{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Strah svjedoka i priče o ubistvima

B
13.12.2007. u 12:02
0
0
Strah svjedoka i priče o ubistvima
0
Strah svjedoka i priče o ubistvima
Suđenje četvorici bivših pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS) optuženih za ubistva Bošnjaka nakon pada Srebrenice, počelo je 20. aprila ove godine. U više od pola godine suđenja, svjedoci Tužilaštva BiH govorili su o svojim sjećanjima na događaje od 13. i 14. jula u Bratuncu i Orahovcu, gdje su ubijani civili koji su uspjeli pobjeći iz Srebrenice.
Nemali broj svjedoka bili su, kao i optuženi, pripadnici Vojne policije Bratunačke lake pješadijske brigade VRS-a. Neki od njih su u sudnici mijenjali iskaz tvrdeći da su pod pritiskom. Neki su identifikovali optužene uz tvrdnje da su baš oni učestvovali u ubistvima civila u julu 1995. godine. Državno tužilaštvo je od sredine maja do 29. novembra saslušalo 15 svjedoka, te uložilo niz materijalnih dokaza. Tužilac Kwai Hong Ip je za kraj januara najavio saslušanje još jednog svjedoka.

Zdravko Božić, Mladen Blagojević, Željko Zarić i Zoran Živanović su optuženi da su 13. i 14. jula 1995. godine, “dok su stražarili u i oko zgrade Osnovne škole ‘Vuk Karadžić’ u Bratuncu”, maltretirali zatočenike, pucali po školi i ubili nekoliko osoba. U školi u Bratuncu bilo je zatvoreno između 2.000 i 3.000 Bošnjaka.

Preživjeli su u koloni sprovedeni u školu u selu Orahovac, općina Zvornik, gdje su bili izloženi daljnjem maltretiranju i ubistvima, u čemu su također učestvovali optuženi. Neki od svjedoka koji su i sami učestvovali u pratnji ove kolone, rekli su da su neki pripadnici Vojne policije bili u uniformama i vozilima UNPROFOR-a.

Tužilaštvo je saslušalo i Mevludina Orića, koji je preživio strijeljanje u Orahovcu. “Vojnici su nam stavili poveze na oči i kamionima nas prevezli do jedne livade. Predali su nas nekome i čuo sam rafal. Znam samo da sam pao na zemlju, a po meni moj amidžić”, prisjetio se Orić, koji je nakon ovog događaja sedam dana pješačio da bi došao do “slobodne teritorije”. Svjedoci Tužilaštva nisu imali ujednačene odgovore o učešću četvorice optuženih u zločinu u Bratuncu. Tako je svjedok Milovan Đokić kazao da su Blagojević, Zarić i Živanović bili ispred škole u Bratuncu 13. jula 1995. godine, ali to nije mogao tvrditi za Božića. Svjedok Milan Babić je rekao da su svu četvorica bila u dvorištu, ali je rekao “nisam vidio da je su izvršili ikakve nasilne radnje”.

Zaštićeni svjedok PW1 je sa sigurnošću, ali i strahom, rekao da su bili u dvorištu i počinili zločin koji im se stavlja na teret. Za Blagojevića je PW1 rekao da je pucao iz browinga montiranog na pincgaueru ispred škole, što se navodi i u optužnici. Da je Blagojević pucao rekao je i zaštićeni svjedok PW3. “Zaspao sam u pincgaueru. Probudio me jak rafal. Blagojević je kazao da je pucao jer su zarobljeni psovali srpsku majku. Rekao sam mu da više ne puca, i nije to radio”, kazao je PW3, istaknuvši da “ne zna da li je taj rafal nekoga ubio”.

Svjedoci PW1 i PW4 su pričali o pratnji generala, danas haškog optuženika, Ratka Mladića na putu od Srebrenice do Han-Pijeska, u kojoj su bili i optuženi. O istom je pričao i Slobodan Mijatović, koji se prisjetio kako se Mladić obratio pripadnicima zvorničke policije, jedinice “Vukovi sa Drine” u mjestu Sućeska, te da im je rekao da ne žure i da “pametno rade to što rade jer im je svijet dao dovoljno vremena”. Dvojica zaštićenih svjedoka, PW1 i PW4, tražili su i posebne zaštitne mjere kako bi ispričali svoju verziju događaja u Bratuncu i Orahovcu u julu 1995. godine. PW1 je svoj zahtjev pravdao strahom zbog prijetnji koje je dobijao. “Od tužioca sam usmeno tražio da mi dodijeli imunitet jer sam već dobivao prijetnje”, rekao je PW1. PW4 je u sudnici promijenio iskaz u odnosu na onaj dat tokom istrage.

Pričajući o odvajanju muškaraca i žena u Potočarima, ovaj svjedok je u sudnici rekao da je pri razdvajanju bilo “deset ili petnaest pripadnika Vojne policije”, ali da se ne sjeća njihovih imena.

U ranijim izjavama je nabrojao nekoliko imena, među kojima je spomenuo i Željka Zarića. Tužilac je od svjedoka tražio da objasni razlike u svojim iskazima, na što je on odgovorio da “nije siguran da je ono što je rekao istražiteljima i tužitelju istina”.
“Kad dajem izjavu, u strahu sam, uplašim se i ispričam nešto što nije istina”, kazao je PW4.

Prema iskazu Desimira Đukanovića, kada su preživjeli zatvorenici odvedeni iz Bratunca, on je “zajedno sa grupom civila” skupljao tijela ubijenih u školi. Ispred škole, pojasnio je svjedok, bio je parkiran traktor na koji su stavljali tijela prethodno ih ubacivši u plave vreće. Traktor je odvezen u pravcu Glogove, gdje su tijela zakopana u masovnu grobnicu. Svjedok je rekao da je oko škole i na igralištu bilo “oko sto leševa”. Suđenje je ometano štrajkom glađu optuženih, u koji su stupili čak dva puta, pridruživši se ostalim optuženicima koji su tako protestovali jer im se sudi po Krivičnom zakonu BiH, koji predviđa mnogo teže kazne nego Krivični zakon SFRJ, koji je bio na snazi u vrijeme rata.

Sva četvorica su uhapšena tokom 2006. godine, od kada se nalaze u pritvoru. Mladen Blagojević i Zdravko Božić su uhapšeni nakon što su deportovani iz SAD-a pod sumnjom da su tamošnjim imigracionim vlastima dali lažne podatke o služenju vojske u ratu u BiH. Za zločine u Bratuncu i Zvorniku, Haški tribunal je osudio Vidoja Blagojevića, komandanta Bratunačke brigade VRS-a, na 15 godina zatvora; Momira Nikolića, bivšeg načelnika za obavještajne poslove i bezbjednost Bratunačke brigade VRS-a, na 20 godina; te Dragana Jokića, nekadašnjeg načelnika inženjerije Zvorničke brigade, na devet godina zatvora.

Početak izvođenja dokaza Odbrana zakazan je za 13. decembar 2007. godine.

Piše: Erna Mačkić

Komentari (0)
Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: