{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Stevo Havreljuk: Ako su manjine blago onda to mora biti i vidljivo

S
17.12.2011. u 18:41
3
16
Stevo Havreljuk: Ako su manjine blago onda to mora biti i vidljivo
3
Prema nekim pretpostavkama u Bosni i Hercegovini trenutno ima oko 100.000 pripadnika različitih nacionalnih manjina. Među njima je najviše Roma, a zatim slijede Ukrajinci i Slovenci. O problemima ovih zajednica razgovarali smo sa Stevom Havreljukom, predsjednikom Saveza nacionalnih manjina RS, koji za Sarajevo-x.com govori o životu manjinskih zajednica, saradnji sa institucijama i svom viđenju slučaja Sejdić i Finci.
Stevo Havreljuk (Foto: G. Kec/Sarajevo-x.com)
Stevo Havreljuk (Foto: G. Kec/Sarajevo-x.com)

Koji su najveći problemi sa kojima se trenutno susreću nacionalne manjine u BiH?

Nacionalne manjine nisu izolovani dio stanovništva BiH. Svi osjetimo teškoće uslovljene svjetskom ekonomskom krizom, a u BiH smo pritisnuti i dodatnim poteškoćama neformiranja Vijeća ministara kao i nemogućnosti izmjene Ustava po pitanju uvođenja nacionalnih manjina u Ustavnu kategoriju stanovništva, odnosno brisanja diskriminatorskih odredbi kršenja ljudskih prava i sloboda iz Ustava BiH. Nacionalne manjine konstitutivnim narodima i vlasti ne mogu i ne smiju služiti kao ukras pri dokazivanju podrške i nastojanja u obezbjeđivanju i poštovanju ljudskih prava i sloboda, pogotovo onda kada im to po bilo kom osnovu zatreba.

Na koji način rješavate probleme i gdje vidite partnere za što efikasnije rješavanje problema nacionalnih manjina?

Trenutno u BiH imamo Vjeće nacionalnih manjina pri Parlamentarnoj skupštini BiH, a u RS u Vjeću naroda, Klub ostalih i Vijeće nacionalnih manjina pri Narodnoj Skupštini RS, kao i Vjeće nacionalnih manjina FBiH, ali sva ova tijela imaju samo savjetodavnu ulogu. Dakle, nemaju neku moć da bitno utječu na odluke, već je to stvar dobre volje i razumijevanja političkih partija i konstutivnih naroda. Za sada su ovo jedina tijela preko kojih se može ukazivati i prići rješavanju problematike nacionalnih manjina. Uspostavljena je dobra komunikacija i saradnja sa NSRS, Vladom i predsjednikom RS.

Da li ste zadovoljni saradnjom sa entitetskim i državnim institucijama i koliko su one spremne da se suoče sa problemima naroda koji nisu konstitutivni?

Doskoro se u BiH nije znalo, ili mi u Savezu nismo znali, gdje i kome pripadaju nacionalne manjine. Jedino poznato je bilo to da pri Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice BiH postoji Odjel za nacionalne manjine, ali o rezultatima tog Odjela nije bilo informacija izuzev o djelovanju na poboljšanju položaja Roma. Sada je tu već nešto drugačije. Isto tako, pokrenuto je pitanje nadležnosti nekog od ministarstava u Vladi RS za nacionalne manjine. Traženo je otvaranje ministarstva, sekretarijata, kancelarije ili referata nacionalnih manjina te je u Ministarstvu uprave i lokalne samouprave otvoren referat nacionalnih manjina, dakle dobili smo nadležno Ministarstvo u Vladi RS. Kako se aktivnosti nacionalnih manjina finansiraju sa različitih nivoa (lokalni, entitetski, državni) Savez je nastojao da utječe na sve te nivoe. U lokalnim zajednicama, prilikom upriličenih susreta, iz bilo kojih razloga, sa opštinskim zvaničnicima, apelovano je i traženo da se udruženja nacionalnih manjina maksimalno podrže. Što je u većini i ispoštovano.

Jesu li manjine u BiH dovoljno zastupljene u medijima i smatrate li da je neophodno da javni emiteri posvete više pažnje manjinama u svom programu?

Zakonska obaveza za javne emitere su emisije za nacionalne manjine i o njima, kao i na njihovim jezicima, ali ovdje je mnoštvo poteškoća, počev od finansijskih, kadrovskih i programskih. Povremeno izlaze novinski stupci o aktivnostima i problematici nacionalnih manjina u dnevnim novinama, ali nam je poptuno jasno da je danas svima potreban senzacijski događaj, što kod nacionalnih manjina često nije slučaj. Savez nacionalnih manjina RS je u cilju upoznavanja javnosti o aktivnostima nacionalnih manjina, ušao u izdavanje središnje stranice vikend izdanja lista Fokus. Naravno, pored toga i mnoga udruženja nacionalnih manjina izdaju svoje biltene, časopise.

Šta je za vas, kao Ukrajinca, BiH i kako gledate na trenutnu političku i ekonomsku situaciju?

Bosna i Hercegovina je za sve pripadnike bilo koje nacionalne manjine, pa i mene Ukrajinca, zemlja u kojoj se osjećaju svoji na svome i dijele sa svima u njoj dobro i zlo. Ovo je zemlja, naša druga domovina, u koju su došli naši preci prije 120-130 godina i od tada učestvujemo i dajemo svoj puni doprinos rastu, razvoju i napretku u svim sferama postojanja BiH. Iz tih razloga, trenutna politička i ekonomska složena situacija je veoma zabrinjavajuća za sve narode BiH, pogotovo za nacionalne manjine, a praksa pokazuje da svaku promjenu, posebno u negativnom kontekstu, po pravilu prvo na plećima osjete upravo oni koji uvijek moraju nešto pojašnjavati, dokazivati i opravdavati, dakle, nacionalne manjine.

Možete li nam reći da li nacionalne manjine u BiH još govore svojim jezicima i gdje?

Nacionalne manjine u BiH sačuvale su svoj maternji jezik, kulturu i običaje u prvom redu koristeći ih u okviru porodice, u vjerskim obredima i objektima te kroz rad u kulturno-umjetničkim društvima i udruženjima, ali i kroz organizovanje dodatne nastave u osnovnim školama. Mogućnost organizovanja nastave na jezicima nacionalnih manjina je i zakonska obaveza, ali u mnogo čemu organizovanje ovog obrazovanja zavisi od same nacionalne manjine, pokretanja inicijative, okupljanja i organizovanja učenika, obezbjeđivanja nastavnika, udžbenika, lociranja škole i usklađivanja programa sa školskim planom i programom. Mi u RS se možemo pohvaliti da je dodatna nastava nacionalnih manjina organizovana u školama i to talijanski u opštini Prnjavor, slovenački u Banjoj Luci, a ukrajinski u Trnu, Prijedoru i nekoliko prnjavorskih mjesta. Istovremeno, mnoga udruženja organizuju kurseve jezika u svojim prostorijama. Tako imamo kurseve makedonskog, češkog, mađarskog, talijanskog i poljskog jezika.

Foto: G. Kec/Sarajevo-x.com
Foto: G. Kec/Sarajevo-x.com

U nekim zemljama javni emiteri imaju programski sadržaj na jezicima manjina. Da li je takvo nešto moguće i u našoj zemlji?

Načelno, postoji dobra volja da se emituju sadržaji na jezicima manjina, ali tu postoji problem novca, problem nepostojanja kadrova za pripremu i realizaciju takvih programa. Ako i nađete takav kadar onda se pojavi problem novca, nema ko i iz kog budžeta da plati njegovo angažovanje. Moglo bi se vjerovatno to realizovati, ali samo na volonterskoj osnovi.

Na koji način, sa mjesta predsjednika Saveza nacionalnih manjina RS, gledate na rješavanje slučaja Sejdić i Finci? Imate li konkretne prijedloge?

Presuda Evropskog suda u Strazburu po predmetu Sejdić i Finci zbog kršenja ljudskih prava “da budu birani” je očita potvrda kršenja ljudskih prava u BiH, na šta nacionalne manjine konstantno ukazuju. Ovo je i dodatna prilika za uklanjanje diskriminatorskih odredbi u BiH. Vlasti BiH su imale razne mogućnosti i načine, kao i dovoljno vremena da iznađu i osiguraju institucionalnu zastupljenost predstavnika nacionalnih manjina na svim nivoima vlasti, od opštine do države, ali ne samo kao savjetodavnih tijela, kao što je to slučaj sada. Krenulo se u obrnutom smjeru u rješavanju pitanja zastupljenosti nacionalnih manjina u vlasti BiH. Traži se način izbora za člana Predsjedništva BiH iz reda nacionalnih manjina, najveće funkcije u državi, a nacionalne manjine nisu zastupljene gotovo ni u jednoj nižoj strukturi vlasti. Manjine nemaju svoje predstavnike u kantonima, entitetima, distriktu i državi, izuzev od posljednjih lokalnih izbora u opštinama. Valjda je prirodnije i logično da se nacionalne manjine prvo uvedu u kantonalne vlasti, entitetske skupštine, Državni parlament pa na kraju i da budu birani za člana Predsjedništva BiH. U cilju razrješenja ovog pitanja i svog doprinosa u unapređenju Ustava BiH po pitanjima nacionalnih manjina , Savez nacionalnih manjina RS je u saradnji sa entitetskim Vijećima i Vijećem nacionalnih manjina Parlamenta BiH dao svoj prijedlog. Neophodno je odrednicu "ostali" zamijeniti nabrajanjem nacionalnih manjina koje su Zakonom o zaštiti prava pripadnika nacionalnih manjina priznati u BiH. Broj delegata u Domu naroda sa sadašnjih 15 povećati na 17 ili 19 i to istinskim predstavnicima nacionalnih manjina, 1 ili 2 iz RS i isto toliko iz FBIH. Član Predsjedništva iz reda nacionalnih manjina nije neophodan, ali ukoliko ima volje i mogućnosti da se i to riješi nemam ništa protiv.

Nekoliko puta ste birani za predsjednika Ukrajinskog društva u Banjoj Luci. Kako danas žive Ukrajinci u BiH i kako drugi gledaju na vas?

Ukrajinci koji žive na ovim prostorima su sastavni dio BiH i imaju iste poteškoće i radosti kao i svi stanovnici ove države, dakle, ni po čemu se ne razlikuju izuzev što imaju dodatnu potrebu očuvanja i njegovanja svog identiteta, tradicije i kulture. U potpunosti se uklapaju u ambijent življenja ovog prostora. Često znam reći da, ukoliko su nacionalne manjine neprocjenjivo blago jednog grada, entiteta, države onda to mora biti vidljivo i vrednovano. Čini mi se da Ukrajinci to već godinama pokušavaju.

Ima li ukrajinska zajednica posebnih problema i kako su oni izraženi?

Nacionalne manjine su se svojom aktivnošću, radinošću i prilagodljivošću uglavnom nametnule u svojim lokalnim zajednicama i uspostavile dobru komunikaciju i svaku saradnju, a pogotovo je to izraženo kod Ukrajinaca pošto su aktivno i organizovano prisutni dugi niz godina na ovim prostorima.

Jeste li u kontaktu sa aktuelnom vlasti u Ukrajini i na koji način vam oni pomažu?

Ukrajinska udruženja i pojedinci su najkvalitetniji i najjednostavniji most povezivanja BiH i Ukrajine. Oni su istovremeno ambasadori gradova, entiteta i BiH u Svijetu i Ukrajini. Postoji veoma dobra saradnja sa Ambasadom Ukrajine u Hrvatskoj, koja je nadležna za BiH, kao i sa Kancelarijom Ukrajinske Ambasade u BiH, koju je nužno pretvoriti u Ambasadu Ukrajine u BiH. Ukrajinska zajednica Banje Luke je učesnik u povezivanju i potpisivanju Sporazuma o saradnji gradova Lvova - Ukrajina i Banje Luke - RS, BiH, kao i uspostavljanja Memoranduma o saradnji Trnopoljske oblasti – Ukrajine i Republike Srpske - Bosne i Hercegovine.

Koliko je Ukrajinaca prije rata živjelo u BiH, a koliko ih je danas?

U Bosni i Hercegovini je prije rata živjelo oko 4.500 Ukrajinaca, a kako su se desila određena premještanja po raznim osnovama, pretpostavka je da ih je sada upola manje. Naravno, mi raspolažemo samo brojem aktivnih članova u ukrajinskim udruženjima, što je veoma površno. Iz tog razloga smatramo da je popis stanovništva neophodan.

Na koji način čuvate svoju tradiciju i da li u tome uspijevate?

Ukrajinci svoju tradiciju, kulturu, jezik čuvaju uglavnom u svojim porodicama, crkvama i udruženjima. Gotovo u svakoj sredini gdje žive Ukrajinci podignute su bogomolje i formirana udruženja. Kroz rad raznih sekcija u udruženjma, folklorna, horska, muzička, dramska literarna i druge, najlakše i najbolje se čuva, unapređuje i prezentuje tradicija i kultura bilo koje manjine pa i ukrajinske. Nekako su Ukrajinci koncentrisani u RS iako ih ima u cijeloj BiH. Naravno, osjeti se asimilacija, pogotovo u većim gradskim sredinama, ali zato postojimo i radimo, da asimilaciju usporimo, očuvamo svoj nacionalni identitet, kulturu, vjeru, čime obogaćujemo sebe, one koji žive sa nama i kulturnu baštinu BiH.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: