Vlado Petrović, dajući alibi optuženom Predragu Kujundžiću, kazao je da je 12. jula 1992. godine "od dežurnog operativnog u policijskoj stanici" dobio obavijest da je Nenad Kujundžić teško ranjen i prebačen u bolnicu u Doboju.
- Otišao sam ispred policije da vidim mogu li pomoći jer je Nenad bio policajac. Stigao sam pred bolnicu oko četiri popodne, a tamo sam već zatekao braću Predraga i Petra Kujundžića, koje poznajem odranije, kazao je Petrović.
Tužilaštvo BiH tereti Kujundžića da je, kao komandant jedinice "Predini vukovi", tokom 1992. godine učestvovao u zatočenju civila bošnjačke nacionalnosti u objektu "Perčin disko", kao i u odvođenju u živi štit i ubistvu 16 osoba nesrpske nacionalnosti 12. jula 1992.
Oko sedam sati navečer, dodao je Petrović, Nenad Kujundžić je prebačen u bolnicu u Banju Luku na hitnu operaciju, a on je, "zajedno s Predragom i Petrom te jednim policajcem koji se prezivao Tomić", otišao autom u Banju Luku.
- Stigli smo tamo oko osam navečer, a negdje oko ponoći su nam javili da je operacija prošla i da je Nenad još živ. U ponoć smo krenuli nazad za Doboj, i cijelo to vrijeme Predrag je bio sa mnom, pojasnio je Petrović.
Desimir Đukić, drugi svjedok Odbrane koji je iskaz dao na ovom ročištu, kazao je da je maju 1992. godine "mobilisan u policiju Doboj", te da je tokom ratnog perioda radio na obezbjeđenju "značajnih objekata u Doboju".
- Bio sam član Pete čete policije, i mi smo obezbjeđivali objekte Pošte, zatim Dom policije, a posebno smo imali zadatak obezbjeđenja zatočeničkog centra u "Perčinom disku", gdje su se nalazili muslimani i Hrvati iz okoline Doboja, dodao je Đukić.
Prema Đukićevom iskazu, uslovi u "Perčinom disku" su bili "pristojni", jer su zatvorenici redovno izlazili "da piju vodu i operu se", te da su dobivali istu hranu kao i policajci, a bilo je i "previše".
- U blizini diska nalazio se centar jedinice iz Srbije, "Crvenih beretki". Ti pripadnici su nekada dolazili kod diska i željeli su nasilno da uđu kako bi se obračunali sa zatvorenicima, ali im nikada nismo davali. Oni su nama prijetili zbog toga, kazao je Đukić.
Đukić je u sudnici kazao da mu je poznato da je 12. jula 1992. godine pripadnik "Crvenih beretki" s nadimkom Riki došao u Dom policije i "postrojio policajce" koji nisu bili na liniji, te ih "puškom sproveo do linije na Vili".
- To je bilo u blizini "Perčinog diska", ali ništa nisam vidio, nije bilo zatvorenika, niti bilo koga golog do pojasa. Tek nakon rata sam saznao da su Rikijevi ljudi nasilno upali u logor i valjda maltretirali zatvorenike, rekao je Đukić i dodao da nikada tokom obezbjeđenja nije vidio optuženog Kujundžića u blizini "Perčinog diska".
Na ovom suđenju saslušan je i treći svjedok Odbrane, ali je zbog zaštitnih mjera javnost bila isključena s tog dijela ročišta.
Nastavak suđenja zakazan je za 2. februar, javio je danas BIRN-Justice Report.
Najveće greške koje ljudi čine tokom seksa: Zbog njih ne postižete zadovoljstvo
