{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


INTERVJU
/
Susanne Prahl: Zašto ne ujedinimo napore za svoju djecu kao za papu?

5.6.2015. u 20:57
526
Susanne Prahl: Zašto ne ujedinimo napore za svoju djecu kao za papu?
526
Susanne Prahl je u najkraćem superžena. Neumorna, inspirativna i borbena direktorica Kid's Festivala već 12 godina se bori da okupi djecu iz svih dijelova BiH, omogući im upoznavanje, druženje, učenje i zabavu i sve to bez ikakve pomoći vrle nam države. U intervjuu za Klix.ba uz dozu razočarenja, valove ushićenja i mnoštvo nade govori o prošlosti i perspektivi uoči 12. Kid's Festivala koji počinje sljedeće sedmice.
Susanne Prahl (Foto: Davorin Sekulić/Klix.ba)
Susanne Prahl (Foto: Davorin Sekulić/Klix.ba)


Susanne, kažite nam prije svega kako ste se našli u avanturi zvanoj Kid's Festival?

Dok sam radila u Parizu u dječijem programu na televiziji uvijek sam bila nezadovoljna što je, recimo, budžet programa za odrasle 10 ili 20 puta veći u odnosu na dječiji. Ta diskriminacija je prisutna i u Njemačkoj, gdje sam rođena, a i u Bosni i Hercegovini.

Uvijek sam se trudila da radim u korist djece jer mislim da je veoma važno ulagati u budućnost, s obzirom na to da će današnja djeca sutra voditi ovaj svijet i kad ja budem stara ne želim da naš svijet bude grozan i glup, već da ga vode divni ljudi koje sam i ja inspirisala da učine svijet boljim i koje od rođenja treba smatrati važnim političkim faktorom. To je glavni fokus mog rada.

U Sarajevo ste došli još 1994. godine kao producentica na filmu "Bosna" Bernard-Henrija Lévyja i ostali. Prvi Kid's Festival pokrenuli ste deset godina kasnije. Kako je tekla ta priča?

Umjetnici su izradili sjajan grafit u povodu 12. Kid's Festivala (Foto: Davorin Sekulić/Klix.ba)
Umjetnici su izradili sjajan grafit u povodu 12. Kid's Festivala (Foto: Davorin Sekulić/Klix.ba)


Kad sam došla u Sarajevo radila sam na RTV BiH i cilj mi je bio da gledaocima osiguram dobar TV program, sa manje ratnih tema, a više dobrih filmova i dječijeg programa. Zahvaljujući dobroj saradnji sa Francuskom i Njemačkom pronalazila sam dobar program i za odrasle i za djecu. Nakon rata shvatila sam da je zemlja zapala u etničke podjele, još veće nego u ratu. Poznajući djecu shvatila sam da odrasli ne razumiju u dovoljnoj mjeri da djecu ne možete prevariti. Kada o nekome govorite sa predrasudama, djetetu koje upozna tu osobu etiketiranu kao lošu treba manje od tri sekunde da shvati kako je vaša priča sasvim pogrešna.

Stoga, kad govorimo o Kid's Festivalu, on je društveni, humani, kulturni, ali prije svega politički projekt. Okupljamo desetine hiljada djece sa svih strana i iz svih grupa i učimo ih da je u ovom velikom svijetu većina ljudi dobra ako živi u dobrim uslovima.

Prije 12 godina, kada sam pokrenula ovaj projekt, govorili su mi da je to nemoguća misija, utopija, besmislica, savjetovali mi da odem psihijatru...


Ipak, istrajali ste i danas stojite iza projekta koji je prepoznatljiv i van granica naše zemlje?

Veoma sam sretna što je moja ideja "Woodstocka za djecu" zaživjela, te danas roditelji ne mogu odoljeti da ne dovedu svoju djecu na jedan ovako šaren, veseo, blistav i magičan događaj. Kid's Festival je uspješan, najveći omladinski projekt u regionu koji je veoma kompleksan jer 15 partnerskih organizacija ima svoje posebno mjesto u ovim puzzlama. Ta sinergija je veoma važna jer su, prema mom mišljenju, organizatori jednako važni kao i učesnici.

Susanne pokazuje: Ovo sam ja (Foto: Davorin Sekulić/Klix.ba)
Susanne pokazuje: Ovo sam ja (Foto: Davorin Sekulić/Klix.ba)


Hiljadu ljudi u pojedinim trenucima radi na organizaciji, od vojnika, policije, osiguranja, škola, ljudi koje ne vidite na mjestu događaja, ali su obavili svoj dio posla pripremajući djecu.

To je njihov festival. Ovdje su svi oni dio showa. Mi dajemo okvir, a učesnici, djeca i roditelji ga boje svojim bojama.

Djeca su Vaša inspiracija, a ko je bio najveća podrška?

NATO je bio prvi koji nas je podržao finansijski. Velika podrška nam je svih ovih 12 godina i međunarodna zajednica, civilno društvo Bosne i Hercegovine, škole, majke i očevi... Tu su i drugi naši partneri, među kojima moram izdvojiti Raiffeisen banku kao najvjernijeg.

A institucije?

Podrška institucija ravna je nuli.

Kid's Festival okuplja ljude iz svih gradova BiH, svi su sretni i veseli i uz konkretnu podršku države, a ne samo onu deklarativnu, ovaj događaj bi mogao pozicionirati zemlju kao svjetionik na karti regiona, pa i cijelog svijeta.


Da je gradonačelnik Sarajeva stao iza nas, da je barem jednom rekao: "Ovo je moj prioritet", sve bi bilo drugačije. Sve i da događaj traje jedan dan ako treba, da se tog dana obustavi saobraćaj, kao za papu, da gradonačelnik uputi pisma svim ministrima, ujedini ih, tada bi ovo postalo svjetski događaj, ali to se neće desiti, barem ne u toku mog života.

Mjesto za logo gradske uprave na plakatu još uvijek je prazno (Foto: Davorin Sekulić/Klix.ba)
Mjesto za logo gradske uprave na plakatu još uvijek je prazno (Foto: Davorin Sekulić/Klix.ba)


Tužni smo jer ni grad ni bilo koja državna institucija već 12 godina nemaju sluha za jedan ovako kompleksan, nekomercijalan i dugotrajan festival kakav sigurno ne postoji u regionu. Recite mi na koji dječiji događaj u svijetu dolazi po 10 ambasadora? Mislim ni na jedan.

A takvo nepriznavanje vlasti je sramotno i ja sam tužna što moji voljeni, vrijedni, briljantni, motivisani, divni, talentovani, inteligentni, inventivni Bosanci i Hercegovci žive u zemlji u kojoj vlada radi sve što može da uništi svaku nadu u uspjeh.


Je li nedavni sastanak sa predsjedavajućim Predsjedništva BiH imalo promijenio Vaše mišljenje?

Uoči 12. izdanja Kid's Festivala imali smo jedan iznenađujuće pozitivan sastanak sa predsjedavajućim Predsjedništva BiH Mladenom Ivanićem, koji je obećao da će doći na festival ako bude u zemlji i ja se nadam da hoće. Od njega sam tražila da nam pomogne pri aplikaciji za UNESCO, što je naš glavni cilj i mnogo nam je pomogao. Uradio je upravo ono što smo od njega tražili i ja sam veoma sretna zbog toga.

Još jedno divno iznenađenje bio je naš jednodnevni festival u Banjoj Luci koji je u potpunosti organizovalo gradsko vijeće tog grada. Nakon ovakvog odnosa u Sarajevu, gdje ne možete doći ni do sastanka sa gradonačelnikom, bilo je pravo osvježenje doći u Banju Luku, a potom i u Sidi Bou Said u Tunisu.

Otkud Kid's Festival u Tunisu?

Nakon našeg predstavljanja projekta u Kartagi gradonačelnik Sidi Bou Saida nas je pozvao da dođemo i organizujemo festival i kod njih. Kad smo se sreli na zvaničnom sastanku rekla sam mu: "Znam da nemate mnogo novca, mi nemamo nimalo, ali ćemo pokušati provesti projekt na bazi sinergije. Potrebno je da nevladine organizacije i vlada sarađuju. Ja sam stranac i neutralna osoba koja će vam u tome pomoći".

Od glavobolje do sreće (Foto: Davorin Sekulić/Klix.ba)
Od glavobolje do sreće (Foto: Davorin Sekulić/Klix.ba)


Gradonačelnik je tako postao član organizacionog tima, bio nam je na raspolaganju u svemu, mogli smo ga nazvati i u ponoć i u šest ujutro ako je potrebno, 20 puta je hodao s nama ulicama kojima su trebala prolaziti djeca kako bi osigurao da sve bude uredu te pokušao postići dogovore sa vlasnicima obližnjih objekata... To je partnerstvo. Ovdje ljudi samo pričaju o novcu, i ne slušaju me.

Ipak, dolazi nova generacija političara i ja se nadam da neće biti korumpirani i da će prekinuti ovaj ustaljeni i neprihvatljivi način vođenja države koji traje već 20 godina i izaziva strašnu kolektivnu frustraciju kod ljudi.

Zašto ste baš Tunis izabrali kao mjesto internacionalnog širenja platforme?

Tunis je jedina zemlja arapskog područja koja je izvela pravu revoluciju, a da ona nije završila u krvi. Bilo im je teško, što je razumljivo, jer se demokratija ne uči preko noći i jasno je da stvari idu sporo, ali oni su naučili lekciju, uveli demokratske izbore, izjednačili prava muškaraca i žena ustavom i proveli brojne druge reforme. S obzirom na to da ja dolazim iz Njemačke, gdje je rušenjem Berlinskog zida provedena svojevrsna revolucija bez krvi, mislim da naše zemlje to imaju zajedničko.

Kid's Festival je u Tunis stigao zahvaljujući ministru kulture te zemlje koji je ovdje dolazio i otkrio festival te poželio da on bude organizovan i kod njih. Osim njega zaslužan je i italijanski ambasador u Tunisu.

U toj zemlji upoznala sam nevjerovatne ljude koji su nam davali mnoge stvari besplatno, od smještaja do hrane, samo zato što radimo korisnu stvar za djecu. Oni tako cijene tvoj trud, a takvo nešto svih ovih godina u Sarajevu nikad nisam doživjela. Ovdje se stranci smatraju bogatašima, zlatnim kokama, i ne shvata se da se i mi jednako moramo boriti za život.

Neumorna Susanne je simbol dječijeg aktivizma u BiH (Foto: Davorin Sekulić/Klix.ba)
Neumorna Susanne je simbol dječijeg aktivizma u BiH (Foto: Davorin Sekulić/Klix.ba)


Za sav rad u Tunisu nisam uzela ni novčića, samo sam željela da moj projekt zaživi i tamo. Sada nakon tog uspjeha mogu reći da sam spremna otići bilo gdje. Stekla sam toliko prijatelja i proživjela tako pozitivno iskustvo da nema tog novca na svijetu koji bi mogao platiti sreću koju sam osjetila kad smo otvorili Kid's Festival u Tunisu.

Postoji li mogućnost da Kid's Festival zauvijek odseli iz BiH?

300 dana godišnje sama sebi govorim da bih se trebala prestati baviti ovim. Istina je da djeca veoma vole naš festival, ali odrasli, svi oni bogati vlasnici kompanija koji voze bijesne aute i lijepo se odijevaju, ne izdvajaju ni marku za društveno odgovorne projekte u svojoj zemlji.

Na konferenciji u Berlinu, gdje sam govorila o našem festivalu, srela sam jednog nigerijskog biznismena koji je postao veliki fan festivala. Situacija u njegovoj zemlji u tom trenutku bila je veoma problematična, ali čim je izabran novi predsjednik, on me nazvao i rekao da će uskoro zaživjeti demokratija i da je on, kao biznismen koji ima novca, spreman da ga uloži u događaje koji će ujediniti zemlju, a Kid's Festival vidi kao jedan od njih. To je inteligentan način gledanja na stvari.

Djeca imaju političku ulogu u tom ujedinjenju. S jedne strane dajemo im fantastičan događaj koji će pamtiti zauvijek, a na drugoj strani ona svoju sreću šire, razgovaraju sa svojim roditeljima i tako postepeno iskorjenjuju mržnju.

Na konferenciji za medije najavljen je i festival u Sofiji, u Bugarskoj?

Sofija je sasvim druga priča, istina, proistekla iz dešavanja u Tunisu. Moj prijatelj iz Pariza, koji radi u Bugarskoj, pozvao nas je u Sofiju da organizujemo jednodnevno druženje u filmskom studiju NuBoyana u kojem radi. Sve smo dobili besplatno, cijelu infrastrukturu, kostime, logistiku, čak i osoblje, a ne kao ovdje gdje plaćamo dvoranu.

Vlasnik studija pristao je čim je čuo šta želimo. Njemu ne treba nikakva promocija jer je njegov studio uvijek zauzet, ali on želi da mnoštvo vesele djece dođe i iskusi nešto nevjerovatno. Imat ćemo kulise antičkog Rima u studiju veličine kao pet stadiona Koševo i vodiče koji će djecu provoditi kroz različite ere. Bit će to most od historije do budućnosti.

Ništa bez Rafe žirafe (Foto: Davorin Sekulić/Klix.ba)
Ništa bez Rafe žirafe (Foto: Davorin Sekulić/Klix.ba)


Rekli ste da u Sarajevu plaćate iznajmljivanje dvorane. Šta je sa volonterima? Koliko su mladi ljudi kod nas danas spremni volontirati?

To je sjajno pitanje jer je odgovor jednako sjajan. Kad smo počinjali sa festivalom, brojna djeca su hodala za mnom i ostatkom ekipe pitajući kako mogu pomoći. To je bilo predivno i mi na prvu nismo znali šta da im damo. Tada je bio popularan film "Bodyguard" i ja sam smislila ideju da oni budu naši bodyguardi. Na kraju smo oformili dječiju brigadu, dali im majice, akreditacije i zadatke. To je bilo veoma uspješno, svidjelo im se, voljeli su disciplinu. Uveli smo pravila o pranju ruku, nepsovanju, zabrani pušenje... Za one koji nisu poštovali pravila uslijedila bi kazna u vidu isključivanja iz te prestižne grupe. Osim toga, svake godine angažujemo hostese putem studentskih servisa (ove godine zbog nedostatka novca samo njih 25), ali i odrasle volontere, tako da smo veoma zadovoljni.

Osim toga, mnogima je Kid's Festival postao dio CV-a jer imamo reputaciju dobro organizovanog događaja.

Preseljenje festivala u Skenderiju sigurno će dovesti više djece. Kakve su još prednosti ovog prostora?

Preseljenjem u Skenderiju nije nam cilj imati više posjetilaca, jer će njih sigurno biti mnogo. Orijentisani smo na drugi koncept. Dosad nam je cilj bio okupljati djecu iz svih krajeva zemlje, a sada želimo normalizaciju odnosa i iz centra grada imamo urbanu poruku: "Budućnost kakvu želim". Djeci ćemo dati priliku da kažu šta žele i tu listu želja ćemo poslati svim ljudima, pa i političarima. Djeca žele mir, nasmijane ljude, manje zla, čistu zemlju, toleranciju, lijep dom, dobre odnose svojih roditelja, ukusnu hranu... Mislim da na njihovim listama želja nećemo pronaći ono što danas vidimo, a to su prljava zemlja, sasvim korumpirana, neprijateljska lica ljudi koji imaju previše briga... Mislim da bismo trebali više pažnje posvetiti njihovim željama i učiniti šta možemo da ih ispunimo jer djeca imaju snagu koja može pomoći u pritiscima kako bi stvari krenule u onom pravcu u kojem i većina njihovih roditelja želi da krenu.

Inspirativna i vrijedna žena (Foto: Davorin Sekulić/Klix.ba)
Inspirativna i vrijedna žena (Foto: Davorin Sekulić/Klix.ba)


Izabrat ćete i dječije ambasadore mira?

Ambasadori mira bit će izabrani u toku festivala i to u okviru projekta Dijalog za budućnost. Jedan ambasador će biti iz izabran među djecom u "inkluzivnom kutku", drugi će biti volonter, trećeg će izabrati francuski institut na osnovu najbolje fotoporuke, a četvrti će biti dijete koje nas je oduševilo. Svake godine se pojave djeca koja kažu ili učine nešto što nas iznenadi.

Svaki dječiji ambasador imat će patrona, jedan će biti David Barth, drugi francuski ambasador, poslali smo pismo Mladenu Ivaniću da bude jedan od njih, a četvrti će biti direktor Raiffeisen banke, našeg vjernog prijatelja sve ove godine, bez kojeg festival vjerovatno ne bi ni postojao.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: