BiH
12

Sve više djece prosjaka na mostarskim ulicama

Piše: Ž. M.
Foto: Z. M./Klix.ba
Foto: Z. M./Klix.ba
Prosjačenje je nezaobilazna slika u svim gradovima Bosne i Hercegovine, a pogotovo je izražena za vrijeme turističke sezone u Mostaru.
Foto: Željko Miličević/Klix.ba
Foto: Željko Miličević/Klix.ba

Primjetno je da najčešće prose Romi, a najveće žrtve prosjačenja su djeca. Osim mostarskih Roma grad je pun prosjaka iz drugih bh. gradova, pa čak i država iz regije, posebno iz Srbije i Kosova.

Za vrijeme turističke sezone veliki broj prosjaka se nalazi na samom ulazu u staru jezgru grada, a ova neprimjerena "dobrodošlica" za turiste prikazuje još više lošu socijalnu sliku države.

Foto: Željko Miličević/Klix.ba
Foto: Željko Miličević/Klix.ba

Po zakonu je prosjačenje prekršaj. Novčane kazne kreću se od 300 do 1.200 KM, međutim rijetko se naplate. Policija u ovakvim slučajevima može napisati samo prekršajni nalog osobi koja prosi, jer nemaju zakonsku mogućnost da prosjake fizički uklone s ulice.

Iako je prijašnjih godina policija doslovce tjerala prosjake iz stare jezgre grada, očito da se policija ove godine toga pravila ne drži jer se mnoga djeca mogu vidjeti kako sjede na kaldrmi i pružaju ruku posjetiteljima Starog grada.

Očito da mostarska policija tolerira ovo prosjačenje, jer je za vrijeme turističke sezone u samom starom gradu pojačan broj policajaca u civilu, a prosjaci sjede neometano i traže milostinju. Veliko je pitanje zašto vlasti i policija ovu vrstu prosjačenja gdje se zloupotrebljavaju i iskorištavaju djeca dozvoljava.

Foto: Željko Miličević/Klix.ba
Foto: Željko Miličević/Klix.ba

Očito da nadležne vlasti ne žele ovo spriječiti ili se ne žele baviti ovom problematikom. Ako se može nadgledati radno vrijeme ugostiteljskih objekata, zašto se barem onda na prilazima i na samim turističkim lokacijama ne mogu ukloniti djeca prosjaci jer se i samim prosjačenjem zarađuje ogroman novac koji nažalost ide samo određenim pojedincima u tom lancu organiziranog prosjačenja.

Ovo je ujedno i poraz ovdašnje socijalne politike i brige o djeci same državne vlasti i mnogih nevladinih organizacija kojima su puna usta o zaštiti djece i dječijih prava, a svake godine ih je sve više na bh. ulicama tražeći milostinju i zarađujući novac za određeni broj pojedinaca koji se na ovome biznisu bogate.