Sve više žrtava nasilja, a Sigurnoj kući u Tuzli prijeti zatvaranje

"Dali smo prijedlog izmjene. Za nas predstavlja problem što Sigurna kuća formalno-pravno nije prepoznata kao mjesto za sigurnu zaštitu žena žrtava nasilja. Borimo se protiv trenutne situacije, jer da se oformimo kao ustanova imali bi mnoga ograničenja. Ne bi mogli aplicirati na fondove, a upravljačka struktura i cijelo administrativno tijelo bi se povećalo", kazala je za Klix.ba Jasna Zečević, direktorica Udruženja Vive žene, pod čijim okriljem i djeluje Sigurna kuća u Tuzli.

Ona ističe da se usvajanjem Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti od nasilja u porodici samo pokazalo čisto nerazumijevanje od strane donosioca odluka prema pripadnicima ove populacije, odnosno prema ženama žrtvama nasilja.

"Trebalo je samo malo više vremena da pogledaju kako je to riješeno u drugim zemljama, odnosno da vide šta su do sad nevladine organizacije uradile. Mi već 15 godina vodimo borbu sa nasilnicima, žrtvama, zakonima, podizanjem svijesti kod građana, raznim treninzima, a sad kad smo priču doveli skoro do kraja izražena je nezainteresiranost prema ovom problemu", smatra Zečević.

Gdje smjestiti žrtve?

Ukoliko ne dođe do izmjena spornog člana, naša sagovornica se pita gdje će žrtve biti smještene, odnosno hoće li im biti ukazivana neophodna pomoć koja se zasniva na sveobuhvatnom programu u kojem učestvuju profesionalno obučene osobe.

"Da li naša država ima mogućnost da otvori sklonište te da ima adekvatan kadar koji bi vodio brigu o ženama i djeci. Također, da li ima i sve te realne mehanizme koji su potrebni", pita se Zečević.

Inače, u Sigurnoj kući u Tuzli godišnje bude smješteno oko 80 žena žrtava nasilja sa područja Tuzlanskog kantona.

"Mi godišnje imamo i oko 250 osoba koje dolaze na psiho-terapije zbog problema sa nasiljem. Nisu sve žrtve nasilja u porodici smještene u Sigurnu kuću, niti one to traže. Neke od njih imaju familiju u koju se smjeste, ali im ipak treba stručna pomoć", ističe naša sagovornica.

Proces boravka u Sigurnoj kući

Žrtva nasilja u porodici nakon što bude smještena u Sigurnu kuću u Tuzli, prvih sedam dana boravka prolazi kroz period stabilizacije. U tom periodu jedino može razgovarati sa stručnim osobljem ove kuće te službenim osobama Centra za socijalni rad u Tuzli i Ministarstva unutrašnjih poslova TK.

"Ona u tom periodu ima mogućnost da se stabilizira i da odluči želi li nastaviti boravak u Sigurnoj kući, ili ipak želi naći neko drugo rješenje. Ako ostane u našoj kući onda tim stručnjaka pravi terapijski plan oporavka, koji može biti individualni i grupni, ili je ipak potrebno socijalno-pravno savjetovanje ", pojašnjava Zečević.

Sigurna kuća također pruža program sveobuhvatne pomoći i za majke sa djecom.

Proces rehabilitacije okvirno traje od sedam dana do tri mjeseca, a nerijetko se desi i da je potreban dugoročniji tretman.

"Ukoliko žena dođe sa djetetom mi imamo pedagoški tim koji se posveti njemu. Često imamo i djecu koja su direktna žrtva, tako da i djeca prolaze kroz psiho-terapiju", dodaje Zečević.

Nerijetko se desi i da žene žrtve nasilja tretman odluče prekinuti, odnosno odaberu put povratka mužu.

Nakon toga, stručno osoblje Sigurne kuće pokušava stupiti u kontakt sa drugim partnerom, nakon čega se i njemu kao počinitelju nasilja pruža prolazak kroz tretman u trajanju od šest mjeseci.

Povećava se broj prijava nasilja

Direktorica Udruženja Vive žene ističe da se iz godine u godinu povećava broj prijava nasilja u porodici.

"Nasilje više nije toliko tabu tema. O njemu se priča mnogo više nego prije 15 godina i na kraju krajeva uspostavljeni su određeni mehanizmi koji pružaju zaštitu ženama žrtvama nasilja", kaže Zečević.

Na području Bosne i Hercegovine trenutno postoji devet sigurnih kuća, šest u Federaciji i tri u Republici Srpskoj. Na godišnjem nivou je za rad jedne sigurne kuće potrebno između 250.000 i 300.000 KM.