalost, vodi. Hrvati su deložirani iz zajedničke kuće (dvoenitetske BiH) i njihov povratak u zajedničku kuću podjednako blokiraju međunarodna zajednica, srpska i bošnjačka politička elita.
Zašto međunarodna zajednica? Prije svega zbog svog pragmatizma. Potjecati promjene, pomirenje, uzimati naše vrijeme, uzimati naš novac, štititi svoje interese oličene u instaliranom političkom frankenšajnu, što je, ujedno, presjek odnosa velikih sila stacioniranih u Vijeću za provedbu mira. Kao da je mir nešto materijalno ili, pak, silikon koje treba ugraditi u ženske dvoentitetske grudi. Zato sve treba ostati kako jeste i to je sreća međunarodne zajednice. Mi smo još na stand by-ju.
Srpska politika, svjedoci smo zadnjih godina, iz petnih žila pomaže Hrvatima u BiH. Kako i zašto? Čim se malo zatrese po bilo kojem pitanju "entitet RS“, oni iz Banjaluke pomažu Hrvatima da i oni naprave svoj enitet u Federaciji BiH, pri čemu u gdje su ovi iz Banjaluke svakako nadležni. Pita ih se taman isto kao i Dragana Čovića i onoliko koliko u to vjeruje Ljubić. Zašto nam dakle pomažu? Prvo, da Republike Srpska, primjerice, ne bude više entitet nego federalna jedinica, pa onda, bez obzira na ono što se pretenciozno zove Ustav BiH, može u potpunosti koristiti kao federalna jedinica, pravo na otcjepljenje. Po međunarodnom pravu, koje je jače od domaćeg Ustava.
Pomažu nam, također, izborom Miloševićevog savjetnika Emila Vlajkija za hrvatsog dopredsjednika Republike Srpske uz asistenciju Dragana Čovića i njegove skojevske filijale, velikosrpske politike HDZ-a. Ako to slučajno ne uspije, uvijek je tu Ljubić, koji ionako ne zna što, kako i kada hoće. To je već devedeset odsto projekta, pa se valjda i stranka zbog toga zove HDZ 1990. Bit će vrlo interesantno vidjeti šta će kao postfestum sporazuma odlučiti Predsjedništvo HDZ 1990 kao i pojedine županijeske ogranizacije te stranke.
Sada dolazimo do ključnog faktora, a on se zove bošnjačke politika, ali šta je to? Petnaest godina poziva na ukidanje Republke Srpske, što je, u biti, dimna zavjesa za taktiku: držite lopova da je mogu krasti, odnosno da ja, s druge strane entitetske granice, napravim svoj enitet za sebe, naravno bez Hrvata ili makar na njihovu štetu, jer je bolje da susjedu krava umre nego da od njega svako jutro dobivam mlijeko. Ovo je sadržaj Stranke za Bosnu i Hercegovinu, dijela SDA.
Sav taj balast se sručio ili će se sručiti na ime SDP-a BiH kao neupitnog izbornog pobjednika. Šta će, dakle, odlučiti ili učiniti SDP ili šta može učiniti? Prvo, eliminirati ono što nepismena većina građana u zemlji očekuje. Ta većina očekuje da SDP postane jedan od njih. Znam da to SDP neće učiniti, te također neće prihvatiti taktiku Sulejmana Tihića "ja ću sve podržati“. Da skratim, SDP nema ni s kim od ponuđenih aktera ništa raditi u državnoj vlasti. Stoga će, najvjerojatnije, u nemogućnosti uspostave programski sadržajne i političke odgovorne državne vlasti, ostati izvan vladajuće strukture na državnoj razini. S druge strane, sukladno svojim programima i političkim ciljevima, vlast će uspostaviti u enitetu zvanom Federacija i u velikom broju kantona. To će protagoniste svih nagomilanih važnih, a, ustvari, interesno kriminalnih etno politika, razložno ostaviti na ledu da se kližu po onon što su samo zaledili. Naravno, u hrvatsko ime, klizat će se dvostruko, jer imaju sporazum. Iako kod naših dičnih južnih Hrvata ostavljam malu rezervu, jer previše dobro znam da bratski i po pola nije jedno te isto.
Zbog aranžmana sa MMF-om koji traje još godinu dana, klizanje se ne može odužiti i ne treba biti nervozan. Pogotovo ne SDP. Od cijele nervoze imamo sporazum Ljubić-Čović, ali i nervozni sporazum SNSD-SDS i Dodikovu paniku. Njegova panika ga je predodredila kao novog predsjednika RS, jer kao bivši premijer manjeg bh eniteta zna da para nema, odnosno, da ih je sve potrošio, pa je pobjegao na poziciju s koje će imenovati novog premijera, pa valja izabrati nekoga ko mu neće, u interesu RS“, listati papire unatrag. Sve u svemu, valja nama ovo preživjeti i sačuvati zdrav razum. Eto, u takvim okolnostima, braća po HDZ-u, napraviće jedanakopravne Hrvate od sebe u vlasti, a za Hrvate u BiH nije ih briga, kao ni za lanjski snijeg. Prema tome, treći enitet već postoji i on se zove Brčko Distrikt, čak je upisan i u Ustav BiH. Možda bi i Hrvati imali svoj kada bi znali birati između sebe i HDZ-a i uvijek umjesto sebe izaberu HDZ. Parola HDZ-a je: čim uđemo u vlasti, dragi Hrvati, zaboravite na treći enitet , jer ga mi ne znamo nacrtati. Što se tiče trećeg eniteta, doviđenja do narednih izbora.
Ante Čolak, Samoodrživi četvrti entitet
Helem Nejse predstavio četvrti album: 15 novih pjesama s cijelim spektrom muzičkih žanrova
