{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Svetlana Cenić: "Ovdje će biti revolucije"

S
27.3.2009. u 15:19
1
96
Svetlana Cenić: "Ovdje će biti revolucije"
1
Svetlana Cenić: "Ovdje će biti revolucije"
Gđu Svetlanu Cenić ne treba posebno predstavljati. U prvom i opširnom intervjuu za Sarajevo-x.com, gđa Cenić govori o otkazima koje je dobila na fakultetima u Banjaluci, politički kooperantima Dodiku i Čaviću, budućnosti Bosne i Hercegovine, stalnom javnom šikaniranju te procjeni da će u našoj zemlji ipak doći do revolucije. Pročitajte i zbog čega smatra da je 'on ipak voli na svoj način'.
Gđo Cenić, nedavno ste dobili otkaz na fakultetu u Banjaluci na kojem ste predavali. Zbog čega tačno? Čini mi se da je zvanično obrazloženje bilo da niste nostrificirali Vašu diplomu.

To je objašnjenje fakulteta, ili, bolje reći, žvaka za javnost. Inače, nisam ja došla da tražim posla kod njih, već su oni meni došli sa molbom da prihvatim stalni ugovor jer bi mnogo značilo, kao, moje ime i znanje, a znali su da u tom momentu moje diplome nisu bile nostrifikovane.

No, i na BLC-u, gde je dekan šef poslaničkog kluba SNSD-a, bez ikakvog razgovora sa mnom, bez ikakvog obrazloženja, prvo su ukinuli predmete koje su samo godinu dana ranije uveli i mene odredili da ih predajem, a da me nisu konsultovali. Toliko o brizi za obrazovanje. Takođe, ne smetaju im ovi lažni ruski doktori nauka, magistri i ostali, a meni su prvo poslali pismo da u roku tri dana dostavim nostrifikaciju, kao da ja mogu da uletim u onaj kompleks i naredim da završe do tada, a onda mi nakon tri dana poslali otkaz.

Pri tome, pola profesora još čeka nostrifikaciju i radi, a gostujućim profesorima iz zemalja okruženja to niko i ne traži. Prava istina je da mi je i na BLC-u i na Prometeju otkazana saradnja prvo zato da se osnivači i rukovodstvo dodvore Miloradu Dodiku, a onaj ključni razlog je što nisam pristala da, kao i oni, samo upisujem ocjene, ne dolazim na predavanja i primam njihove cedulje sa imenima zaposlenika u sudskoj policiji, partiji, opštinama, vladi i slično i dajem prolazne ocjene. Njima panika nastane kad im, u principu najveći neradnici među studentima, dođu i zaprijete da će otići sa fakulteta ako kojim slučajem ne prođu na ispitu. Panika je ne samo zbog para, već zbog toga što bi mogli da izgube klijentelu u državnim institucijama, ono nešto vozača ili spremačica koji još nisu upisali ove, kako ih zovu, kupovne fakultete.

Ono zbog čega ste omiljeni kod ljudi u ovoj zemlji koji iole drže do vlastitog mišljenja, jeste upravo Vaša otvorenost, razboritost i razuman pristup problemima, koje su dodatno protkane vašim humorističnim opservacijama. Da li možda zbog toga upravo sada plaćate cijenu Vaše otvorene prirode?

Cijenu ja plaćam godinama. Najmanje sam u životu radila za državne institucije ili firme. I početkom 1995. godine me je SDS proglasio nepodobnom, pa godinama nisam mogla ni blizu bilo kakvih institucija ili preduzeća. Tek 2000. godine je neko uočio da ja nešto i znam. A zadnje tri godine su čisto veselje od maltretiranja, prozivki, vrijeđanja i slično, da najčešće uhvatim sebe kako pocupkujem i pjevam onu staru pesmu Gabi Novak 'On me voli na svoj način'... do posljednje kapi moje krvi.

Inače, ja zaista mislim da ove i ovakve nedotupavne bahate i pohlepne tipove na vlasti zaista treba samo humornim prezirom pozdravljati. Zašto me toliko ne vole ne samo takvi, već i oni anomni trovači sa foruma kojekakvih? Zato što ja punim imenom i prezimenom govorim i o svojoj prošlosti, i o svojoj sadašnjosti, i o svojim mišljenjima. Ne pretendujem da budem uvijek u pravu, ne govorim da znam sve, učim još uvijek i kad nešto ne znam, pitam pametnije od sebe, naravno. E, to se ne oprašta tamo gde je većina jaka samo u čoporu i kao pacovi razjedaju sve, nikada pojedinačno i uspravno ne istupaju.

Priznajem i svoje greške, i zablude, i poraze, ali ne dam da mi potcjenjuju inteligenciju. I ne lamentiram ja nad svojom sudbinom. Taman posla. Meni je dobro u mojoj koži i nikada ne bih voljela da budem u koži ovih moralnih patuljaka, niti bih mogla da uživam u imovini za koju znam da je oteta, trošim pare za koje znam da su s nečijih leđa skinute ili se luksuziram nezarađenim parama. Ja se i dalje radujem životu i dobrim ljudima.

Za vlast se ne borim jer, kao što se vidi, i pored brojnih poziva mnogih partija, nisam član nijedne, stalnog zaposlenja nemam, odbila sam mnogo ponuda da malo ućutim, a zauzvrat budem nagrađena. Ali, javno iznosim svoje mišljenje zato što, kao što rekoh, ne podnosim da mi potcjenjuju inteligenciju i da me uporno guraju da hodam na četiri noge, kad me majka priroda i Bog već dali na svijet sa normalnim mozgom i na dvije noge.

Svi se sjećamo one famozne priče o crnoj listi nepoželjnih u Republici Srpskoj, na kojoj ste bili i Vi, uz druga poznata imena civilnog i javnog sektora. Ovo je, pretpostavljam, samo jedna od stvari koju proživljavate zbog svojih otvorenih kritika. Možete li nam pojasniti zbog čega ste Vi toliko smetnja nekome u RS, šta mislite da stoji iza toga?

Da se ne vraćam u period prije 2006. godine, samo da nabrojim ove zadnje tri godine. Kad je Dragan Čavić prodao vlast Miloradu Dodiku, ponavljam prodao, jedan od uslova je bio, recimo, da ja ne smijem nigdje da budem i to je Dodik više puta isticao. Vjerujte da nisam ni pretendovala da budem negdje u vlasti, samo da me puste da radim totalno van budžetskih institucija, ali ni to nije moglo.

Dalje, ovaj šljam koji Dodik ima oko sebe ima bolesnu potrebu da mu se dokazuje i tako što će maltetirati svakog koga Dodik javno prozove. A mene je prozivao i kitio epitetima do bola! Ti sujetni tipovi poput Dodika i Čavića su očigledno osobe željne da se konačno dokažu kako su nešto, a vlast i pare koje s vlašću dolaze najjednostavniji su način u ovakvoj sredini.

Jedino što im se može reći jeste pohvala, a ne daj Bože suprostaviti drugačije mišljenje! Dalje, ako neko ne učestvuje u njihovom načinu bogaćenja, odmah mora biti izopšten. Ovakva moja nezahvalna pozicija je i počela tako što nisam dala da se potpisuje koješta ili da se izvršavaju naredbe kako se ova ili ona cifra mora odobriti ovome ili onome. Ako mi ne vjerujete, dat ću Vam sve stenograme sednica Vlade čiji sam bila član da vidite koliko puta sam rekla svojim kolegama da kad odu u zavor, neće im Čavić donijeti cigarete ili obići porodicu, te da ja neću ni za njega niti bilo koga drugog u zatvor.

Ili, naprimjer, da objašnjavam penzionerima i prosvjetarima da za njih nema para jer Ćavić hoće avion. E, jedni drugima ovo ne opraštamo – ja njima što su sve učinili da mi život unište, a oni meni što sam se drznula da odbijem da sebe i svoje kolege izložim riziku nekih krivičnih prijava ili povlačenja po blatu zbog njih. Uzimam njih dvojicu kooperanata kao primjer, ali ima ih, znamo dobro, mnogo više i tako je na svim nivoima. Ovdje je ustaljena praksa da ako te neke partije podrže u dolasku na neku funkciju, onda moraš biti slijepo poslušan i potpisivati sve što poture ispred tebe.

Nakon što ste bili ministarica za finansije u Vladi RS, niste imali značajne političke angažmane. Znači li to da ste u ovoj zemlji definitivno odustali od politike?

Potpisala sam kao pojedinac sporazum sa drugim pojedincima i malim strankama 2006. za izbore, a ostatak priče je poznat. Uglavnom, CIK nije ispoštovao odluku Ustavnog suda BiH donesenu u moju korist i sada je slučaj u Strazburu.

Kad mi neko kaže kako sam u politici, odmah okrenem đonove cipela da proverima da nisam negde ugazila. Karikiram, ali zaista su nam se partije svele na one pacove koje pomenuh maloprije. Ne mislim da se samo partijskim radom nešto u ovoj državi može mijenjati na bolje. Mislim da mreža pojedinaca i jače civilno društvo mogu da učine mnogo više, a od te ideje ne odustajem i radim na tome. Zašto bih ja bila kao ovi koji odmah uz ime partije uguraju i svoje ime ili kažu kad, kao fol, osnuju opozicionu stranku, da će to biti partija liderskog tipa, što odmah ukaže na čistog japajanca? Ovde će biti neka vrsta revolucije ili ustanka, vjerujte mi. Ne može ovo da riješi neka kvazi opozicija koja je ista kao i vlast, već samo jedna snažna energija naroda.

Čini mi se da je na Facebooku postojala grupa 'Svetlanu Cenić za premijera BiH' ili možda za visokog predstavnika. Kako vam se čini ideja da budete u samom državnom vrhu i da li biste pristali biti predsjedavajuća Vijeća ministara?

To je grupa koju je pokrenula Aida za podršku meni kao visokom predstavniku, što bi za moj slučaj bilo primjerenije da bude 'široka predstavnica' ili 'krupna predstavnica'. Prvo, poslije ovih, vlasti će se prihvatati ili apsolutni ludak ili apsolutno ludi državni patriota. Ne nacionalni, već državni. Poslije ovih će trebati srediti svašta, a daj bože i da kamen na kamenu ostane.

Naučna fantastika je već da bi mene iko predložio za neku funkciju, pa čak ni oni kojima jako odgovara to što redovno spominjem Mikicu, jer razmišljaju da ako sam kritikovala njega kada je bio najjači i najsilniji, onda ću sigurno i njih kad tad. Voljela bih da se bavim ekonomijom ove zemlje, a da ne bi skočili neki i sa vašeg foruma da pitaju šta sam ja to uradila kad sam bila na vlasti, dovoljno je da kažem da je iza mene za samo godinu dana ostalo preko 80 miliona na računu nakon svih podmirenih obaveza i dugova iz budžeta, zatim još onih više od 20 miliona za koje sam sa svojim saradnicima dokazala da je manje raspoređeno sa jedinstvenog računa, dok je godišnji rast industrijske proizvodnje bio 19,8%. I sve to pre PDV-a i prodaje telekoma.

Mislim da je ekonomija ipak ključ svih vrata zajedničkog života u BiH i normalne države. Naravno, kad bih kojim nevjerovatnim slučajem došla u poziciju da se bavim privredom ove zemlje, onda bi sjajno bilo raditi sa profesionalcima koji neće pljuvati na ruku koja ih hrani, a to su poreski obveznici i ova država.

Kad smo već kod Vijeća ministara, premijer Špirić kaže da kod nas neće biti krize. Ta ocjena valjda još stoji. Kakve su Vaše procjene, hoće li biti krize ili ne?

Stvarno, kad smo već kod Saveta ministara, ima li to? Postoji li to, osim što troši? Drugo, Špirić mijenja stavove o krizi većom brzinom nego što mijenja partije ili kola. Koliko prije nekoliko nedelja je rekao da ćemo mi bolje proći i da nas kriza neće zakačiti jer smo nerazvijeni. Što će reći, najbolje je da se kao svinje ili ovce valjamo u blatu, u zavisnosti od nacionalne pripadnosti, i tada nam je najbolje. Neki dan je rekao da smo uspješno prebrodili prvi talas krize.

Mi smo u krizi godinama, a sad ulazimo u dublju, pa onda u najdublju, do propasti koja će se desiti oko izbora, jer će tada krenuti i onaj čuveni danak u krvi. Djecu će otimati za partije, zavrtati ruku, šamarati da glasamo, a nameti će biti ogromni. Ako prije toga ovaj narod konačno ne izgubi strpljenje ili se dosjetiti šta znači samopoštovanje.

Najviše me boli što se i sada brzim mjerama može izbjeći veća kriza ili pad, ali znam da će vlast imati i dalje jednu pozu sličnu noju – njihove glave u pijesku, a naše stražnjice na vjetrometini. Jer, ako priznaju problem, morat će ga rješavati. Ovako, problema nema, svi se pravimo ludi – do posljednjeg preživelog. Jedino ako uvedemo da svako malo povećavaju sebi plate složno i jedinstveno, kao i uvijek, a da to mogu uraditi samo ako usvoje u paketu i mjere koje će neko pametan predložiti i sprovoditi. To bi možda pomoglo, pošto je neverovatno koliku efikasnost i slogu iskazuju na pitanjima vlastitih privilegija.

Kakve posljedice predviđate po domaću ekonomiju, onaj minimalni dio koji je stvoren nakon rata, s obzirom da se nikakve mjere za suzbijanje recesije nisu počele implementirati?

Realni sektor nam je u kolapsu. Ne može ovako slaba privreda izdržati ovolike parazite i povećane namete u vremenu opšte recesije. Ali, očekujem da se privrednici konačno probude i ne ljube ruke vlasti, već da konačno dignu glas i shvate da je moć u njihovim rukama. Pri tome ne mislim na one koji sjede u džepovima vlasti i omiljene su firme bez koji se ne gradi, ne hrani, ne pošumljava, ne ozelenjava, ne čitaju novine, ne voze kola i slično. Mislim na sve one koji rade, rade i rade, a vlast ih nimalo ne uvažava. Teško mi je kad vidim kako se premijerima smješkaju, odobravaju, dočekuju ih sa crvenim tepihom, a pri tome oni proizvode, a preko tepiha hodaju teški paraziti. Konačno naša bh. privreda treba da se uveže, ujedini i digne glas da su oni ti koji hrane te parazite, a ne obratno i da prisile te parazite koji se bogate drskom otimačinom da pod hitno privredu i stanovništvo rasterete dijela dažbina, a svoje apetite na vlasti maksimalno smanje.

Budžet Federacije je u rasulu, dok premijer Dodik tvrdi da će milijarda maraka koju Vlada ima na računu biti dovoljan garant za borbu protiv recesije. Mislite li da će se barem RS provući bez problema sa novcem od privatizacije telekoma?

Nema pojma da će se i RS izvući! Da je tako, potvrđuje to što su podigli dažbine privredi, što znači da fali para. Znači, oko 4% su veći doprinosi i porezi, zatim je uvedeno obavezno plaćanje doprinosa na sve vrste ugovora, kojekakva davanja na mala vrata u smislu plaćanja doregistracija, nekih komisija, zatim fiskalizacija i ko zna koje sve nebuloze. Dodik je do danas (26.03.) pominjao tu milijardu, koja nikako da se načne, a stalno se, kao, daju krediti, pa ulaže ovdje ili ondje...

Danas je rekao da na računima od privatitacije ima 560 miliona spremnih za investiranje. Sad da pitamo gdje odoše ostale pare, gdje se to vidi, gdje odoše silni prihodi od PDV-a i one pare koje ostadoše iza mog mandata? Nije se ulagalo ni u šta što će donijeti prihod, već administracija, kompleks Vlade, palata predsjednika RS, stambeni krediti i pare svojim opštinama i svojim firmama. Fazon je bio i da, kao, opština, obično gdje je vlast SNSD-a, izda obveznice koje, normalno, niko neće, a onda se pojavljuje IRB i kupuje ih. Samo da se smijem! Elem, nama ovdje prisilno turaju na oči ružičaste naočale i to će nas koštati mnogo više zato što kad sve stvari izađu na vidjelo, pa kad se bude plaćala silna šteta zbog ČEZ-a i ostalog, nadoknađivali promašaji i svih ostalih katatrofalnih poteza, spoljni dug, spoljnotrgovinski deficit koji je strašan, unutrašnji dug i odštete, tih 560 miliona je ništa. A tek od njih treba još kumova, sinova, braće i ostalih da se namiri, plus idu izbori!

Da li u ovakvim situacijama uistinu mogu uspjeti parcijalne ekonomske politike kantona, entiteta ili regija, ili bi Vijeće ministara trebao napraviti zajedno sa entitetskim vladama sveobuhvatan plan za cijelu državu?

Može li se reći da je organizam zdrav ako je sepsa na nogama, a tvrdimo da su ruke zdrave? Naravno da je potreban dogovor, jedna krovna sveobuhvatna politika, a ostalo svako u svom ataru neka rješava u skladu s tim. Ne znam niti jednu državu u svijetu koja se i poslije onog rata oporavila tako što je jedan dio zemlje radio ovako, drugi onako... Maršalov plan nije bio za svaki kvart posebno. Ali, zar nije jasno samim tim što su Centralna banka i valuta zajednički, indirektni porezi na nivou države, odnosno carinska politika? Drugo, i onaj ko bi mogao sada da nam da pare po povoljnim uslovima, hoće državu kao garanta, a ne mjesne zajednice. Međutim, skeptična sam da će ikad ova vlast sjesti da tako nešto dogovori, jer su podijelili državu na interesne sfere, najbolje zarađuje na prodaji otrova, odnosno nacional-socijalizma. Samo da vas podsjetim da je skoro Fiskalno veće zasjedalo i rečeno je da će se razmatrati mjere za ublažavanje posljedica ekonomske krize, nešto što je Špirić najavio za kraj februara u momentu kad je rekao i da krize nema. Na kraju su samo dogovorili kako da podijele pare od sukcesije, a mjera ni u tragovima!

'Nemogućnost' postizanja kompromisa izgleda kao najveći problem za lidere u BiH, posebno šestorku, ili ako hoćete trojku. Vjerujete li vi da je u ovoj zemlji dogovor zaista nemoguć?

Sad kad bi se Vi ovdje preda mnom pretvorili u šišmiša, ne biste me ubijedili da je u BiH dogovor nemoguć i da se ne može zajedno živjeti. Stvar je što se dogovor neće i što ta politička vrhuška uspješno dogovori da se ne dogovori. Interesi su više lični i klanovski, a najmanje narodni. Na ruku im idu svi oni koji uporno hoće da vide neke razlike, a neće da vide ogromne sličnosti među svima nama.

Ima onih koji tvrde da ih ovo pregovaranje podsjeća na predratno pokušaje smirivanja stanja i jednako takvu atmosferu koja je stvorena u BiH. Na šta Vama liče ova trvenja oko promjene Ustava, stavljajući na stranu činjenicu da se odvijaju po raznim kafanama i restoranima?

Ne mogu ja staviti na stranu činjenicu da mi se o državi raspravlja van institucija i po kafanama! Ali, evo neću o tome. Da nema one sile odozgo u vidu mnogo jačih svetskih snaga, pojedini naši izabrani "genijalci“ bi i zaratili samo da pokriju svoj kriminal. Pri tome, opet bi se izrodila neka nova novokomponovana "elita“ koja bi se na tuđoj krvi uzdigla, odnosno na našim tijelima. Njihova djeca bi u rezervne otadžbine, sa rezervnim pasošima u rezervne vile. Što prije većina u BiH to shvati, prije ćemo se rješiti opasnosti i straha da nas iko više može obmanuti da postoiji cilj koji je, kao, veći od života naše djece i opstanka.

Ja lično mislim da su tenzije između nacionalnih grupa u BiH zato što uporno bježimo od činjenice koliko ima malo razlika među nama, pa ih na sve načine tražimo i bježimo od toga da su mnogo veće istovjetnosti nego razlike. A kad se na to natovare ovi manipulatori takvim osjećanjima koji u ime nazovi nacional-patriotizma uzeše i dušu, onda dobijemo ovakvu BiH.

Teško je u društvu kojeg ne prate epiteti normalnog uopšte govoriti o budućnosti zemlje, ali da li Vi imate u vidu ikakve praktične modalitete za budućnost Bosne i Hercegovine, bio to njen raspad, centralizacija, kantonizacija ili bilo šta drugo?

Moja želja je prvo da svaki građanin ima jednaka prava na svakom ćošku države, te da se zaista poštuju ljudska prava i slobode, da znam da imam državu i da će me ta država zaštiti gdje god da sam. Zatim, primarno je eliminisati strah da će se država raspasti, da će neko moći da je gurne u rat i slično. Paraleno treba mnogo raditi na ekonomiji, odnosno povećanju standarda ljudi u svakom pogledu. Pitanje daljeg unutrašnjeg uređenja treba ostaviti kao proces, s tim da se smanji nepotrebna birokratija pod hitno. Ova vlast neće na tome mnogo uraditi, jer im nije u interesu. Prave neke minorne korake tek da mažu oči inostranim faktorima, a tu nema sreće.

Dajte da prvo kažemo da imamo državu, da je naša, da se pozabavimo ekonomijom i povećamo kvalitet života, da se ubrza proces sprovođenja sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, a ostalo, kao što je unutrašnje uređenje, dobro osmišljenim koracima rješavati.

Samo, za tako nešto treba i odgovorna vlast i građani koji će konačno glavi dati svrhu koja joj pripada, a to je da misli, a ne samo da klima u odobravanju svega, a onda pod pseudonimom izlijeva žuč na forumima ili u masi. Onda se ne razlikuju od ovih na vlasti koje kritikuju zbog bahatog ponašanja ili trovanja sredine. Samo udruženi građani koji će pitati za svoja prava pod punim imenom i prezimenom mogu donijeti ovoj državi neophodne promjene na bolje. Ništa ne znači izlijevanje žuči na forumima, a u javnosti ćutati i povinovati se svemu.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: