Džemila Redžović, svjedokinja Tužilaštva, prisjetila se da je 25. juna 1992. godine gledala kako joj “policajci iz Kalinovika” hapse muža ispred zgrade Općine u tom gradu. “Ispred Opštine bilo je ljudi i djece, sve muslimani. Toga dana moj muž je otišao bez povratka. Odjednom se smračilo i policajci su opkolili zgradu i utrpali sav taj narod u Opštinu. Kiša je počela padati, ali samo po Opštini, to je Bog oplakivao zločin”, kazala je Redžović, koja je tokom svjedočenja držala ispred sebe sliku svog pokojnog muža.
Prema navodima optužnice, Krsto Savić, bivši načelnik Centra službi bezbjednosti (CSB) Trebinje, u čijoj su nadležnosti bile stanice javne bezbjednosti (SJB) Kalinovik, Bileća, Gacko i Nevesinje, optužen je za zločine počinjene na području ovih općina. Dok se Milko Mučibabić, bivši policajac iz Nevesinja, tereti za učešće u zločinima u ovom gradu.
Svjedokinja je kazala da je muža, dan nakon zarobljavanja, zatekla u školi u Kalinoviku, ispred koje su bili “čuvari policajci”, te da joj je kazao da je “tužan i preplašen”. “Nekoliko dana sam mu išla u školu, a zatim su mi jednog dana rekli da je odveden u ‘Barutni magacin’. Tamo je bio pravi logor, i nisam mogla ulaziti. U mjesec dana sam ga dva puta vidjela i rekao mi je da će ga odvesti u Foču i ubiti. Tako je i bilo”, rekla je Redžović.
Prema njenom iskazu, 1. augusta 1992. godine u stanu ju je uhapsio “policajac Miloš Velagić” i odveo u prostorije škole, gdje je “zatočena sa ostatkom muslimana iz Kalinovika”. “U školi su stražari bili policajci. Međutim, glavni je bio Pero Elez i Žaga, oni su me izvodili makar pet puta da me mlate. Polijevali su me vrelom vodom, boljelo me, mogu pokazati svoje ožiljke ako treba, molila sam Boga da me uzme. Molila sam i Peru da me ubije, ali ništa nije pomagalo”, kazala je svjedokinja. Redžović je rekla da je “nakon izvjesnog vremena” odvedena na razmjenu, te da je tek tada saznala da joj je muž “odveden iz ‘Barutnog magacina’ u nepovrat”.
Druga svjedokinja Tužilaštva, Zlatka Hadžić, kazala je da su i njenog muža, Veiza Hadžića, 25. juna 1992. godine uhapsili “policajci Saša Cerovina i Gočević”, te ga odveli u stanicu milicije na ispitivanje, a potom “u školu u Kalinovik”. “U školi sam ga posjetila. Tamo sam opet vidjela Cerovinu i druge policajce - Predraga Terzića i Miku Lalovića. Međutim, ubrzo je prebačen u ‘Barutni magacin’, i od tada sam ga samo vidjela par puta iz daljine”, kazala je Hadžić. Prema njenom iskazu, muža je posljednji put vidjela 29. jula 1992. godine, jer su tada “započele borbe na Rogoju”, te su žene i djeca iz njenog sela Mjehovine “pobjegli preko šume do sela Golubići”. “Tek kasnije sam čula za sudbinu muža. Čula sam da je ubijen, i tek nedavno sam mu kosti našla, ali ne mogu da pričam o tome. To je grozno, nezamislivo da se tako nešto moglo uraditi”, rekla je svjedokinja.
Suđenje se nastavlja 26. novembra, javio je danas BIRN-Justice Report.
Slavnoj glumici odstranjene grudi nakon dijagnoze raka: Bila sam u potpunosti shrvana
