Na kostima se jasno vide znakovi urođenih deformacija i hroničnih oboljenja, koja sugeriraju da stanovništvo dugo vremena nije imalo adekvatnu zdravstvenu zaštitu.
"Dugo su bili marginalizirani. Naprimjer, kod nekoliko pojedinaca je otkriveno da su im od posljedica teške upale ušiju popucale kosti. Očigledno je da nisu imali pristup antibioticima koji bi riješili ovaj problem", kaže Ann Ross, istraživač i antroplog na Univerzitetu u Sjevernoj Karolini.
Ross dodaje da bi ovo istraživanje moglo pomoći valstodršcima da identificiraju marginalizirane populacije kojima prijeti opasnost od sunarodnjaka koji bi se mogli okrenuti protiv njih.
"Ovo je prvi put da se ocjenjivalo zdravstveno stanje populacije koja je bila žrtva genocida", ističe Ross, koja se u pronalaženje tijela žrtava srebreničkog genocida uključila 1997. godine. Ona je, također, pomogla u osnivanju baze podataka neidentifikovanih žrtava.
"Dok sam prikupljala informacije za bazu podataka primjetila sam dosta anomalija na skeletnim ostacima koje su neuobičajene za razvijene zemlje", ističe Ross. Čak 35 posto od 142 neidentificirana tijela imala su tragove urođenih anomalija ili kasnije stečenih zdravstvenih problema, kao što su infekcije uha i upale kostiju.
Kod šest osoba je evidentiran urođen deformitet kičmenog stuba, koji je posljedica nedostatka folne kiseline tokom trudnoće što pokazuje da su majke žrtava genocida imale lošu ishranu godinama prije masakra. Ross je informacije prikupila u nadi da će joj pomoći u identifikaciji žrtava, no kasnije je shvatila da je u kostima žrtava naišla na predznak genocida.
"Bilo je veoma emocionalno jer vam kosti otkrivaju čitavu historiju žrtve. Pričaju priču o njihovim životima koji od početku nisu bili sretni. Oni nisu bili zdravi i patili su od problema koji su se mogli izbjeći", priča Ross.
Loše zdravstveno stanje sugerira na manjak poštovanja i brige za grupu ljudi, ali postoje i drugi znakovi potencijalnog genocida. Prema Međunarodnoj organizaciji "Genocide Watch" neki od znakova su i ponašanje "mi protiv njih"; dehumanizacija žrtava (naprimjer u Ruandi, u kojoj se genocid desio 1994. godine, većinski narod Hutu je Tutse nazivao "žoharima"); obilježavanje žrtava simbolima (Jevreji su u Hitlerovoj Njemačkoj morali nositi žute zvijezde).
"Vladine agencije izbjegavaju ove situacije nazivati genocidom jer bi to značilo da se moraju uključiti. Mislim da bi trebali biti više svjesni i pokušati sa preventivnim mjerama prije nego što se dogode", mišljenja je Ross.
Studija će uskoro biti objavljena u Forensic Science Policy and Management.
Njemačka se vraća: Neočekivan rast privatnog sektora, brojke iznad očekivanih
Dolazi li Bolt u Sarajevo? Glavni Uberov konkurent traži vozače u glavnom gradu BiH
