Iako je veći dio svjedočenja bio zatvoren za javnost, tokom unakrsnog ispitivanja zaštićeni svjedok KDZ 340 ispričao je kako je svoju porodicu dan prije izbijanja sukoba, 8. aprila 1992. godine, prebacio preko Drine u Srbiju zbog velikog straha i tenzija koje su se osjećale u Zvorniku.
“Nekoliko dana prije, odnosno nakon izbijanja sukoba u Bijeljini, u gradu je zavladalo uzajamno nepovjerenje. Niti su vjerovali Srbi muslimanima, niti muslimani Srbima. Svi su sklanjali porodice preko Drine. I Srbi i muslimani”, objasnio je svjedok.
Karadžiću, bivšem predsjedniku Republike Srpske (RS) i SDS-a, pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ/ICTY) sudi se za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja u periodu od 1992. do 1995. godine.
Na teret mu se stavlja učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu, zajedno sa članovima SDS-a i kriznih štabova, te pripadnicima paravojnih jedinica, s ciljem progona nesrpskog stanovništva s područja Zvornika i drugih 19 opština u BiH.
Karadžić se tokom unakrsnog ispitivanja trudio pokazati kako su se ratni događaji pokrenuli zbog ugrožavanja srpskog stanovništva na lokalnoj razini. Prema njegovoj tezi, mobilizaciju srpskih snaga nije naredio on, nego lokalne vlasti na koje prebacuje zapovjednu odgovornost za ono što se dogodilo.
Na ovakvu Karadžićevu konstataciju, svjedok nije znao da odgovori. “To ne bih znao da vam kažem. Znam da sam se na poziv za mobilizaciju javio na poziv Kriznog štaba, a čije je to narednje bilo – to ne znam”, kazao je svjedok.
Suđenje se nastavlja u ponedjeljak, 22. augusta ove godine, iskazom novog svjedoka haškog tužilaštva, javio je BIRN.
Đurbuzović: Dogovorili smo se da obradujemo navijače, cilj je izvući Želju iz ove krize
Utjecaj duhanskog dima na odjeću i čulo okusa: Šta su otkrili Stankica Stojanović i Eldar Resić
