"Oni koji su se htjeli vratiti, oni su se i vratili, a ostali su se snašli na trenutnom mjestu prebivališta i nemaju namjere da se vraćaju. Postoji veoma mali broj koji bi se vratio, ali nema mogućnosti da to i učini, bilo da se radi zbog devastiranih objekata ili zbog straha za vlastitu bezbjednost", kaže Suljkanović.
Smatra da je neminovno uraditi ono što predviđa aneks 7. Dejtonskog mirovnog sporazuma, a to je povrat svih u svoja predratna ognjišta.
"Ali, zar nije do sada isuviše novca potrošeno za ljude koji žive u inostranstvu i kojima su sada obnovljene "vikendice" jer su pod čudnim okolnostima imali prioritet u odnosu na stvarne povratnike", ističe Suljkanović.
Njegovo je opredjeljenje da se stvori dobar ambijent za održiv povratak na cijelom prostoru BiH i da ljudima koji su uspješni biznismeni, a prijeratni su stanovnici povratničkih sredina, ponude razne povlastice ili određena bespovratna sredstva ako ulažu u svoj kapital u cilju organizovanja proizvodnje koja bi zapošljavala određeni broj ljudi.