Avdagić, bivši sekretar i nastavnik u OŠ 'Hasan Kikić' u Donjoj Ljubiji kod Prijedora, žrtva je masovnog zarobljavanja oko deset hiljada Bošnjaka i manjeg broja Hrvata općine Prijedor u maju 1992. godine. Ovaj Kozarčanin je prvo iz logora Keraterm 27./28. maja s oko hiljadu ljudi autobusima dovezen u Omarsku. Ispitivanje je počelo sutradan u upravnoj zgradi davanjem osobnih podataka i registriranjem. Na ispitivanje su odvodili stražari, a onda su ljudi odvođeni u "garažu". Avdagić je kasnije saznao da su za ispitane civile izdavana rješenja kao da su vojni zarobljenici.
Ovaj svjedok je kazao da su uvjeti boravka u "garaži" bili nenormalni. Ispočetka je bilo oko 50 ljudi. Kasnije ih je stizalo sve više, do 200. Bile su nesnosne vrućine, padalo se unesvijest. Hranu su dobijali jednom dnevno po krišku hljeba i salame. Iz "garaže" su odvedeni u hangare, najveću zgradu u "Omarskoj". Smješteni su u prizemlje i na sprat. Uvjeti za život bili su sve gori. Ljudi su stalno dovođeni i zatvarani. Tu je bio do 16. juna 1992., kada je prebačen u susjedni objekt, tzv. "bijela kuća".
Još dok je boravio u "hangaru" sjeća se da je s ostalim zatočenicima gledao kako iz "bijele kuće" izvlače Islama Bahonjića, mještanina Kozarca, koji je prije rata radio u Domu zdravlja Prijedor.
"'Ljudi, ubiše Islama', povikao je neko. Pogledali smo kroz prozor hangara prema 'bijeloj kući' i vidjeli kako Islama izvlače. Više ne znam ništa za njega", kazao je danas Avdagić.
Avdagić se sjeća da su ljudi noću odvođeni na dvosatno ispitivanje i da je to postalo svakodnevna pojava.
Sjeća se sudbina Mirsada Ališića, kriminspektora u prijedorskom SUP-u, Emira Karabašića, policajca i svog bivšeg učenika, te Silva Sarića, sa čijom sestrom je radio u školi. Sva trojica su pretučeni u tri dana jedan za drugim, a u prostoriju hangara su uneseni jer nisu mogli stajati na nogama. Ostali zatočenici su kvasili svoje majice i stavljali im na modrice.
Prema optužnici u predmetu "Mejakić i drugi" Željko Mejakić, Momčilo Gruban, Dušan Fuštar i Duško Knežević se terete za krivično djelo ratni zločin protiv čovječnosti. Navodno su od aprila 1992. do kraja te godine, u okviru širokog i sistematičnog napada na nesrpsko stanovništvo na području Prijedora direktno učestvovali u sistematskom zarobljavanju nesrpskih civila i njihovom zatvaranju u logore Omarska, Keraterm i Trnopolje.
Optužnica dalje navodi da je Željko Mejakić de facto obavljao funkciju komandanta logora Omarska, Momčilo Gruban funkciju komandira smjene straže u logoru Omarska i Dušan Fuštar funkciju komandanta smjene straže u logoru Keraterm. Duško Knežević nije prema navodima optužnice obavljao nikakvu formalnu funkciju u logoru Omarska, ali je redovno ulazio u logor gdje je ubijao i premlaćivao. Prema navodima optužnice u Prijedoru je od aprila do kraja augusta 1992. zarobljeno više od 7.000 muškaraca i odvedeno u logore Omarska, Keraterm i Trnopolje.
Svjedok Fadil Avdagić je ime optuženog Duška Kneževića Duće spomenuo prvi put u kontekstu dešavanja u Omarskoj kada su njega 16. juna 1992. prebacili iz hangara u "bijelu kuću". Tu je kazao je vidio Duću i Zorana Žigića, bivšeg taksistu, te još dvojicu uniformiranih osoba kako palicama i nogama tuku Daliju Hrnjaka, taksistu, koji je od silnih udaraca izgubio svijest. Grupa zatočenika u kojoj je bio i Avdagić za to vrijeme je morala čučati uz zid u istoj toj prostoriji.
Pretučen je i mlađi muškarac koji je imao na sebi majicu i vojne hlače, a na nogama čizme. Ova četvorica su se, kazao je Avdagić, na tog mladića najviše okomili. Tukli su ga po glavi i iživljavali se njegovim krikovima i bolovima. I taj zatočenik je izgubio svijest.
"Kada su prestali tući tog mladića okrenuli su se nama uz zid i počeli nas redom tući. I mene je Duća udario. Pukla mi je vilica", kazao je Avdagić.
Na kraju je ovaj svjedok ispričao i o sudbini oca i sina Medunjanin, Bećira i Anesa koje je vidio pretučene. Bećiru je Duća tada kazao: Ti si Bećiri Medunjani, šiptar s Kosova. Tada mu je udarcem čizmom "prepolovio nos svom dužinom" i Bećir je pao. Pokušao je pobjeći kroz vrata, ali su ga uhvatili i ponovno pretukli. Dok je još bio pri svijesti Duća mu je kazao uhvativši za kosu Anesa, koji je ležao na podu: Gledaj kako ti koljemo sina!
Fadil Avdagić je danas kazao kako je kasnije čuo da je Bećir Medunjanin umro, a da je Anes ostao živ.
