Svjedok Karadžićeve odbrane: U Igmanskoj brigadi bila i grupa "šešeljevaca"

Dunjić je izjavio da je njegova brigada isključivo branila “šest sjeverozapadnih” sarajevskih opština u kojima su živjele “desetine hiljada” Srba pred ofanzivama Armije BiH (ABiH).

Iako je tvrdio da zbog nepovoljnog terena ni Igmanska brigada VRS-a ni njoj suprotstavljena jedinica ABiH nisu koristile snajpere, Dunjić je kazao da su “brojni Srbi” u Rajlovcu, Nedžarićima i Vogošći bili ubijeni snajperskim hicima.

Ponovio je iskaz većine oficira VRS-a koji su svjedočili u Karadžićevu odbranu – da su kroz zonu odgovornosti njegove jedinice slobodno prolazili humanitarni konvoji, usprkos tome što ih je ABiH koristila za švercovanje oružja i municije. Komandni položaj i VRS, Dunjić je, kako je rekao, naprasno napustio u januaru 1993. zbog “neslaganja u organizaciji borbe” i “ličnog konflikta” s komandantom Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a, generalom Stanislavom Galićem, koji mu je bio nadređeni.

Haški tribunal je osudio Galića na doživotni zatvor zbog terorisanja civila u Sarajevu.

Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske (RS) i vrhovni komandant njene vojske, optužen je za teror nad civilima u Sarajevu granatiranjem i snajperisanjem.

Na sugestiju tužiteljke Kimberly West, svjedok Dunjić je prilikom unakrsnog ispitivanja potvrdio da je pod njegovom komandom u Igmanskoj brigadi bila i grupa “šešeljevaca”, koju je predvodio Branislav Gavrilović zvani Brne. Nakon što mu je zastupnica Optužbe predočila dokumente policije i VRS-a da su Gavrilovićevi ljudi pljačkali i palili imovinu Bošnjaka i Hrvata, Dunjić je odgovorio da za to nije znao niti mu je bilo poznato da je Gavrilovića pratio takav glas.