Višegradski monstrumi u Hagu
0

Sredoju Lukiću 30 godina zatvora, Milanu doživotna robija

Sarajevo-x.com
Foto: AP
Foto: AP
Pretresno vijeće III Međunarodnog tribunal za ratne zločine počinjene u bivšoj Jugoslaviji osudilo je Milana Lukića na doživotnu kaznu zatvora, a njegovog rođaka Sredoja Lukića na 30 godina zatvora za zločine protiv čovječnosti i ratne zločine počinjene u Višegradu od 1992. do 1995. godine.

Dvojica rođaka optužena su za ubistvo, mučenje i istrebljenje počinjene uglavnom u prvim mjesecima rata.

Milan Lukić je proglašen krivim za progone, ubistvo, istrebljenje, okrutno postupanje i nehumana djela, kao zločine protiv čovječnosti i ratne zločine, u vezi sa šest odvojenih incidenata.

Proglašen je krivim za ubistvo pet muškaraca bosanskih muslimana, civila na rijeci Drini 7. juna 1992. ili približno tog datuma i za ubistvo sedam muškaraca, civila u fabrici “Varda” u Višegradu 10. juna 1992. ili približno tog datuma, koje su postrojili uz obalu Drine i pucali im u leđa, iako su ih ovi, stoji u optužnici, preklinjali da ih poštede. Milan Lukić je takođe proglašen krivim za ubistvo Hajre Korić u koju je Milan Lukić više puta pucao nakon što ju je ispitivao u naselju Potok. Dodatno je proglašen krivim za premlaćivanje zatvorenika u logoru u Uzamnici.

Osim toga, Milan Lukić je proglašen krivim za ubistvo 59 muslimanskih žena, djece i staraca u jednoj kući u Pionirskoj ulici u Višegradu. Žrtve su 14. juna 1992. zaključane u jednoj prostoriji u kući koja je nakon toga zapaljena. Utvrđeno je da je Milan Lukić u toj prostoriji postavio eksplozivnu napravu od koje se kuća zapalila.

Sve koji su pokušali pobjeći iz kuće u plamenu dočekivali su na izlazu i iz automatskog oružja pucali u njih. Među zatočenima u kući Adema Omerovića u Pionirskoj ulici bio je i veliki broj djece, a među njima dvogodišnja Enesa Kurspahić te dijete s prezimenom Kurspahić staro tek dva dana koje u momentu kad je ubijeno nije još ni imalo ime. U kući u Pionirskoj ulici ubijeno je najviše članova porodice Kurspahić, a među njima i desetogodišnja Halida, trogodišnji Ismet, četverogodišnja Lejla, trogodišnja Mirela, dvogodišnja Seila, devetogodišnja Seniha i osmogodišnji Vahid Kurspahić. Ubijene su i 14-godišnja Sabiha i 17-godišnja Ifeta Kurspahić. U toj kući ubijeni u i 12-godišnji Faruk te 13-godišnji Enver Sehić. Prije nego su ih zatvorili u kuću i spalili, Lukići i Milan Sušnjar zvani Laco, kako stoji u optužnici, pretresli su zatočene do gole kože i oduzeli im sve dragocjenosti.

Takođe je proglašen krivim za ubistvo najmanje 60 bosanskih muslimana u u kući Mehe Aljića u višegradskom naselju Bikavac 27. juna 1992. Pretresno vijeće je utvrdilo da su Milan Lukić i još jedna naoružana grupa prisilili civile da uđu u kuću, nakon čega su blokirali sve izlaze, a u kuću ubacili nekoliko eksplozivnih naprava i benzin i zapalili je.

Na spisku B dodanom uz optužnicu nalazi se samo 18 identificiranih iz ovog stravičnog zločina, među kojima jednogodišnji sin Šuhre Aljić koja je također spaljena, petogodišnja Elma i jednoipogodišnji Ensar Tufekčić. Među identificiranim žrtvama je i devetogodišnji Selmir Turjačanin i osmogodišnja Mirzeta Vilić.

Sredoje Lukić je takođe proglašen krivim za pomaganje i podržavanje u počinjenju djela progona, nehumanih djela, ubistva i okrutnog postupanja. Konkretno, on je proglašen krivim za premlaćivanja u logoru u Uzamnici i za paljenje kuće u Pionirskoj ulici, s tim da je sudija Patrick Robinson bio suprotnog mišljenja u vezi s posljednjom optužbom. Oslobođen je krivice, uz suprotno mišljenje sudije Pedra Davida, po optužbama u vezi s paljenjem kuće na Bikavcu.

“Zločine u ovom predmetu koje su počinili Milan Lukić i Sredoje Lukić karakteriše bezobziran i izopačen prezir prema ljudskom životu,” rekao je predsjedavajući sudija Robinson.

“U isuviše dugoj, tužnoj i nesrećnoj istoriji čovjekove nehumanosti prema drugom čovjeku, paljenje kuća u Pionirskoj ulici i na Bikavcu mora zauzeti istaknuto mjesto. Na kraju dvadesetog vijeka, vijeka obilježenog ratom i krvoprolićem ogromnih razmjera, ti užasni događaji izdvajaju se po izopačenosti napada vatrom, po očiglednom predumišljaju i proračunatosti koja ih karakteriše, po čistoj bezobzirnosti i surovosti kojom su okupili, zatvorili i zaključali žrtve u te dvije kuće, i time ih ostavili na milost i nemilost paklu koji je uslijedio, te po stepenu boli i patnje koja je nanesena žrtvama dok su žive gorile.”

Suđenje Milanu i Sredoju Lukić počelo je 9. jula 2008., a tužilaštvo je završilo glavno izvođenje dokaza 11. novembra 2008. nakon što je pozvalo ukupno 45 svjedoka. Izvođenje dokaza odbrane Sredoja Lukića počelo je 1. decembra 2008. i završeno 2. decembra 2008. nakon što su pozvana ukupno tri svjedoka. Izvođenje dokaza odbrane Milana Lukića započelo je 17. decembra 2008. i okončano 21. aprila 2009. nakon što je pozvano ukupno 28 svjedoka. Pretresno vijeće je pozvalo ukupno četiri svjedoka. Završne riječi su održane 19. i 20. maja, kada je tužilaštvo zahtijevalo da obojica optuženih provedu ostatak života u zatvoru, dok je odbrana zahtijevala da se obojica oslobode krivice po svim optužbama.

Milan i Sredoje Lukić su bili prvobitno optuženi zajedno s Mitrom Vasiljevićem. On je uhapšen u januaru 2000. godine i presudom Žalbenog vijeća izrečenom 25. februara 2004. osuđen je na 15 godina zatvora.

Nakon sedam godina bježanja od pravde, Milan Lukić je uhapšen u Argentini u avgustu 2005. godine, dok se njegov rođak Sredoje predao vlastima bosanskih Srba narednog mjeseca.