BiH
4

Sudbina između olovke i papira: Spremnost građana da se bore omogućila je međunarodno priznanje BiH

Piše: S. H.
Danas vjerovatno ne bismo obilježavali 24. godinu nezavisnosti BiH da građani u velikom broju nisu pokazali spremnost i odlučnost da se bore za suverenost naše zemlje. To je pokazalo vrijeme neposredno prije ali i nakon referenduma 1992. godine, smatra historičar i profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu Amir Duranović.

Koliko god da i danas postoje frakcije koje se trude omalovažiti i negirati historijsku pobjedu naroda u BiH, koji je izabrao nezavisnost, historijske činjenice nikakva relativizacija ne može pobiti. Transformaciju iz socijalističko-komunističke Jugoslavije u demokratsku BiH građani ove zemlje su veoma dobro razumjeli i savladali.

Najjače oružje koje su u tom momentu mogli iskoristiti, Bošnjaci, Srbi, Hrvati i ostali su upotrijebili. Olovka i list papira osnova su koja je za BiH značila početak jednog novog doba, u početku veoma mračnog i krvavog, ali voljom građana izabranog u nadi ka putovanju u svjetliju budućnost.

"Referendum o nezavisnosti Bosne i Hercegovine 1992. godine treba razumijevati u širem kontekstu raspada jugoslavenske federacije, ali i kolapsa komunističkog bloka u istočnoj i centralnoj Evropi. Tek u tim koordinatama je mnogo lakše razumjeti način na koji su nacionalni odnosi došli u prvi plan i šta je to moglo značiti za višenacionalne države kakva je bila Jugoslavija. Posljedično, nakon raspada Saveza komunista Jugoslavije i odluka Slovenije i Hrvatske da napuste jugoslavensku federaciju, i odluka da Bosna i Hercegovina krene istim putem ka nezavisnosti postaje mnogo razumljivija. Također, ne treba gubiti iz vida ni činjenice o nastojanju da se Jugoslavija preustroji na način koji bi odražavao politički dogovor republika, ali nemogućnost postizanja jednog takvog dogovora pokazatelj je stepena jačine homogenizacija na nacionalnoj osnovi i nastojanja da se iz te homogenizacije izvuče što je moguće veći politički kapital", objašnjava za Klix.ba Duranović.

Iako su u tadašnjem bosanskohercegovačkom parlamentu danima trajali razgovori s ciljem jedinstvenog pogleda na budućnost Bosne i Hercegovine, evidentno nepostojanje želje da se realizira ideja dogovora o zajedničkoj budućnosti nužno je vodila konceptu konfrontacije i sukoba.

"Ipak, spremnost građana Bosne i Hercegovine da podrže ideju nezavisnosti Bosne i Hercegovine i da jednu takvu ideju postojano brane omogućila je proglašenje nezavisnosti i međunarodno priznanje Bosne i Hercegovine što je uslijedilo u mjesecima nakon referenduma. Letimičan pogled u medijske naslove iz tadašnjeg vremena pokazuje s jedne strane, visok stepen političke mobilizacije i spremnosti da se podrži ideja nezavisne i suverene Bosne i Hercegovine, ali i prijetnji Bosni i Hercegovini, odnosno njenoj nezavisnosti i suverenosti", ističe Duranović.

I mada je BiH danas na putu nekih novih političkih izazova i savremenih težnji, podijeljeni stavovi i nerazumijevanje određenih aktera da je sudbinu BiH početkom 1990-tih godina odredila demokratska volja njenih građana, koja je značila nezavisnost, još uvijek nas drži u okovima prošlosti. Ali, vrijednosti koje su u temeljima ove države zacrtani jasan su motiv i putokaz da se vrijedi boriti na putu jačanja suvereniteta BiH.

"Iako je od referenduma i proglašenja nezavisnosti prošlo mnogo godina, mišljenja i sjećanja su i dalje podijeljena, ali je to, uostalom kao mnogo toga u prošlosti, pitanje koje je moguće prevazići. Svjedoci smo da u Bosni i Hercegovini i danas traju diskusije o definiranju osnovnih političkih pojmova, obliku uređenja države i podjele vlasti, ali to ne treba obeshrabriti sve one koji mogu doprinijeti napretku života građana Bosne i Hercegovine jer postoje ideali za koje vrijedi raditi", zaključuje Duranović.