Kritičari roman ocjenjuju hrabrim pokušajem da se ispriča stradanje Srebrenice, te napominju da nije riječ o historijskom zapisu već samo o priči inspiriranoj krvavim događajima.
Dok je bjesnio rat u Bosni i Hercegovini Margini je bio tek dijete. Kada se desio genocid u Srebrenici imao je samo deset godina i o stravičnim ubistvima čuo je putem medija.
Kasnijih godina, dok je studirao, prvi put je čuo i zapamtio jedno ime, a to je Dražen Erdemović. Doživio ga je kao čovjeka koji je morao da vodi rat koji se zamislile i organizirale neke druge generacije, starije od njega.
U središtu radnje je i Dirk, mladi holandski vojnik koji je sa svojim kolegama trebao da štiti Srebrenicu, koja je bila proglašena UN-ovom zaštićenom zonom, te Romeo Gonzalez, španski sudija Haškog tribunala.
Ta tri lika, svaki iz svoje vizure, pričaju o genocidu o kojem se danas govori suviše malo, smatra Magini.
"Dva su motiva zbog kojih sam odlučio napisati ovaj roman. Prvi je što smatram da se o Srebrenici mora govoriti, pogotovo u današnjoj Evropi koja se sve više suočava sa ponovnim rađanjem nacionalizma. Drugo je što smatram da suđenje Draženu Erdemoviću otvara zanimljiva pitanja o ulozi međunarodnih organizacija u nedavnim konfliktima", kazao je Magini.
Dodao je i da mu je pisanje romana donekle pomoglo da shvati dešavanja u Srebrenici.
"Kada sam počeo istraživati Dražena Erdemovića, nisam mislio da ću ikada napisati knjigu o Srebrenici, no to je bio prirodan slijed. Pričati o najvećem zločinu nakon Drugog svjetskog rata je značajno iz dva aspekta - da se nikad ne zaboravi i da se pokuša razumjeti šta je nagnalo jednog čovjeka da ubije svog komšiju", priča Margini za talijanske medije.
Dodaje da nije bilo nimalo lako napisati roman, a podatke je prikupljao tri godine. Roman je dobio nagradu žirija na konkursu koji nosi ime poznatog talijanskog pisca i novinara Itala Calvina.
Najpoznatiji sportski ljubavni par današnjice ima jedno pravilo u kući koje moraju poštovati
