BiH
34

Sve više djece i adolescenata se obraća ljekarima zbog traumatskih iskustava i depresivnosti

Piše: E. Mehić
Foto: Ilustracija
Foto: Ilustracija
U posljednje vrijeme ozbiljan problem u društvu prestavlja sve više maloljetnika koji se odlučuju na pokušaj samoubistva ili čak ostvare svoje namjere, a u razgovoru za Klix.ba neuropsihijatar Centra za mentalno zdravlje Zenica Edin Bjelošević govorio je o problemima s kojima se susreću maloljetnici prije nego se odluče na taj čin.

Bjelošević radi u timu za djecu i adolescente Centra za mentalno zdravlje Doma zdravlja Zenica u čijim je izvještajima u proteklom periodu evidentirano nekoliko slučajeva pokušaja samoubistva kod maloljetnika/ca, ali u Centar se obratio veoma mali broj njih da zatraže profesionalnu pomoć.

"Uglavnom su to maloljetnici od 16 ili 17 godina, dakle u periodu adolescencije. Maloljetnici koji su pokušali izvršiti samoubistvo, a javili su se u CMZ Zenica su uglavnom iz potpunih porodica, ali djelimično disfunkcionalnih, gdje roditelji pretjerano konzumiraju alkohol, gdje postoje socijalna zapuštenost i neadekvatni roditeljski odgojni stilovi", kazao je Bjelošević za Klix.ba.

Porodično okruženje, materijalne prilike, školsko okruženje, mreža socijalne podrške i zdravstvene prilike imaju važnu ulogu kod djeteta kako bi se izborilo sa krizama kroz koje prolazi tokom odrastanja.

"Tokom svog razvoja dijete prolazi kroz niz razvojnih faza praćenih različitim krizama: ulazak u pubertet, osjetljivo razdoblje adolescencije, promjene sredine- osnovna i srednja škola i mnoge druge, koje su normalne u životu svakog djeteta. Međutim više je faktora od kojih zavisi kako će dijete razriješiti krizu u kojoj se nalazi. Pozitivno razrješenje krize vodi normalnom razvoju emocionalno zrele ličnosti, dok negativno razrješenje može voditi razvoju niza disfunkcionalnih obrazaca ponašanja, poremećaja emocionalnog funkcionisanja te poremećaja ličnosti. Osim gore navedenih kriza, koje su sastavni dio života svakog čovjeka, važnu ulogu imaju porodično okruženje, materijalne prilike, školsko okruženje, mreža socijalne podrške, zdravstvene prilike...", dodaje Bjelošević.

Na pitanje, da li se poduzimaju neke mjere prema roditeljima i djetetu nakon pokušaja samoubistva djeteta, Bjelošević je kazao kako i roditelji prolaze kroz psihotretmane, kao i dijete s kojim radi cijeli tim stručnjaka koji sačinjavaju neuropsihijatar, psiholog, socijalni pedagog, socijalni radnik, okupacioni terapeut i medicinska sestra.

Bjelošević je još kazao kako je tretman kroz koji prolazi dijete nakon dolaska u Centar za mentalno zdravlje Zenica standardan te da podrazumijeva prvo prijem i evidenciju važnijih podataka, pregled sa specijalistom neuropsihijatrije koji potom u tretman uključuje psihologe kroz psihotestiranja, savjetovanja i psihoterapije.

"Po potrebi u tretman se uključuju socijalni radnik i okupacioni terapeut. Vrlo je individualno na koji način maloljetnik/ca nakon pokušaja samoubistva reaguju prilikom inicijalnog intervjua, od nekomunikativnosti i 'zatvorenosti' do potpuno otvorene i 'slobodne' komunikacije. Dominantno osjećanje kod većine je kajanje zbog učinjenog i verbaliziranje da takvo nešto ne bi ponovili, a pozitivno reaguju i na psihotretman", izjavio je Bjelošević te dodao da vremensko trajanje rada s maloljetnicima/cama ovisi o individualnim potrebama i kapacitetima djeteta za psihoterapijski tretman, a nakon pokušaja samoubistva dijete se ne šalje na Odjel psihijatrije Kantonalne bolnice Zenica.

Naš sagovornik je još kazao da ne može reći da li je broj maloljetnika koji dođu sa ovim "problemom" u CZMZ u porastu ili opadanju. Međutim, sve više djece i adolescenata dolazi u CZMZ zbog širokog spektra problema, među kojima su najčešći poremećaji ponašanja i prilagodbe, reakcije na traumatska iskustva te anksiozni i depresivni poremećaji. Upravo ovi poremećaji, ukoliko se na vrijeme ne djeluje, dovode do najtežih situacija maloljetnika koji se opredjeljuju na pokušaj samoubistva.

"Na nivou primarne zaštite mentalnog zdravlja, najvažnija je edukacija javnosti i zajednice, antistigma programi i socijalne akcije uz aktivno učešće društva", dodaje Bjelošević.

Međutim, i kada prođu kroz Centar za mentalno zdravlje i uspješno prebrode krize, pod utjecajem vršnjaka, zbog stigmatiziranja, veoma teško se uspijevaju sami vratiti u uobičajene tokove života.

"Važnu ulogu u borbi sa stigmom imaju mediji, printani, elektronski, radio i televizija, koji mogu utjecati na cjelokupno društvo, formiranje i mijenjanje stavova. Da bismo se borili sa stigmom potrebno je utjecati na društvo, a ne samo na pojednica. Pored toga, značajne su edukacije u okviru škola, kako djece tako i stručnjaka u radu sa djecom. Kampanjama koje se provode, a vezane su za ovu temu, neophodna je podrška medija da bi ostvarile cilj zbog kojeg su pokrenute", zaključio je naš sagovornik.