Nataša Kandić za Sarajevo-x.com
0

"Tadić nije znao gde se skriva Mladić, Srbija nije trgovala sa EU"

Razgovarala: Tatjana Sekulić
Nataša Kandić (Foto: Feđa Krvavac/Sarajevo-x.com)
Nataša Kandić (Foto: Feđa Krvavac/Sarajevo-x.com)
Nataša Kandić, predsjednica Fonda za humanitarno pravo, smatra da će hapšenje Ratka Mladića doprinijeti procesu pomirenja u regiji, ali su neophodne javne debate koje zagovara pokretanjem inicijative o formiranju Regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima i drugim teškim kršenjima ljudskih prava (REKOM) počinjenih od 1991. do 2001. godine na prostoru nekadašnje SFRJ.
Nataša Kandić (Foto: Feđa Krvavac/Sarajevo-x.com)
Nataša Kandić (Foto: Feđa Krvavac/Sarajevo-x.com)
Na dan kada je uhapšen najtraženiji haški bjegunac, Kandić je boravila u Sarajevu gdje je zajedno s aktivistima REKOM-a, te sa nekoliko poznatih bh. ličnosti, prikupljala potpise podrške za osnivanje te komisije. S njom smo razgovarali o inicijiativi koja zagovara pomirenje u regiji, o napadima koje je pretrpjela zbog zagovaranja otkrivanja istine o zločinima počinjenim po raspadu bivše Jugoslavije, ali o hapšenju Ratka Mladića.

Inicijativa REKOM je pokrenuta prije nekoliko godina. S kojim ste se sve izazovima suočavali?

Ne bih rekla da postoji godinama. Išli smo korak po korak. Prvo smo imali ideju o regionalnom pristupu istraživanju činjenica. Shvatili smo da bez regionalne saradnje sudovi neće moći da procesuiraju zločince i da će to biti uzaludan posao ako se svako tužilaštvo zatvori u svoje nacionalne granice. Znali smo da suđenja nisu dovoljna, da su fokusirana na optužene, a da su žrtve u funkciji dokazivanja krivice optuženih. Kada smo došli do tih saznanja pridobili smo jedan broj organizacija i počeli da otvoreno govorimo o važnosti formiranja regionalne komisije koja će da obedini ono što je pre svega Haški tribunal utvrdio, a onda i ono što su domaći sudovi, ali sa pogledom iz ugla žrtava. Želeli smo da imamo iskustvo žrtava, da one govore o tome šta se dogodilo i da se uz sve činjenice koje su ustanovljene dobije potpunija slika o prošlosti.

Šta je sljedeće?

Pre tri godine počeli smo da gradimo Statut i 26. marta 2011. godine učesnici, uprkos različitim političkim pogledima, postigli su kompromis. Sledeći izazov je da uverimo političare da je formiranje REKOM-a u interesu demokratizacije svakog društva i da je neophodno da se stvori zvaničan okvir za priznavanje i poštovanje prava žrtava. To je posao i kojem su nam važni političari i javnost. Sada nam je potrebno više razgovora sa ljudima na ulici da bi građani razumeli da život jeste težak, ali je najteži porodicama koje još uvek tragaju za svojim nestalim. Ovo je inicijativa u kojoj svi trebaju da pokažu solidarnost i saosećanje sa žrtvama.

Peticju za podršku REKOM-u najviše potpisuju mladi. Znači li to da imamo generaciju koja želi znati istinu o prošlosti i koja želi pomirenje?

Mladi su više otvoreni, a i samu kampanju vode mlade osobe. Imamo i starije generacije koje na drugi način to potpisuju, oni to razumeju, jer imaju iskustvo iz prošlosti i potpisivanje doživljavaju kao obavezu. Dok mladi potopisuju jer hoće da znaju šta je od svega istina. Ali, ima jako puno ljudi koji prolaze pored stola bez da potpišu. Razlozi su brojni, ali najveći je što ljudi danas jako teško žive i znaju da je to zbog rata. Ne žele da imaju nikakvu vezu s ratom i pokušavaju da tako sebi olakšaju život.

Zbog pokretanje inicijative o formiranju regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o žrtvama ratova na prostoru bivše SFRJ često ste meta verbalnih napada.

Mi nismo iz rata izašli kao fina i pristojna društva. Svaka inicijativa koja pokušava da nas izvede iz prošlosti nailazi na sudar sa raznim grupama u kojima ima različitih ljudi sa različitim interesima i ja to doživljavam kao deo tog procesa. Potpuno sam mirna, jer znam šta mi je važno. Ići ću dalje s ovom inicijativom i neću stati dok se ona ne formira ili dok ne vidim da smo toliko beznadežni i da ne možemo doći do političara koji imaju sluha. Za sada ima nade, ima političkog sluha. A, bitno je spomenuti da ovo nije nikakva inicijativa koja je nametnuta izvana nego smo je gradili sa lokalnog nivoa.

Poslanik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Slavko Jovičić osudio je osnivanje REKOM-a i istakao da će ako ikada takav zakon dođe u Parlament BiH učiniti sve da nikada ne dobije podršku srpskih poslanika. Kako to komentarišete?

Da, ima otpora i nipodaštavanja inicijative. On ovo što radimo ne razume. Ustvari, razume na nekom političkom nivou. Smatra da je to protiv njega i zato što tako oseća pretvara inicijativu u nešto što je protiv jedne zajednice, protiv insitucija jednog entiteta ili protiv jednog naroda, te na taj način skriva i brani sebe od te sazrele društvene potrebe suočavanja s prošlošću.

Proces potpisivanja podrške inicijativi nije zaustavljen u Banjaluci. Mladi potpisuju iako je bilo raznih pokušaja da se predstavi kao inicijativa koja je protiv Republike Srpske. Ali, kada ljudima omogućiš da sami odluče uvidimo da postoji sputana energija i jedno sputano, ali stalno pitanje, o tome šta je istina. Mladi u ovoj inicijativi vide prostor za postavljanje pitanja - šta je istina.

Nataša Kandić s aktivistima REKOM-a (Foto: Feđa Krvavac/Sarajevo-x.com)
Nataša Kandić s aktivistima REKOM-a (Foto: Feđa Krvavac/Sarajevo-x.com)
Pomirenje je dugotrajan proces. Na koji način će REKOM raditi na otkrivanju istine, zadovoljenju pravde i na pomirenju na prostoru bivše SFRJ?

To je dug proces za koji je potrebno da se završe suđenja Karadžiću i Mladiću. Veoma je bitno koje će činjenice biti utvrđene u tim suđenjima. Potrebno je da zvanične vlasti formiraju radne grupe koje će razmatrati tekst našeg Predloga statuta. Države moraju međusobno da usaglase tekst i da se slažu oko svih odredbi koje se tiču ciljeva zadataka i nadležnosti. Mi ćemo kao koalicija imati svoju platformu i nećemo odustajati od naših ciljeva. Insistirat ćemo na poimeničnom popisu svh ljudskih žrtava, na tome da se države obavežu na saradnju s REKOM-om, kao i na javnim svedočenjima, te ćemo tražiti da ih javne televizije prenose. Moramo svi zajedno da pokažemo solidarnost prema žrtvama. To je izazov i treška borba koja može da uspe samo upornošću. Mora se prekinuti balkanska praksa u kojoj uvek ima brojki žrtava, a nikada nema imena.

Uhapšen je najtraženiji haški bjegunac Ratko Mladić. Je li to dodatni podsticaj procesima regionalnog pomirenja?

Ovo je najvažniji politički i pravni događaj koji relaksira klimu i atmosferu u celoj regiji. Atmosfera u Srbiji je nakon njegovog hapšenja bila strašno zvanična. Vest o tome je saopštio predsednik države Boris Tadić. On je rekao da je vrlo ponosan što je to učinjeno. Za žrtve je to veliko olakšanje. Možda u RS-u određena udruženja to vide kao uznemiravajući događaj, međutim dugoročno to je vrlo dragoceno i za ljude koji žive tamo. Činjenice su uvek važne i suđenje Karadžiću i Mladiću doneće onu količinu činjenica koja nam je neophodna da ih imamo i znamo. Ali, ni ta suđenja ne mogu dati potpunu sliku, jer postoje na hiljade neizgovorenih priča o tome šta se dogodilo. Tokom suđenja Radovanu Karadžiću nema debata, sve ostaje u sudnicama. Plašim se da ova euforija i dobro raspoloženje zbog hapšenja Mladića ne splasne i da praćenje suđenja bude prepušteno izvještačima, odnosno da nema debate, a sada je vreme da je otvorimo. REKOM nudi povezivanje da ponovo na javnoj sceni imamo solidarnost i nudi potpuniju sliku o prošlosti.

Bosanskohercegovačka javnost, ali i brojni visoki bh. političari, su uvjereni da su srbijanske vlasti sve vrijeme znale gdje se skriva Ratko Mladić i da su odlučile da u ovom trenutku, pred podnošenje izvještaja glavnog tužitelja haškog tribunala Sergea Brammertza Vijeću sigurnosti, "trguju" sa EU?

Različita mišljenja su dopštena i naravno da ih ima. Mi ni danas ne znamo šta je istina u slučaju s Karadžićem. Smatram da on nije mogao da izmeni identitet, a da nije imao podršku policije. Kada je reč o Mladiću, pre desetak dana Serge Brammertz je bio u Beogradu i na konferenciji za štampu je rekao da će njegov izveštaj biti negativan. Da je Srbija tada imala u rukama Mladića taj susret i izvještaj bi se drugačije odvijali. Sećam se kada je trebala biti prihvaćena kandidatura Hrvatske u EU uslov je bio hapšenje Ante Gotovine. Carla Del Ponte je tada napisala pozitivan izveštaj jer je dobila čvrste garancije da će Gotovina biti uhapšen. I zaista on je uhapšen sedmicu nakon izveštaja Savetu bezbednosti. Hrvatska je održala dogovor. Što se tiče Srbije - nije bilo tog dogovora ni razgovora o tome s Brammertzom, inače on ne bi podneo tako negativan izveštaj, ali sasvim sam sigurna da su neke grupe u okviru zvaničnih institucija sve vreme znale gde je Mladić. Ja verujem u ono što je Tadić rekao - da on ne zna gde je Mladić, ali ne isključuje da neke grupe u okviru institucija znaju.

Ali, sada je Mladić uhapšen i uskoro ćemo saznati u kakvom je mentalnom stanju.