Svjedočeći pred Haškim tribunalom, Mile Ujić i Vidomir Banduka negirali su da su u Rogatici i Hadžićima srpske snage na silu pritvarale u improvizirane logore i zlostavljale, a zatim masovno protjerale nesrpsko stanovništvo.
Ujić, bivši predsjednik općinske vlade u Rogatici i načelnik Štaba Rogatičke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), rekao je da su bošnjački predstavnici odbili mirovne prijedloge Srba. Po Ujićevom svjedočenju, Rogatica je, potom, postala “uporište muslimanskih ekstremista”, prenio je Birn Justice Report.
Kao uzrok za početak rata u Rogatici, Ujić je naveo ubistvo jednog Srbina u maju 1992. godine i odbijanje bošnjačke strane da preda njegovo tijelo. Srpska teritorijalna odbrana preduzela je akciju “nasilnog probijanja koridora” do tijela ubijenog, pri čemu je granatirala okolna područja, uključujući i naseljena, ali samo ona iz kojih je na nju otvarana vatra, izjavio je svjedok.
“Nije bilo ni pomisli da se muslimani protjeraju s opštine Rogatica”, rekao je Ujić i dodao da je u srednjoj školi bila “sigurna kuća” za bošnjačke civile u koju su stotine “dobrovoljno” došle.
Dok su ga unakrsno ispitivali tužioci, Ujić je potvrdio da je u martu 1992. kasniji komandant Rogatičke brigade VRS-a Rajko Kušić “nemilosrdno prijetio” da će napasti Rogaticu.
Suočen sa iskazima svjedoka Haškog tužilaštva koji su tvrdili da je u školi u Rogatici bio “logor” u koji su srpske snage nasilno pritvorile, zlostavljale i ubijale Bošnjake, Ujić je ostao pri iskazu da je to bila “sigurna kuća i za Bošnjake i za Hrvate i za Srbe”. “Niti je škola bila niti je mogla biti logor, a pogotovo ne koncentracioni logor”, kazao je Ujić.
On je priznao da je 24 Bošnjaka iz škole i logora Rasadnik u augustu 1992. bilo strijeljano, nakon što su odvedeni da rade na prvoj liniji fronta. Podvukao je, međutim, da je to bio samovoljan akt “starješine Špira” i da je žrtvama bilo “suđeno zbog krivičnih djela”.
Na opasku tužiteljice da su trojica ubijenih bili maloljetnici, a da je preživjeli Armin Baždar tada imao 15 godina, Ujić je rekao: “15 ili 150 godina, ako je neko osumnjičen, bio je privođen. Žao mi je što se Baždar tu našao i pokazalo se da nije kriv, pa je preživio, i to me raduje.”
Karadžić je optužen za progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, genocid počinjen u Srebrenici, terorisanje građana Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.
Drugi svjedok Karadžićeve Odbrane Vidomir Banduka, bivši općinski zvaničnik u Hadžićima, izjavio je da su Bošnjaci u maju 1992. napustili centar tog naselja, poslije čega je uslijedio “napad muslimanskih snaga”.
Jedini cilj pripadnika srpske teritorijalne odbrane, a zatim i VRS-a, bio je da “odbrane svoje kuće i porodice”, kazao je Banduka. Po njegovom svjedočenju, stotine bošnjačkih civila sklonile su se dobrovoljno u lokalni sportski centar da bi bili “zaštićeni”.
Nakon što su mu u unakrsnom ispitivanju predočene izjave Bošnjaka da u sportski centar nisu išli dobrovoljno, već da su ih srpske snage prisilno tamo odvele i zatvorile, Banduka je izjavio: “Doduše, to je rat - govoriti o dobrovoljnosti u ratu i miru je sasvim nešto različito. Ja tvrdim da ljudi nisu odvođeni nego da je to rađeno u dogovoru. E, sad, kako je to neko poslije gledao, to ne bih mogao komentarisati.”
Suđenje Karadžiću bit će nastavljeno u srijedu, 13. februara.
Jedna od najvećih historijskih misterija riješena: Naučnici pročitali spis star 2.000 godina
